Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1026/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Krunoslave Dropulić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-261/23-73 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-261/23-73 od 31. ožujka 2025. u pobijanom odbijajućem dijelu iz točke II. a) i b) izreke.

II. Žalba tuženice odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 261/23-73 od 31. ožujka 2025.:

a)potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu iz točke I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.043,80 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja;

b) preinačava u pobijanom usvajajućem dijelu u točki I. izreke kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati na ime neimovinske štete iznos od 2.081,20 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te odluci o troškovima parničnog postupka u točki III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženice potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 2.081,20 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 211,13 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 31. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 trošak žalbe u iznosu od 156,25 EUR-a u roku od 15 dana.

IV. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 10.travnja 2020. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

II - Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženik u roku od 15 dana isplati:

a)iznos od 14.865,95 EUR (razlika do 18.990,95 EUR) sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 270,29 EUR od 16.4.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 5.7.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 8.7.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 17.7.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 26.7.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 15.10.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 17.11.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 27.11.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 28.12.2010. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 15.1.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 24.1.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 21.2.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 4.3.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 27.3.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 26.4.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 20.6.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 4.7.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 20.7.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 3.8.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 22.8.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 1.9.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 10.9.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 25.9.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 26.10.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 18.11.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 19.12.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 31.12.2011. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 5.1.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 9.2.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 12.1.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 26.2.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 20.3.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 20.4.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 23.5.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 31.5.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 6.6.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 9.7.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 19.7.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 27.7.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 6.8.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 17.8.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 5.10.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 8.11.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 12.11.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 2.12.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 18.12.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 28.12.2012. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 9.1.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 23.1.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 24.2.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 17.3.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 10.4.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 11.5.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 25.5.2013. do isplate,

-na iznos od 270,29 EUR od 3.6.2013. do isplate,

b)zakonske zatezne kamate tekuće na 55 iznosa od po 75,00 EUR za razdoblje od datuma početka tijeka kamata navedenih u točki II.a) izreke pa do 9.travnja 2020.

III – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 464,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 31.ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. II. a) i b) izreke, a tuženica u usvajajućem dijelu u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke) kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke).

2.1. Tužitelj presudu suda prvog stupnja pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) . U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači odluku suda prvog stupnja i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtjeva i trošak sastava žalbe te sudske pristojbe na žalbu.

2.2. Tuženica presudu suda prvog stupnja pobija zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 8., 11. i 14. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

5. Pobijana presuda nema nejasnoća ni proturječnosti, kao niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), pa tako niti ona na koju žalitelji ukazuju u žalbi (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a).

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

6.1. Tužitelju se ukazuje da pravo na raspravljanje podrazumijeva obaviještenost o zahtjevima i dokazima protivne strane, sudskim pismenima i pozivima, te mogućnost stranke iznošenja činjenica i predlaganja dokaza, što istovremeno ne znači da sud mora prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke. Naime, sud samostalno odlučuje koje će dokaze provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a ), a ujedno je temeljem članka 8. ZPP-a, ovlašten samostalno ocjenjivati dokaze, pa postupanjem prema ovim zakonskim ovlaštenjima nisu ostvarene bitne povrede postupka na koje se poziva tužitelj. Pravo ocjene dokaza je na prvostupanjskom sudu, s tim da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o tome zašto je sud djelomično prihvatio tvrdnje tužitelja, odnosno zbog čega je djelomično odbio tužbeni zahtjev, a nije narušeno niti načelo jednakosti oružja iz svih navedenih razloga.

7. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a, suprotno žalbenim navodima tuženice, ne radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, slijedom čega se ne primjenjuje niti odredba čl. 467. st. 1. ZPP-a.

8. Tuženica u žalbi ukazuje da punomoćnik tužitelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, ali takvi žalbeni razlozi nisu posebno razmatrani, jer prema čl. 354. st. 3. ZPP-a zato što punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle tužitelj.

8.1.Neosnovano u žalbi tuženica ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a. Naime, tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora navodeći sve odlučne činjenice koje su identične činjenicama navedenim u ovoj tužbi, pa je stoga ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo, te pravo na uživanje u obiteljskom životu i to za dane provedene u pritvoru/istražnom zatvoru: 15.4.2010., 4.7.2010., 7.7.2010., 16.7.2010., 25.7.2010., 14.10.2010., 16.11.2010., 26.11.2010., 27.12.2010., 14.1.2011., 23.1.2011., 20.2.2011., 3.3.2011., 26.3.2011., 25.4.2011., 19.6.2011., 3.7.2011., 19.7.2011., 2.8.2011., 21.8.2011., 31.8.2011., 9.9.2011., 24.9.2011., 25.10.2011., 17.11.2011., 18.12.2011., 30.12.2011., 4.1.2012., 8.2.2012., 11.1.2012., 25.2.2012., 19.3.2012., 19.4.2012., 22.5.2012., 30.5.2012., 5.6.2012., 8.7.2012., 18.7.2012., 26.7.2012., 5.8.2012., 16.8.2012., 4.10.2012., 7.11.2012., 11.11.2012., 1.12.2012., 17.12.2012., 27.12.2012., 8.1.2013., 22.1.2013., 23.2.2013., 16.3.2013., 9.4.2013., 10.5.2013., 24.5.2013., 2.6.2013. u iznosu od 345,29 EUR po danu zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

9.1. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe;

-da je ista presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.;

-da je tužitelj po branitelju naprijed navedenu drugostupanjsku odluku primio 3. siječnja 2020. a tužitelj osobno 9. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u pritvoru/istražnom zatvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u zatvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 EUR po danu sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 EUR za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura,

-da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. svibnja 2023.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 4.125,00 EUR zbog neutemeljenog boravka u pritvoru/istražnom zatvoru za dane navedene pod toč. 1. i 1.2. obrazloženja prvostupanjske presude., a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 14.865,95 EUR sa zateznim kamatama.

11. Protivno žalbenim navodima tuženice, odredbe ZPP ne zabranjuju tužitelju da podnese pojedinačnu tužbu za svaki dan lišenja slobode, pa takvo postupanje tužitelja ne predstavlja zlouporabu procesnih ovlaštenja i nedopušteno raspolaganje stranke iz čl. 3. st. 3. ZPP-a, pri čemu se ističe i da je sud prvog stupnja, a kako bi se ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi, rješenjem od 6. rujna 2024., na predmet Pn- 261/2023 spojio još 54 predmeta u smislu odredbe čl. 313. st. 1. ZPP-a.

12. U postupku pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku sporno je je li nastupila zastara potraživanja tužitelja za potraživanje naknade neimovinske štete.

13. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

14. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

15. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

16. Člankom 478. stavak 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

17. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

18. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

19. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05.

20. Slijedom navedenog proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

21. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 10. siječnja 2020. (dakle, prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj osobno zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 10. travnja 2023. (uzimajući u obzir i rok od 3 mjeseca koji je protekao prije nego što je nastupio zastoj zastare), a tužitelj je tužbu podnio 30. svibnja 2023.

22. odredbom čl. 240. ZOO-a propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, te da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

22.1. Kako nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu, to je za taj iznos, i po stavu ovog suda, a sukladno članku 240. stavak 1. ZOO, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO), pa za iznos od 37,16 EUR-a po danu tražbina tužitelja, po stavu ovog suda, nije zastarjela.

22.2. Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti i da, uzimajući u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (okolnost da je tužitelj oslobođen optužbe za kazneno djelo ubojstva vlastite majke, da je u pritvoru odnosno istražnom zatvoru proveo ukupno 1240 dana), ovaj sud stava da je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako bi tužitelju, po pojedinom danu neosnovanog lišenja slobode, pripao iznos od po 75,00 EUR (koji u sebi sadrži i iznos od 37,16 EUR-a), a što bi predstavljalo pravičnu novčanu naknadu za svaki pojedini dan lišenja slobode.

23. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 2.081,20 EUR-a sa zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja.

25. Slijedom navedenoga, kako je nastupila zastara tražbine tužitelja preko priznatog iznosa od 37,16 EUR po danu, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

25.1. Nadalje, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi dio točke I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 EUR po danu, odnosno 2.043,80 EUR-a, sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do isplate i odlučiti kao pod točkom II. a) izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od 2.081,20 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare preinačiti dio točke I. izreke i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.

26. S obzirom da je presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena to je valjalo odlučiti o parničnom trošku, pa je tako tužitelju, koji je u parnici konačno uspio s oko 10 %, cijeneći njegov uspjeh kako po osnovu tako i po visini, te pri tome uzimajući u obzir i uspjeh tuženice, valjalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 211,13 EUR-a na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.

27. Odluka o trošku sastava žalbe tuženice donesena je na temelju čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP-a, te je tuženici, uzimajući u obzir vrijednost pobijanog dijela kao i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 – dalje Tarifa), priznat trošak sastava žalbe i to prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 156,25 bodova što s obzirom na vrijednost boda iznosi 312,50 EUR. Kako je tuženik s žalbom uspio djelomično (50%) to joj je priznat trošak u iznosu od 156,25 EUR-a i odlučeno kao pod točkom III. izreke.

28. Tužitelju, čija je žalba u cijelosti odbijena na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Osijek, 18. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša