REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1799/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Margaretska 3, protiv tuženice ĐŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude zbog ogluhe Općinskog građanskoga suda u Zagrebu P-2591/2023-3 od 15. siječnja 2024., 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Tuženičina žalba se odbija i potvrđuje presuda zbog ogluhe Općinskog građanskoga suda u Zagrebu P-2591/2023-3 od 15. siječnja 2024.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Tužitelj protiv tužene u predmetu Općinskog građanskoga suda u Zagrebu P-2591/2023 vodi postupak radi naknade štete.

1.1.

U tom postupku tužitelj potražuje štetu u iznosu 66,70 EUR.

1.2.

Tužitelj navodi da je tuženica bila korisnica dopunskog zdravstvenog osiguranja po polici broj [broj police] u razdoblju od 23. prosinca 2020. do 22. prosinca 2021., a da je predmetni ugovor raskinut 25. srpnja 2021. sukladno čl. XVI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju. Tuženica je, koristeći se policom dopunskog zdravstvenog osiguranja u ugovarateljnom razdoblju od 23. prosinca 2020. do 22. prosinca 2021. ostvarila trošak u iznosu 132,17 EUR, dok premija u osigurateljnom razdoblju do dana raskida iznosi 65,47 EUR.

1.3.

Slijedom navedenog, tužitelj tužbom potražuje razliku između troškova zdravstvene zaštite i iznosa pripadajuće premije, sa zakonskim zateznim kamatama od 26. srpnja 2021. do isplate.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

U tom postupku prvostupanjski sud donio je 15. siječnja 2024. presudu zbog ogluhe P-2591/2023-3 kojom je naložio tuženoj ĐŠ platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 66,70 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 26. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2003. (ispravno je trebalo pisati 2023. – napomena drugostupanjskog suda) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

2.1.

Navedenu odluku žalbom pobija tužena.

Žalbeni razlozi:

3.

U žalbi tužena ističe da je imala dugovanje prema tužitelju koje nije mogla na vrijeme platiti i da je u lipnju 2023. dobila obavijest o tužbi, slijedom čega je odmah otišla u HZZO, s kojim se dogovorila da dugovanje može platiti u dvije rate. Tužena navodi da je dugovanje prema tužitelju podmirila u lipnju i srpnju 2023. te je uz žalbu dostavila preslike uplatnica.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Žalba tužene je neosnovana.

4.1.

Čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.2.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tuženice, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od prethodno navedenih bitnih povreda na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.3.

Ovdje treba reći da je tužena 8. svibnja 2023. uredno zaprimila poziv za podnošenje odgovora na tužbu, kojom je pozvana odgovor na tužbu podnijeti u roku od 30 dana. Tužena odgovor na tužbu nije podnijela, a niti je nakon proteka tog roka, nakon što je u cijelosti ispunila tražbinu tužitelja, obavijestila prvostupanjski sud o tome da je utuženo dugovanje podmirila. Prvostupanjska presuda zbog ogluhe donesena je 15. siječnja 2024., dakle šest mjeseci nakon što je tužena ispunila svoju obvezu prema tužitelju, a u tih šest mjeseci tužena nije prvostupanjski sud obavijestila o tome.

4.4.

Čl. 467. st. 1. ZPP-a propisano je da se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ovoga Zakona.

4.5.

Spor male vrijednost je, prema čl. 458. st. 1. ZPP-a, spor u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu 1.320,00 EUR, kakav je ovaj spor.

4.6.

Drugim riječima, prvostupanjska presuda ne može se pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a upravo su to razlozi koje tužena navodi u žalbi.

4.7.

Čl. 352. st. 1. ZPP-a propisano je da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

4.8.

Dakle, drugostupanjski sud žalbene navode tužene o tome da je podmirila tražbinu tužitelja i dokaze koje je priložila uz svoju žalbu, ne može uzeti u obzir.

4.9.

Naime, tužena je bila u obvezi obavijestiti prvostupanjski sud o podmirenju svog dugovanja prema tužitelju odmah nakon što je to dugovanje uplatila, a što nije učinila.

4.10.

Ovdje treba ukazati da je i tužitelj podneskom od 22. srpnja 2024., dakle nakon donošenja prvostupanjske presude, a prije nego je ista postala pravomoćna, potvrdio da je tužena u cijelosti podmirila dugovanje 10. srpnja 2023., slijedom čega je tužitelj povukao tužbu u ovom predmetu.

4.11.

Kako je čl. 193. st. 3. ZPP-a propisano da se tužba može povući i nakon zaključenja glavne rasprave, do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava, ali samo uz izričiti pristanak tuženika, to je prvostupanjski sud dopisom od 14. travnja 2025. pozvao tuženu očitovati se pristaje li na povlačenje tužbe.

4.12.

Kako niti u ovom stadiju postupka pred sudom tužena nije dostavila svoje očitovanje, dakle bila je pasivna, kao i u prethodnom stadiju kada nije obavijestila sud da je dugovanje podmirila, odnosno kako nije izričito pristala na povlačenje tužbe, prvostupanjski sud je spis povodom žalbe tužene dostavio na odlučivanje drugostupanjskom sudu, a žalbeni sud, uvažavajući propis iz čl. 352. st. 1. ZPP-a te pasivnost tužene tijekom prvostupanjskog postupka, nije imao drugog izbora nego prvostupanjsku presudu zbog ogluhe potvrditi.

4.13.

Ako bi tužitelj na temelju pravomoćnosti prvostupanjske presude zbog ogluhe pokrenuo ovrhu protiv tužene, tužena u ovršnom postupku može istaknuti prigovor da je tražbina plaćena i da potraživanje ovrhovoditelja ne postoji, te priložiti presudu ovog drugostupanjskog suda iz koje jasno proizlazi činjenica da je tužena tužitelju podmirila njegovo potraživanje, nakon čega je tužitelj i povukao tužbu, te iz koje je jasno vidljivo da žalbeni sud zbog pasivnosti tužene, na temelju zakonskih ograničenja, nije imao drugog izbora nego potvrditi prvostupanjsku presudu zbog ogluhe, unatoč tome što u trenutku donošenja drugostupanjske odluke više ne postoji dug tužene prema tužitelju.

5.

Slijedom navedenog, primjenom čl. 366. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 352. st. 1. ZPP-a, te čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 18. rujna 2025.

Sudac:

Tomislav Šimić