Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1441/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i suca Drage Grubeše člana vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Maletić, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija d.o.o. Zagreb, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 194/2022-42 od 8. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika se uvažava, ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-194/2022-42 od 8. lipnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučit će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I - Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2.1. ugovora o kreditu broj: [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 7. studenoga 2007. godine, a koja glasi: "Redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. …", u odredbi čl. 7.2. koja glasi: " … u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate … u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora.", pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmijene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II - Utvrđuje se ništetnom odredba o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u ugovoru o kreditu broj: [broj kredita], kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 7. studenoga 2007. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1.1. koja glasi: „ … obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.“, u odredbi čl. 2.1. koja glasi: " … sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.", te u odredbi čl. 7.1. koja glasi: " … obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF:", pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmijene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III - Nalaže se tuženici da tužitelju u roku 15 dana isplati iznos 50.973,68 kuna (pedesttisućadevetstosedamdesettrikuneišezdesetosamlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teku:
- na iznos 27,01 kuna od 15. siječnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 21,32 kuna od 15. veljače 2008. godine do isplate;
- na iznos 175,07 kuna od 15. ožujka 2008. godine do isplate;
- na iznos 167,44 kuna od 15. travnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 124,28 kuna od 15. svibnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 140,56 kuna od 15. lipnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 127,27 kuna od 22. srpnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 125,10 kuna od 15. kolovoza 2008. godine do isplate;
- na iznos 124,63 kuna od 15. rujna 2008. godine do isplate;
- na iznos 173,61 kuna od 15. listopada 2008. godine do isplate;
- na iznos 203,41 kuna od 17. studenoga 2008. godine do isplate;
- na iznos 161,07 kuna od 15. prosinca 2008. godine do isplate;
- na iznos 275,32 kuna od 15. siječnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 276,51 kuna od 15. veljače 2009. godine do isplate;
- na iznos 254,08 kuna od 26. ožujka 2009. godine do isplate;
- na iznos 246,93 kuna od 15. travnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 248,69 kuna od 15. svibnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 233,50 kuna od 15. lipnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 236,18 kuna od 15. srpnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 317,50 kuna od 15. kolovoza 2009. godine do isplate;
- na iznos 334,42 kuna od 15. rujna 2009. godine do isplate;
- na iznos 315,68 kuna od 15. listopada 2009. godine do isplate;
- na iznos 327,82 kuna od 15. studenoga 2009. godine do isplate;
- na iznos 325,89 kuna od 15. prosinca 2009. godine do isplate;
- na iznos 358,63 kuna od 15. siječnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 379,69 kuna od 15. veljače 2010. godine do isplate;
- na iznos 375,09 kuna od 15. ožujka 2010. godine do isplate
- na iznos 396,05 kuna od 15. travnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 434,36 kuna od 15. svibnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 442,56 kuna od 15. lipnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 487,63 kuna od 15. srpnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 486,11 kuna od 15. kolovoza 2010. godine do isplate;
- na iznos 579,49 kuna od 15. rujna 2010. godine do isplate
- na iznos 525,07 kuna od 15. listopada 2010. godine do isplate;
- na iznos 537,60 kuna od 15. studenoga 2010. godine do isplate;
- na iznos 427,52 kuna od 15. prosinca 2010. godine do isplate;
- na iznos 432,34 kuna od 15. siječnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 412,94 kuna od 15. veljače 2011. godine do isplate
- na iznos 424,69 kuna od 15. ožujka 2011. godine do isplate;
- na iznos 425,25 kuna od 15. travnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 461,08 kuna od 15. svibnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 537,19 kuna od 15. lipnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 623,80 kuna od 15. srpnja 2011. godine do isplate
- na iznos 659,08 kuna od 15. kolovoza 2011. godine do isplate;
- na iznos 513,45 kuna od 15. rujna 2011. godine do isplate;
- na iznos 464,48 kuna od 15. listopada 2011. godine do isplate;
- na iznos 467,75 kuna od 15. studenoga 2011. godine do isplate;
- na iznos 474,50 kuna od 15. prosinca 2011. godine do isplate;
- na iznos 516,76 kuna od 15. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 529,44 kuna od 15. veljače 2012. godine do isplate
- na iznos 515,59 kuna od 15. ožujka 2012. godine do isplate;
- na iznos 513,50 kuna od 15. travnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 520,47 kuna od 15. svibnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 532,66 kuna od 15. lipnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 517,45 kuna od 15. srpnja 2012. godine do isplate
- na iznos 513,21 kuna od 15. kolovoza 2012. godine do isplate;
- na iznos 475,89 kuna od 15. rujna 2012. godine do isplate;
- na iznos 508,01 kuna od 15. listopada 2012. godine do isplate;
- na iznos 523,04 kuna od 15. studenoga 2012. godine do isplate;
- na iznos 513,04 kuna od 15. prosinca 2012. godine do isplate;
- na iznos 501,10 kuna od 15. siječnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 496,95 kuna od 15. veljače 2013. godine do isplate
- na iznos 492,66 kuna od 15. ožujka 2013. godine do isplate;
- na iznos 522,37 kuna od 15. travnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 478,66 kuna od 15. svibnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 471,51 kuna od 15. lipnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 475,73 kuna od 15. srpnja 2013. godine do isplate
- na iznos 471,25 kuna od 15. kolovoza 2013. godine do isplate;
- na iznos 487,23 kuna od 15. rujna 2013. godine do isplate;
- na iznos 497,55 kuna od 15. listopada 2013. godine do isplate;
- na iznos 502,60 kuna od 15. studenoga 2013. godine do isplate;
- na iznos 520,56 kuna od 15. prosinca 2013. godine do isplate;
- na iznos 502,34 kuna od 15. siječnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 410,21 kuna od 15. veljače 2014. godine do isplate
- na iznos 419,40 kuna od 15. ožujka 2014. godine do isplate;
- na iznos 411,40 kuna od 15. travnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 399,92 kuna od 15. svibnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 402,40 kuna od 15. lipnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 410,59 kuna od 15. srpnja 2014. godine do isplate
- na iznos 417,13 kuna od 15. kolovoza 2014. godine do isplate;
- na iznos 418,80 kuna od 15. rujna 2014. godine do isplate;
- na iznos 425,82 kuna od 15. listopada 2014. godine do isplate;
- na iznos 435,88 kuna od 15. studenoga 2014. godine do isplate;
- na iznos 437,77 kuna od 15. prosinca 2014. godine do isplate;
- na iznos 439,25 kuna od 15. siječnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 438,49 kuna od 15. veljače 2015. godine do isplate
- na iznos 438,49 kuna od 15. ožujka 2015. godine do isplate;
- na iznos 438,49 kuna od 15. travnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 438,49 kuna od 15. svibnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 438,49 kuna od 15. lipnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 438,49 kuna od 15. srpnja 2015. godine do isplate
- na iznos 438,49 kuna od 15. kolovoza 2015. godine do isplate;
- na iznos 438,49 kuna od 15. rujna 2015. godine do isplate;
- na iznos 13.547,98 kuna od 30. rujna 2015. godine do isplate
po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate za period do 31. prosinca 2007. godine (NN 72/02), za period od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena te od 1. kolovoza 2015 .godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO) koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV - Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 15.020,00 kuna (petnaesttisućadvadesetkuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 8. lipnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
V - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjevi odbiju kao neosnovani, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu. Zbog pristranosti suca suda prvog stupnja predlaže da se predmet dodijeli u rad drugom sucu istog suda. Posebno ističe da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da se utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača ne mogu primijeniti u predmetima u kojima je riječ o konvertiranim kreditima. Navodi i to da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu i da nije u više navrata preinačavao tužbu, kao i da vještak nije otklonio primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje. Osim toga, navodi i to da je potpuno nejasno što je to "razlika u nedospjelim glavnicama" i da sud prvog stupnja od utvrđenih navodnih preplata nije odbio iznos preplate koji je tužitelju odbijen prilikom konverzije. Osporava i zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj potrošač.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik, jer je nejasna i nerazumljiva u vezi utvrđene visine potraživanja tužitelja, statusa tužitelja kao potrošača, a također počinio je i relativno bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP- a što je utjecalo na donošenje zakonite odluke. U postupku pred sudom prvog stupnja počinjena je i bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tuženik jer je tuženiku ne pozivanjem vještaka na raspravu onemogućeno da raspravlja pred sudom u vezi prigovora na nalaz i mišljenje vještaka.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1.1., 2.1., 7.1. i 2. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 7. studenoga 2007. i zahtjev za isplatu preplate po osnovi utvrđenih ništetnih odredbi.
7. Osnovano tuženik navodi u žalbi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj u konkretnom slučaju podnio stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a i da nije preinačio tužbu u tijeku postupka, te da zbog toga nije morao odlučiti o tuženikovom protivljenju preinaci tužbe.
7.1. Sud prvog stupnja navodi da je tužitelj predlagao da sud naloži tuženiku da dostavi određenu dokumentaciju potrebnu za izradu izračuna, jer da u tužbi nije mogao postaviti točno određenu visinu tužbenog zahtjeva radi isplate (toč. 47. obrazloženja).
7.2. Tužitelj u konkretnom slučaju nije podnio stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b st. 3. ZPP-a već tužbu sa deklaratornim zahtjevima za utvrđenje ništetnim određenih odredbi Ugovora o kreditu iz 2007. i određen kondemnatorni zahtjev za isplatu iznosa od 31.955,47 kn po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, a sud prvog stupnja nije sa podnesenom tužbom niti postupao kao sa stupnjevitom tužbom, slijedom čega je bio dužan odlučiti o preinaci tužbe sukladno odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.
7.3. Naime, tužitelj je u tužbi predložio pribavu podataka od tuženika u svrhu dokaza visine tužbenog zahtjeva za isplatu, ali ne kao manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže. Osim toga, tužitelj je postavio određen tužbeni zahtjev za isplatu, a nakon provedenog vještačenja preinačio je tužbu i o preinaci tužbe sud prvog stupnja dužan je odlučiti kako to u žalbi pravilno navodi tuženik.
7.4. Nadalje, sud prvog stupnja smatra da je tužitelj potrošač, a tuženik tužitelju to svojstvo osporava pozivajući se između ostalog i na iskaz tužitelja u drugom sudskom postupku (kod istog suda poslovni broj P-794/2019), s tim da sa tuženikom nije raspravio zašto je onda tuženik sa tužiteljem postupao kao sa potrošačem jer je evidentno sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu i provedena konverzija, a niti se sud prvog stupnja referirao na sudsku praksu koju je tuženik dostavio u spis. Pojam potrošača potrebno je tumačiti restriktivno i potrebno je da je riječ o ugovoru koji je sklopljen izvan svake profesionalne djelatnosti.
7.5. Nadalje, osnovano tuženik ukazuje u žalbi da je sud prvog stupnja bio dužan pozvati vještaka na glavnu raspravu u povodu tuženikovih primjedbi na Nalaz i mišljenje, a kako to nije učinio a primjedbe tuženika na Nalaz i mišljenje nisu otklonjene, sud prvog stupnja onemogućio je tuženika da raspravlja pred sudom čime je počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a i povredu čl. 6. Konvencije zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10., u daljnjem tekstu: Konvencija).
7.6. Osim toga, nejasan je i nerazumljiv zaključak suda prvog stupnja da i nakon provedene konverzije postoji razlika u nedospjeloj glavnici kada se imaju u vidu odredbe Glave IV. a Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15., u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15) tako da je u vezi kondemnatornog zahtjeva presuda suda prvog stupnja donesena uz počinjenu bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. U vezi deklaratornog zahtjeva, sud prvog stupnja utvrdio je ništetnom ugovornu odredbu o iznosu odobrenog kredita (čl. 1.) a da je nejasno zašto bi ta ugovorna odredba bila ništetna posebno uzimajući u obzir pozivanje suda prvog stupnja na odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i Pž- 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.).
9. O valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos- 1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."
9.1. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka iz ZOO-a u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK/15 o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK/15.
9.2. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.) i za potrošače je bio dobrovoljan, a banke su morale potrošačima ponuditi konverziju.
10. Nadalje, glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu, tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.
11. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost) te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud Republike Hrvatske spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.
12. Prema odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C- 597/15 P od 23. studenog 2017. u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG (toč. 85.) postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Dakle, ne može postojati apstraktni pravni interes, a u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno je navedeno za koje zahtjeve takav pravni interes postoji (za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi).
13. Nadalje, u odluci Suda Europske unije broj C-118/17 HO protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto je načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Stoga potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo.
14. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. nije odlučna činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog Ugovora o kreditu. Da bi se korisnik kredita u CHF mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, treba biti ispunjen uvjet da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Međutim, u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu nije bila poznata odluka u vezi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF jer je odluka po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača donesena tek tri godine nakon sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu i provođenja konverzije pa korisnici kredita nisu u vrijeme konverzije mogli imati sve informacije i nisu mogli sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru. Tek tada da su sve to znali mogli su se pravovaljano odreći tih svojih prava (tako u odluci Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.). Zaključno je Vrhovni sud Republike Hrvatske dao odgovor na postavljeno pravno pitanje: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji."
15. Stoga je žalba tuženika uvažena i presuda suda prvog stupnja ukinuta pa će predmet biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
15.1. Kako ovaj sud zbog svih počinjenih bitnih povreda odredba ZPP-a iste ne bi mogao otkloniti primjenom odredbe čl. 373.b st. 6. ZPP-a, presuda suda prvog stupnja je ukinuta drugi put jer žalbeni sud nije imao drugih procesnih mogućnosti za otklanjanje svih počinjenih povreda. Osim toga, kada bi se provođenjem rasprave mogle otkloniti sve povrede (a prema stavu ovog suda ne bi mogle), to bi za obje stranke u sporu predstavljalo daljnje znatne troškove postupka i duže trajanje postupka, kao zbog potrebe provođenja dopunskog vještačenja i eventualno drugih dokaza te putovanja u sjedište suda u više navrata, što bi sve bilo suprotno odredbi čl. 10. ZPP-a.
16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 377. ZPP-a raspravit će sva sporna pitanja na koja mu je ukazano u ovoj ukidbenoj odluci, a postupiti će prema uputi ovog suda uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.
16.1. U vezi navoda tuženika o pristranosti suca suda prvog stupnja stranke u postupku mogu podnijeti zahtjev za izuzeće suca ako za to postoje razlozi propisani mjerodavnim odredbama ZPP-a.
17. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka (pod toč. IV. i V. izreke) jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o glavnoj stvari, a u toj novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučit će i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković
