Poslovni broj Kzd-2/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Vlaha Boškovića, uz sudjelovanje Marije Benić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PM ŠM po optužnici ODO u Dubrovniku pod poslovnim brojem: KOz-DO-8/2021 od 25. veljače 2021. zbog kaznenog djela protiv života i tijela- teška tjelesna ozljeda u pokušaju- opisano i kažnjivo po čl. 118. st.1. u svezi sa čl. 34. Kaznenog zakona ( Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 u daljnjem tekstu KZ/11 , nakon održane javne rasprave, na temelju odredbe čl. 453. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu ZKP/08), dana 18. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i Marije, rođ. Š, rođ. **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, magistar ekonomije, zaposlen u Javnom poduzeću "Libertas", oženjen, otac jednog djeteta, ostvaruje primanja od oko 1.000,00 eura, vlasnik stana u [adresa] u odnosu na koji se vodi postupak

oslobađa se od optužbe

da je točno neutvrđenog dana sredinom ili krajem siječnja 2020. u [adresa], u ranim poslijepodnevnim satima, u nakani da teško tjelesno ozljedi svog sina KM rođ. 2007., koji je dijete s poteškoćama u razvoju i boluje od oštećenja vida, za njim pošao u spavaću sobu držeći u ruci kuhinjski nož, tim nožem zamahnuo da ga ubode u predjelu njegovih prsiju, a kako se njegov sin uspio izmaknuti, oštricom noža mu je zadao porezotinu na lijevoj strani prsnog koša, duljine oko 2 cm,

dakle, s namjerom da teško tjelesno ozlijedi blisku osobi, poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju - opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 2. u svezi st. 1. i u svezi sa čl. 34 KZ/11.

II. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t.1- 8 ZKP/08 te nužni izdaci optuženog, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

O b r a z l o ž e n j e

1. ODO u Dubrovniku je pred ovim sudom dana 26. veljače 2021. godine podiglo optužnicu protiv optuženog PM pod poslovnim brojem: KOz-DO-8/2021 od 25. veljače 2021. zbog kaznenog djela protiv života i tijela- teška tjelesna ozljeda u pokušaju- opisano i kažnjivo po čl. 118. St.1. u svezi sa čl. 34.

2. Optužnica je dostavljena okrivljeniku i njegovom branitelju, te je dana 18. ožujka 2021. podnesen odgovor na optužnicu u kojem se u bitnom navodi da se optužnica temelji na pogrešnoj interpretaciji sudsko-medicinskog vještačenja dr. K, kao činjenicu da je liječnički nalaz mijenjan, što proizlazi iz iskaza NM, da zaključak optužbe nije potkrijepljen provedenim dokazima, kao niti je zatvoren krug indicija, pa se slijedom navedenog predlaže da se optužnica odbaci, a odredno rati tužitelju.

3. Rješenjem optužnog vijeća pod posl. br. Kov-5/2021 od 6. prosinca 2021. iz spisa su izdvojene sve isprave a kojima se ne može temeljiti presuda, i potvrđena je prije navedena optužnica, te su produljene mjere opreza.

4.1. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužnici optuženi je izjavio da se ne smatra krivim zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela.

4.2. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka te je u svojoj obrani naveo da nije kriv odnosno da nije počinio ono što mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom. Da je tome tako razvidno je prije svega iz činjenice da se u optužnici navodi kako se njegov sin samostalno kupa dok su u svojim iskazima maloljetni CM i svjedokinja NM naveli da je maloljetnika majka kupala odnosno prala mu glavu, pa stoga nije moguće da majka nije mogla vidjeti ozljede na maloljetniku za koje ga se tereti. Također smatra da je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku utjecalo na postupak utvrđivanja bračne stečevine njegove bivše supruge i njega koje se vodilo pod postupkom P Ob-72/2020 a sve iz razloga jer je suprotna strana predmetnu optužnicu upotrijebila u tom postupku, sudac je to navodio u obrazloženju presude dok je ODO njegovu kaznenu prijavu od 5. ožujka 2020.g. odbacilo rješenjem KP-DO- 246/2020 te je u spis predao rješenje. Nadalje da nije počinio kazneno djelo i da ga se lažno tereti proizlazi i iz mišljenja psihologa koji je pregledan kao dokaz tijekom ovog postupka (l.s.191-193) a u kojem nalazu se prije kaznene prijave navodi da CM dolazi u pratnji majke, te se opisuje predmetni nasrtaj koji se karakterizira kao pokušaj ubojstva. Naveo je da je svjedokinja NM dana 28. ožujka 2020.g. odnosno prije podnošenja kaznene prijave, odnosno 2 dana nakon njenog navodnog saznanja za navodne ozljede, provalila u njegov stan, te pri tome otuđila sve dokaze odnosno otuđila je sve fotografije na laptopu i mobitelu na kojim su prikazane fotografije maloljetnika od ljeta prije na kojima su vidljive strije koje su već tada nastala na tijelu. Naveo je i da u ovome postupku 5 godina nije raspravljano o njegovom pravu na viđanje sina.

4.3. Na upit svog branitelja optuženik je naveo da se on nalazio u pritvoru kada je NM provalila u njegov stan, te da u vrijeme kada je CM navodno svojoj baki pričao o navodnom ozljeđivanju on nije bio u Varaždinu pa je stoga nelogično da CM to nije htio pričati jer se bojao njega. Da je bio u pritvoru po prijavi NM. Smatra da je motiv njegovog prijavljivanja novac odnosno zarada od poslovanja preko aplikacije Uber od 2016.-2018. godine a koji novac je NM otuđila 6. ožujka 2020. godine, sve kako bi mogla živjeti sa svojim mlađim dečkom.

4.4. Na ročištu su pročitani zapisnici o ispitivanju optuženika u Službi kriminalističke policije PU Dubrovačko-neretvanske od 20. svibnja 2020., i ŽDO Dubrovnik od 21. svibnja 2020., Policijskoj postaji Dubrovnik od dana 15. ožujka 2019. i 16. svibnja 2019 . te su reproducirane snimke ispitivanja.

5.1. Tijekom postupka izvedeni su i sljedeći dokazi: temeljem odredbe čl. 292. ZKP/08 čita se iskaz žrtve mlt. KM te se reproducira snimka ispitivanja (l.s. 155-180 i 182), saslušana je svjedokinja NM (l.s. 315), vještak dr. Igor Borić (l.s. 258 i 259) i vještaci dr. Davor Mayer i dr. PMĆ koji su izradili nalaze i mišljenja, pregledane su i pročitane isprave izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Službe kriminalističke policije od 20. svibnja 2020. (list spisa 11-17), fotografija noževa (list spisa 51), zapisnik o očevidu Policijske postaje Varaždin od 31. ožujka 2020. (list spisa 61-65), liječnička svjedodžba od 31. ožujka 2020. (list spisa 67), mišljenje i prijedlog više stručne savjetnice Jasminke Husić Supančić od 28. listopada 2020. (list spisa 140-141), mišljenje psihologa Opće bolnice Varaždin (list spisa 191- 193), fotodokumentacija očevida Službe kriminalističke policije od 7. siječnja 2021. (list spisa 200-204), Nalazi OB Dubrovnik (l.s. 261-262 i 321 -322), Fotografije (l.s. 263- 267), Izvodi iz sustava e-građanin (l.s. 323), Mišljenje psihologa ( l.s. 324 i 325), te su na završetku dokaznog postupka, pročitani podaci iz kaznene evidencije za optuženika (list spisa 217-218).

5.2. Sud nije izveo dokaze obrane i to psihologijsko vještačenje na okolnosti vjerodostojnosti iskaza CM, saslušanje svjedoka SM, dr. ĐM, GM, TM, te pribavljanje spisa P Ob-72/2020 te pregled spisa Kzd-24/2020, pregled zapisnika Općinskog suda u Varaždinu, pod posl. br. P- 367/2021 od 26. kolovoza 2022.g. te 28. rujna 2022.g. te izlist internetske stranice ordinacije budući je smatrao da je iz provedenih dokaza činjenično stanje potpuno utvrđeno..

6.1. U svom iskazu vještak dr. Igor Borić ostao je pri svome Nalazu i mišljenju od 9. veljače 2021. godine (l.s. 206-207) u kojem je naveo da iz medicinske dokumentacije dostavljene u spis utvrđeno da je pregledom žrtve utvrđen ožiljak (ožiljci) u području lijeve strane prsnog koša, a da su utvrđene brojne strije slabinskog područja i područja leđa te dermografizam po prsima, da navedeni ožiljci nisu specifični i ne mogu ukazivati na samo jedan mehanizam nastanka, a ukoliko bi nastali djelovanjem mehaničke sile više bi odgovarali stanju nakon oguljotinja kože nego li djelovanju oštrice mehaničkog sredstva (noža ili nožu sličnog), a da nije za isključiti i druge mehanizme uključujući dermatološke promjene.

6.2. Nadalje je naveo da su na fotografijama strjelicom označene dvije promjene za koje ne može sa sigurnošću tvrditi da bi nastale djelovanjem noža, te da rezne rane imaju karakterističan izgled i u pravilu ostavljaju ravan linearni ožiljak. Međutim, izgled ožiljka može biti različit ovisno o smjeru djelovanja oštrice kao i obradi rane, eventualno mogućim infekcijama rane. Ukoliko rana nije obrađena od strane liječnika nego je npr. salvetom zaustavljena krv, tada se očito radilo o manjoj površinskoj rani. Ukoliko je na taj način zaustavljena krv i rana spontano zarasla on je ne može razlikovati od rane koja bi na drukčiji način bila tretirana. Da je u pitanju bila veća rana ona bi i dalje krvarila. Kada bih mogao pregledati tu promjenu moguće je da bi mogao razlikovati radi li se o ožiljku ili dermatološkoj promjeni, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi, a i dalje ne bi mogao sa sigurnošću reći kojim je sredstvom nastala. Da je moguće da nije pedijatar pregledao predmetno područje oštećenika, odnosno prsni koš, ukoliko se oštećeni na to nije žalio, da tako u nalazu pedijatra nisu uvrštene strije, te da u pravilu pedijatri pregledaju kompletno cijelo dijete.

7.1.U svom iskaz vještaci dr. Davor Mayer i dr. PMĆ su ostali kod svog Nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2023. (l.s. 279-283) u kojem su naveli da su oba vještaka pregledala žrtvu dana 10. svibnja 2023. godine budući je zbog delikatne problematike pregled učinjen timski, te da nisu uočili promjene koje bi mogli pripisati posljedicama mehaničkog ozljeđivanja, uključujući dublje oguljotine i(li) ubodne rane, dok je utvrđeno postojanje brojnih strija, da promjene na koži vidljive na fotoelaboratu po svemu sudeći predstavljaju strije, a što odupire i zastupljenost strija na tom dijelu tijela, da stanje kože konstatirano pregledom ne podupire tezu da bi neka od tih promjena doista bila ožiljak, međutim i da temeljem ovakvog pregleda nije bilo moguće s gledišta vještaka isključiti, ali niti potvrditi odvijanje predmetnog događaja na inkriminirani način, kao niti mogućnost da je oštećenik u istome zadobio ozljedu.

7.2. Vještaci su naveli i da u njihovom mišljenju koja se odnosi na interpretaciju promjena na koži oštećenika iznesene u 4. odlomku mišljenja u odnosu na posljednji odlomak mišljenja (l.s.4) te su pojasnili da 4. odlomak sadrži njihov komentar onoga što je viđeno na fotoelaboratu, dakle to je dojam temeljen isključivo na razmatranju tih fotografija. Za razliku od toga u posljednjem odlomku daju svoj zaključak temeljen na sagledavanju svih relevantnih činjenica u 1. redu tog istog fotoelaborata ali razmatranog i uspoređivanog na temelju njihovog neposrednog pregleda žrtve koji su proveli u sklopu vještačenja. Na daljnji upit pojašnjavaju sa su strije doista bile dominantni nalaz na njegovom tijelu koji su i neposredno uočili prilikom pregleda. Međutim naglašavaju da u slučaju da bi pored strija bile na tijelu prisutne i neke promjene koje bi se mogle tumačiti posljedicom traume, to bi svakako znali prepoznati i bilo bi izdvojeno u nalazu i mišljenju. Takvih promjena međutim nije bilo. Na upit da li bi bilo moguće da je na tijelu nakon događaja nastala posve plitka rezna rana pa je li ista mogla zacijeliti bez traga i bez medicinske intervencije navode da je ovo već odgovoreno i to u njihovom mišljenju u posljednjem odlomku (l.s.5) kada su rekli da je ova hipotetska varijanta moguća, dakle ne mogu isključiti ali niti potvrditi jer u prilog njoj nema elemenata. Na upit da li su pregledom oštećenika naišli na neke nalaze koji bi upućivali na odvijanje događaja inkriminiranom dinamikom odgovorili su da nisu. Drugim riječima na tijelu nije bilo nikakvih tragova koji bi se mogli dovesti u vezu dinamikom odvijanja događaja opisanoj u inkriminaciji i iskazu oštećenika. Naveli su da je mogući ishod dinamike o ozljeđivanja opisane u inkriminaciji nastanak plitke rane koja pak može, ali i ne mora, nakon dijeljenja ostaviti nikakvog vidljivog traga, te da su upravo iz tog razloga koji su konstatirali u predzadnjem odlomku (l.s.5), kako se sa gledišta vještaka odvijanje predmetnog događaja na inkriminirani način ne može niti potvrditi niti isključiti već ostaje u sferi ocjene personalnih događaja u koju se kao vještaci nisu upuštali.

7.3. Na poseban upit suda naveli su da su fotoelaboratom sačinjenom u PU Varaždinskoj prikazane promjene na koži oštećenika pri čemu neke od tih promjena doista mogu inklinirati kao tragovi ozljeđivanja. Međutim oni su razmatranjem istih također i pregledom oštećenika došli do zaključka kako se ne radi o posljedicama ozljeđivanja i pri tome zaključku ustraju. Na mjestima vidljivima na fotografijama su neposrednim pregledom utvrdili strije koje su bile u većoj količini izražene u odnosu na vrijeme fotografiranja.

8. U svom iskazu maloljetni CM, sin okrivljenika, je naveo da je njegova majka u vrijeme predmetnog događaja bila u bolnici ili u školi , dok se ne može sjetiti da i se taj dan majka vratila kući, dok je o predmetnom događaju prvi put pričao baki nakon dva mjeseca, da je predmetni događaj trajao oko tri minute, odnosno da je došao kući iz škole, te je okrivljenik odmah počeo vikati na njega jer nije napisao domaći rad, da ga je ošamario i da je dječak otišao u sobu i počeo se presvlačiti, da je bio u hlačama i potkošulji kada je u sobu ušao njego otac sa nožem u ruci, zamahnuo je desnom rukom sa nožem prema njemu, dječak je najprije napravio dva koraka unazad, dok je u zamahu okrivljenika uhvatio njegovu ruku, pokušao ga odgurnuti ali da ga je okrivljenik zakačio nožem i to ne špicom noža već dijelom pored špica, da mu je potekla krv, te od krvi nije mogao vidjeti ranu, da je uzeo tri salvete i obrisao ranu, a koje salvete je bacio, dok je poslije 15-20 minuta mogao vidjeti ranu i da je bio dosta udubljeno, kao da je koža išla prema unutra. Nadalje je maloljetnik naveo i da ga je majka u periodu od predmetnog događaja do njegovog razgovora sa bakom vidjela bez majice kada bi birali odjeću koju će obući, npr. koju će nositi u grad, pa bi on skinuo majicu da vidi jel mu odgovara ili ne, da misli da je majka vidjela ranu, ali nije obraćala pažnju jer je sigurno mislila da se spotaknuo, te da mu je majka u tom razdoblju jednom prilikom pomogla oprati glavu zbog ranica koje je imao na glavi, ali da je tada njoj bio okrenut leđima.

9. U svom iskazu svjedok UM, bivša supruga okrivljenika, je navela da je za predmetni događaj doznala za vrijeme boravka u Varaždinu od svoje majke kojoj se njen sin povjerio nakon što je čuo kako ona sa svojim ocem priča o svjedočenju protiv okrivljenika u drugom kaznenom postupku, odnosno da je to bilo 2-3 mjeseca nakon događaja, da nije primijetila ozljedu jer je to bilo zimsko doba, te se dječak presvlači sam, da joj je ispričao da ga je okrivljenik ozlijedio vrhom oštrice kuhinjskog nož za kruh koji na vrhu ima dvije oštrice za sir, da je maloljetniku u tom razdoblju prala kosu, ali da bi on bio obučen ili bi bio u potkošulji, uvijek okrenut leđima i sagnut , te da je kontaktirala liječnicu koja je pregledala dječaka u pratnji policije, odnosno kontaktirala ju je da izmijeni svoj nalaz jer u nalaz nije napisano ono što su izjavili. Navela je i da je u siječnju te godine bila u bolnici, a kasnije na bolovanju, da se jedno vrijeme pokušala vratiti na posao, ali da se ubrzo prehladila i nastavila sa bolovanjem, dok ju je u bolnicu uvijek vozio okrivljenik. U svom iskazu na raspravi pred ovim sudom svjedokinja je navela i da nije vidjela tragove krvi na Mateovoj odjeći, da joj je on rekao da je krv brisao salvetama, da nije bilo puno krvi i da je imao potkošulju, da nije stavio flaster na ranu već samo držao salvete dok mu ne prođe, kao i da ona pere djetetovu odjeću, te da nije primijetila tragove krvi.

10.Kada se u međusobnu vezu dovedu prije navedeni iskazi svjedoka, utvrđeno je da u njihovim iskazima postoji razlika koje ukazuju da njihovi iskazi nisu vjerodostojni, te im iz tog razloga sud ne vjeruje. Prije svega, dječak je u svom iskazu naveo da ga je u razdoblju od predmetnog događaja do dječakovog razgovora sa bakom majka vidjela bez majice kada bi birali odjeću za npr. otići u grad, da misli da je majka vidjela ranu, ali nije obraćala pažnju jer je sigurno mislila da se spotaknuo, dok je majka u svom iskazu navela da se dječak sam oblači. Nadalje, oba svjedoka su iskazivala o pranju kose dječaku, ali dječak je iskazivao da mu je majka jednom prilikom pokazala kako se pere kosa, dok majka iskazuje da je dječak bio obučen i(li) u potkošulji, a što ukazuje da mu je više puta prala kosu. Svakako oba svjedoka iskazuju da je dječak bio leđima okrenut majci prilikom pranja. U pogledu saniranja rane, oba svjedoka su navela da je dječak ranu sanirao sa tri salvete, međutim majka je u svom iskazu navela da joj je dječak ispričao da prilikom ozljeđivanja nije bilo puno krvi, dok je dječak u svom iskaz naveo "da mu je potekla krv, te od krvi nije mogao vidjeti ranu, da je uzeo tri salvete i obrisao ranu, a koje salvete je bacio, dok je poslije 15-20 minuta morao vidjeti ranu i da je bilo dosta udubljeno, kao da je koža išla prema unutra". Odnosno prema mišljenju suda opisao je znatniju reznu ranu, dok sud smatra notornim da se takva rana ne bi mogla sanirati samo sa tri maramice i to bez flastera kako to navodi majka u svom iskazu. Također treba napomenuti i da dječak u svom iskazu opisuje vrlo agresivan napad oca, možda djelomično i doživljen. Međutim sila, koju u svom iskazu opisuje dječak, je prema mišljenju suda prevelika da bi dječaku uslijed kontakta oštrice sa tijelom nastala samo manja ranu, odnosno svakako ne rana koja bi se sanirala sa tri maramice bez flastera i koja ne bi ostavljala traga na dječakovoj odjeći koju majka pere.

11. Kada se iskazi svjedoka, te istaknute razlike i nelogičnosti u iskazima dovedu u vezu sa Nalazom i mišljenjem vještaka dr. Igora Borića od 9. veljače 2021. godine, koje je izrađeno bez pregleda maloljetnika, i u kojem navodi da navedeni ožiljci nisu specifični i ne mogu ukazivati na samo jedan mehanizam nastanka, a ukoliko bi nastali djelovanjem mehaničke sile više bi odgovarali stanju nakon oguljotinja kože nego li djelovanju oštrice mehaničkog sredstva (noža ili nožu sličnog), a da nije za isključiti i druge mehanizme uključujući dermatološke promjene, te da bi bilo moguće razlikovati radi li se o ožiljku ili dermatološkoj promjeni, kada mogao pregledati tu promjenu, se sa nalazom i mišljenjem dr. Davor Mayer i dr. PMĆ od 11. svibnja 2023. izrađenog nakon pregleda dječaka, u kojem vještaci navode da promjene na koži sa fotoelaborata predstavljaju dermatološke promjene odnosno strije a ne rezne ili ubodne rane, sud smatra da iz prije navedenog proizlazi da su iskazi žrtve i svjedokinje nevjerodostojni, te im sud ne poklanja vjeru. Odnosno sud smatra da iz iskaza ne proizlazi da da bi okrivljenik počinio djelo koje mu se činjenično stavlja na teret predmetnom optužnicom.

12. Vještaci dr. Davor Mayer i dr. PMĆ su u svom iskazu naveli i da da je mogući ishod dinamike ozljeđivanja opisane u inkriminaciji, nastanak plitke rane koja pak može, ali i ne mora, nakon dijeljenja ostaviti nikakvog vidljivog traga, te da su upravo iz tog razloga konstatirali u predzadnjem odlomku (l.s.5), kako se sa gledišta vještaka odvijanje predmetnog događaja na inkriminirani način ne može niti potvrditi niti isključiti već ostaje u sferi ocjene personalnih događaja u koju se kao vještaci nisu upuštali. Međutim kada se prije navedeno dovede u vezu sa iskazom dječaka koji je u svom iskazu opisao ranu, te naveo da je bilo dosta udubljeno, odnosno nije iskazivao nekakvoj o plitkoj rani, nastanak plitke rane i zacjeljivanje iste bez dermatoloških promjena je prema mišljenju suda nemoguća. Svakako vještaci su prije navedenu tezu ostavili kao jednu moguću vjerojatnost dinamike ozljeđivanja, jednako ili manje vjerojatnu njihovom nalazu da rane prikazane na fotoelaboratu predstavljaju strije, pa stoga prije navedeno može predstavljati samo dvojbu o odlučnoj činjenici u ovom postupu, koju svakako sukladno odredbi čl. 3. ZKP/08 treba riješiti na način koji je za okrivljenika povoljniji, odnosno riješiti na način da predmetne ozljede predstavljaju strije.

13. Obzirom na sve navedeno a temeljem odredbe čl. 453. ZKP/08 optuženik je oslobođen optužbe, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Obzirom je okrivljena oslobođena optužbe sukladno odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t.1- 5 ZKP/08 te nužni izdaci optuženog, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok će se o iznosu ovih troškova odlučiti nakon pribavljanja podataka.

U Dubrovniku, 18. rujna 2025.

Sudac:

Vlaho Bošković

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj KOz-DO-8/2021

- optuženik ŠM

- branitelj optuženog Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku

- opunomoćenik žrtve JM, odvjetnik u [adresa]