Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-439/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, kao predsjednika vijeća, Sanje Sušilović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Krunoslave Dropulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vedran Vusić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Haženković & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dobrila Primorac, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2024., poslovni broj P-2042/2023-45, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. siječnja 2024., poslovni broj P-2042/2023-45 u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.913,66 EUR1/ 21.953,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na:

- na iznos od 162,59 €/1.225,00 kuna od dana 4.listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 197,76 €/1.490,00 kuna od dana 4.studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 201,47 €/1.518,00 kuna od dana 7.prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 199,08 €/1.500,00 kuna od dana 4.siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 €/1.500,00 kuna od dana 3.veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 192,45 €/1.450,00 kuna od dana 15.ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 199,08 €/1.500,00 kuna od dana 15.travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 195,10 €/1.470,00 kuna od dana 13.svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 225,63 €/1.700,00 kuna od dana 14.lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 225,63 €/1.700,00 kuna od dana 15.srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 225,63 €/1.700,00 kuna od dana 15.kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 225,63 €/1.700,00 kuna od dana 15.rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 238,90 €/1.800,00 kuna od dana 14.listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 225,63 €/1.700,00 kuna od dana 15.studenog 2017. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.802,60 EUR1/ 28.650,69 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. siječnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 312,46 EUR1/2.354,23 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. siječnja 2024. do isplate."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Iz sadržaja žalbe proizlazi i da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno da se presuda pobija pod toč. I. i II. izreke.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a), a svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

7. Žalbenim navodima tuženika pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju te ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18-dalje u tekstu: ZOO).

8. Predmet spora je regresni zahtjev tužiteljice zasnovan na tvrdnji da je, kao solidarni dužnik, na ime duga tuženika prema Ugovoru o kreditu od 24. rujna 2009. podmirila iznos od 2.913,66 EUR-a/21.953,00 kn u razdoblju otplate kredita od listopada 2016. do studenog 2017.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tuženik, kao korisnik kredita, sa Societe Generale-Splitskom bankom d.d. kao kreditorom dana 24. rujna 2009. sklopio Ugovor o kreditu za iznos od 16.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uz rok otplate od 120 mjeseci, a koji iznos je isplaćen na njegov račun,

-da je tužiteljica po navedenom kreditu bila sudužnik (solidarni dužnik) te da je za ispunjenje obveza iz Ugovora o kreditu odgovarala samostalno-neograničeno solidarno i istovjetno kao korisnik kredita (odredba čl. 8.3. Ugovora o kreditu),

- da je tužiteljica na ime obveza iz Ugovora o kreditu podmirila ukupan iznos od 2.913,66 EUR-a/21.953,00 kn u periodu od 1. listopada 2016. do 13. prosinca 2017., a što je među strankama nesporno.

10. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući da je namirenjem vjerovnikove tražbine na tužiteljicu prema odredbi čl. 110. ZOO-a prešla vjerovnikova tražbina sa svim sporednim pravima i osiguranjima njezina ispunjenja, te da tužiteljica temeljem odredbe čl. 120. st. 1. ZOO-a osnovano zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 2.913,66 EUR- a/21.953,00 kn.

11. Žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane odluke.

12. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica prema sklopljenom Ugovoru o kreditu od 24. rujna 2009. godine bila sudužnik, a prema čl. 8.3. Ugovora, kojim je regulirano osiguranje naplate, ugovoreno da sudužnik zajedno s korisnikom kredita odgovara kreditoru za sve obveze korisnika kredita iz tog ugovora kao solidarni dužnik tih obveza, pod istim uvjetima i na isti način, kao i korisnik kredita, a što je u skladu s odredbama čl. 43. - 53. ZOO-a. Stoga je vjerovnik, kreditor bio ovlašten zahtijevati ispunjenje obveze iz predmetnog ugovora o kreditu od sudužnika, pa u situaciji kada je tužiteljica kao sudužnik po dospjelom nepodmirenom dugu vjerovniku isplatila iznos od 2.913,66 EUR-a/21.953,00 kn, a koju isplatu je izvršila isključivo u interesu tuženika, po stavu ovog suda, tužiteljica je u ovoj regresnoj parnici ovlaštena zahtijevati od tuženika da joj naknadi cjelokupni iznos koji je platila za njega.

12.1. Pri tome je za navesti da se ispunjenje solidarnih obveza ravna prema unutarnjim ugovornim odnosima, a nisu li ugovorom solidarni dužnici sami uredili materiju podjele dijelova koje duguju, niti to proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, temeljno je pravilo da na svakoga solidarnog dužnika dolazi jednaki dio obveze, kako je to propisano odredbom čl. 53. st. 1. ZOO-a. Međutim, od tog pravila postoji iznimka u situaciji kada je solidarna obveza preuzeta u isključivom interesu jednog od solidarnih dužnika, a što je i u konkretnom slučaju. Naime, radi se o tome da je tužiteljica, kao sudužnik, preuzela ispunjenje obveze dužnika - ovdje tuženika kako bi vjerovniku - kreditoru dali veću sigurnost njegovog potraživanja prema jednom solidarnom dužniku. Solidarni dužnici preuzimaju bez ikakve koristi za sebe rizik solidarnosti u isključivom interesu samo jednog od njih, ovdje tuženika. Stoga ne bi bilo pravično da sudužnici snose bilo koji dio duga, pa je dužnik, u korist kojega je zasnovana solidarna obveza, dužan naknaditi cijelu svotu solidarne obveze onome solidarnom dužniku, ovdje tužiteljici, u iznosu kojim je namirila potraživanje vjerovnika

(čl. 53. st. 2. ZOO-a)

12.2. Stoga tužiteljica ima pravo regresa prema tuženiku za cjelokupni isplaćeni iznos vjerovniku - kreditoru u iznosu od 2.913,66 EUR-a/21.953,00 kn, s kamatama od dana izvršene isplate, pa do isplate (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a).

13. Tuženiku valja ukazati i da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer se ne radi o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno.

14. Razmatrajući žalbene navode tuženika, ovaj sud je stava da okolnost na koji način su se utrošila novčana sredstva ostvarena nenamjenskim kreditom koji je sklopljen isključivo u korist tuženika, nije od odlučnog značaja jer je za donošenje odluke bitno utvrditi tko je korisnik kredita, tko sudužnik i je li sudužnik isplatio obvezu korisnika kredita, i u kojem iznosu. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučne činjenice te primjenjujući odredbu čl. 120. st. 1. ZOO-a pravilno utvrdio da je tuženik korisnik kredita, tužiteljica sudužnik (solidarni dužnik), te da je na ime obveza iz Ugovora o kreditu tužiteljica podmirila ukupan iznos od 2.913,66 EUR-a/21.953,00 kn u periodu od 1. listopada 2016. do 13. prosinca 2017., slijedom čega je pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

16. Odluka o trošku pravilna je i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 138/23).

17. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

18. U nepobijanom dijelu, u kojem je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Osijek, 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša