Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1368/2025-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Sanje Sušilović, predsjednika vijeća, Drage Grubeše, suca izvjestitelja i člana vijeća i Krunoslave Dropulić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-455/2024-16 od 17. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P-455/2024-16 od 17. travnja 2025. u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 8.241,24 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. kolovoza 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu zatezne kamate koja teče od 12. srpnja 2024. do 18. kolovoza 2024."

2. Ovu presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloga nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je da je dana 30. travnja 2004. na državnoj cesti br. 3 u pravcu Pula – Vodnjan osiguranik tužitelja CT (liječnik specijalist – ortoped) prilikom dolaska na posao vozeći automobil reg. oz. [registarska oznaka] ulaskom u zavoj, uslijed neprilagođene brzine, te uslijed neodržavanja ceste (ulegnuća ceste, tehnička neispravnost ceste, dotrajalosti kolnika), o čemu nije postavljen znak upozorenja o opterećenjima na cesti, došlo do zanošenja vozila u desno, nakon čega je osiguranik tužitelja izgubio nadzor nad vozilom, sletio s ceste, udario u stablo i zadobio teške tjelesne ozljede.

6. U parnici poslovni broj P-2131/06 između tužitelja CT i tuženika pravomoćno je utvrđeno da postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja od 70%, a osiguranika tužitelja 30%.

7. Čitanjem rješenja tužitelja broj 84366 od 3. rujna 2007. prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguraniku tužitelja zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad te pravo na isplatu invalidske mirovine od 28. rujna 2006.

8. Tužitelj prema obračunima o isplaćenim invalidskim mirovinama svom osiguraniku zahtijeva isplatu naknade štete od tuženika (sukcesivna šteta) u iznosu od 8.241,24 EURA sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe, pa do isplate za vremensko razdoblje od 1. rujna 2021. do 31. prosinca 2022.

9. U pogledu odgovornosti tuženika za štetu, prvostupanjski sud je zaključio da je o odgovornosti pravomoćno odlučeno u parnici P-2131/06, te u postupcima vođenim kod Trgovačkog suda u Rijeci, Stalna služba u Pazinu poslovni broj P-682/11 i P- 234/2016, te polazeći od ovih utvrđenja zaključio da je tuženik odgovoran za štetni događaj 70%.

10. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, a što ponavlja i u žalbi, istakao prigovor da se o odgovornosti za štetu ne može odlučiti na temelju uvida u zapisnik o očevidu i na temelju utvrđenja u parnici poslovni broj P-2131/06.

11. Ovaj sud prihvaća prigovor tuženika da se o odgovornosti za štetu ne može odlučiti na temelju uvida u zapisnik o očevidu i na temelju utvrđenja iz presude P- 2131/06. No, neovisno o tome, ovaj prigovor tuženika ovaj sud ne prihvaća osnovanim.

12. Odredba čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 58/93., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01., dalje: ZOO) glasi: Tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, teret dokaza da je šteta nastala bez krivnje tuženika je na tuženiku. Tuženik nije u tijeku postupka predložio niti jedan dokaz radi dokazivanja svojih prigovora da ne postoji njegova odgovornost za štetu. Tužitelj je predložio da se saslušaju svjedoci i osiguranik tužitelja CT, te provede i prometno vještačenje, iako na tužitelju nije bio teret dokaza. Stoga, kada je na štetniku teret dokaza da šteta nije nastala njegovom krivnjom (presumira se obična nepažnja), tuženik ne može s uspjehom u žalbi prigovarati omjeru utvrđene suodgovornosti od 70% u postupku pred prvostupanjskim sudom.

13. Prvostupanjski sud je ispravno o osnovanosti zahtjeva tužitelja odlučio po odredbi čl. 161. st. 1. i 2. toč. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., dalje: ZOMO). Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

14. Slijedom iznijetog, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja prihvatio osnovanim.

15. Člankom 141. st. 1. ZOMO/13 propisano je: Zavod je javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno.

16. Isprave koje je tužitelj izdao o visini isplaćene invalidske mirovine imaju dokaznu snagu javnih isprava (čl. 230. ZPP-a).

17. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 4. ZPP-a).

18. Tuženikovi prigovori da tužitelj nije dokazao visinu isplaćenih invalidskih mirovina svom osiguraniku, da isplate nisu izvršene osiguraniku tužitelja na račun, ovaj sud ne prihvaća jer je tužitelj u okviru svojih javnih ovlasti izdao javne isprave o ovim činjenicama, a tuženik, na kome je teret dokaza, nije dokazao da su u javnim ispravama neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

19. Odluka o tijeku zateznih kamatama je pravilno utemeljena na odredbi čl. 165. st. 3. ZOMO, te iscrpno obrazložena u toč. 18. presude.

20. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP- a).

21. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Sanja Sušilović