Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1057/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš predsjednice vijeća, Katice Krajnović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Berislava Babića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9261/23-23 od 3. rujna 2024. u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9261/23-23 od 3. rujna 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: „Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 iznos od 60.938,99 kn kuna sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR u roku od 15 dana sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), iako iz sadržaja žalbe proizlazi da prvostupanjsku presudu pobija iz žalbenog razloga iz čl. 353. st.1. toč. 3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi sa odredbom čl. 354. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom mirovine obitelji svoga osiguranika za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 28. veljače 2021. u iznosu od 8.087,99 eura.
7. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15., dalje: ZOMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 15/14., dalje: ZOOP), odnosno sporna je pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
8. Prvostupanjski je sud zaključio da se u konkretnom slučaju primjenjuje ZOOP jer odgovornost tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju u prometu koji je zaključen sa osiguranikom tuženika kao štetnikom te da šteta postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koju tužitelj isplaćuje svome osiguraniku i iznosa koji bi bili isplaćivani kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
9. Imajući na umu činjenicu da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi utvrđenja činjenice postojanja razlike između invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svome osiguraniku i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je razlog priznavanja prava na invalidski mirovinu bila ozljeda na radu, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao postojanje štete.
10. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, valjalo je primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene ispate mirovine (tako i prema shvaćanju izraženom u odukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022. i Rev- 552/2022 od 17. svibnja 2022.) budući da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obveznopravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog zakona.
11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.) a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).
12. Stoga, a kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno postoji li razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a prvostupanjski je sud s pravom odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da bi isplatom navedenog novčanog iznosa pretrpio štetu, odnosno nije dokazao da je isplaćeni novčani iznos s osnova invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.
13. U odnosu na žalbeni navod da se odredba čl. 27. ZOOP-a ne odnosi na tuženika, već samo na društva za osiguranje, drugostupanjski sud smatra takav prigovor neosnovanim jer Hrvatski ured za osiguranje sukladno zakonu, za osiguravajuća društva, dakle u njihovo ime i za njihov račun, vrši obradu odštetnog zahtjeva i isplaćuje naknadu štete.
14. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita te valjano odmjerena i u skladu sa Tarifom o naknadama i nagradi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.) kao i odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
15. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek,18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
