Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-545/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Maji Skorić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hoto Grupa d.o.o., Zagreb, Trg Petra Preradovića 6, OIB: 69687258030, zastupanog po punomoćniku Željku Bekini, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-1426/2024-8 od dana 31. ožujka 2025. godine, dana 18. rujna 2025. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i u dijelu pod točkom I. izreke za iznos dosuđene naknade štete u iznosu od 795,78 eura (iz osnova neimovinske štete 625,50 eura, te iz osnova imovinske štete 143,28 eura), te dosuđenih zateznih kamata na neimovinsku štetu za razdoblje od 9. prosinca 2014. godine do 31. prosinca 2022. godine – potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-1426/2024-8 od dana 31. ožujka 2025. godine.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačava u dijelu pod točkom I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod brojem Pn-1426/2024-8 od dana 31. ožujka 2025. godine, odluka o zateznim kamatama na način da se tužiteljici dosuđuje zatezna kamata na iznos neimovinske štete od 625,50 eura za razdoblje od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a na iznos imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege od 143,28 eura zatezna kamata koja teče od 31. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje je tuženik dužan platiti u roku od 15 dana, te se djelomično odbija zahtjev za isplatu zateznih kamata u odnosu na imovinsku štetu za razdoblje od 9. prosinca 2014. godine do 31. ožujka 2025. godine.

III. Zbog djelomične preinake prvostupanjske presude mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom III. i IV. iste, na način da se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.620,33 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev za naknadu troška tužiteljice, kao i u cijelosti zahtjev za naknadu troška tuženika, uključujući i trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

"I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 795,78 EUR sa zateznom kamatom počevši od 9. prosinca 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za razdoblje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatu naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 239,45 EUR sa zateznom kamatom počevši od 9. prosinca 2014. do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za razdoblje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka od 2.682,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude pod točkom I. izreke i odluke o parničnom trošku pod točkom III. i IV. izreke, žalbu je podnio tuženik, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i točka 12. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora je odštetni zahtjev tužiteljice zbog nezgode koju je prema činjeničnim navodima tužbe pretrpjela dana 6. listopada 2014. godine oko 13.30 h kada je hodajući na poslovni ručak u restoran u sklopu centra „Cvjetni“, naišavši na neobilježenu rampu za prilaz invalida dosta nižu od nivoa terase, izgubila tlo pod nogama, pala i zadobila ozljedu – lom ručnog zgloba i šake, te pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu u iznosima koje potražuje tužbenim zahtjevom uređenim podneskom od dana 3. prosinca 2018. godine u ukupnom iznosu od 1.035,24 eura/7.800,00 kuna.

6. U ovom sporu (koji je započeo 29. studenog 2016. godine) s obzirom na vrijednost predmeta spora primjenjuju se pravila u sporu male vrijednosti, te je odredbom članka 467. stavak 1. ZPP propisano da se presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Iz razloga presude proizlazi, da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio:

- da među strankama u ponovljenom postupku nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je tužiteljica pokazala mjesto događaja izjavivši da je isto izmijenjeno u odnosu na dan samog događaja na način da u vrijeme događaja nisu postojale staklene stijene sa desne i lijeve strane invalidskog prilaza koji se nalazi u Centru Cvjetni sa južne strane gledano sa Varšavske ulice, da je sam prilaz identičan u pogledu širine i dužine prilaza i invalidske rampe na samom ulazu u prolaz, te da se radi se o rampi pod cca 15 %, da se kretala sa južne strane ulaza u Centar Cvjetni prema sjeveru, te je, došavši do spomenute rampe koja u vrijeme događaja nije bila odijeljena od restoranskog prostora staklenom stijenom koja postoji danas, desnom nogom zakoračila u prostor rampe koja je u odnosu na cijeli hodnik na nižoj razini, izgubila ravnotežu i pala na tlo, a samo mjesto pada jest cca 2 metra od današnjeg ulaza u spomenuti hodnik, dok visina sa koje je nogom propala u prostor rampe iznosi cca 30 cm,

- da rampa za prilaz invalida predstavlja prilaz stepeništu i liftu stambenog dijela stambeno-poslovne građevine Centar Cvjetni i invalidski pristup ulazu u restoran Batak-grill,

- da je svjedok SR na raspravnom ročištu od dana 13. listopada 2021. godine iskazao da je tužiteljica pala na spoju rampe za prilaz invalida i terase ostalih restorana, te je iskazao da je tužiteljica ugazila u prilaz rampi, a koji se nalazi u ulaznom dijelu, tj. prostoru šetnice Centra Cvjetni,

- da rampa za prilaz invalida u vrijeme štetnog događaja nije bila obilježena, pa tako nije niti morala prosječnom građaninu „zapeti za oko“ tj. biti lako uočljiva,

- da svaka rampa za prilaz invalidima mora imati oznaku pristupačnosti koja oznaka mora biti primjerene veličine i biti postavljenja na lako uočljivom mjestu (Pravilnik o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti, "Narodne novine" broj 151/2005),

- da je tužiteljica dokazala da u vrijeme štetnog događaja rampa za prilaz invalida nije bila obilježena, te zbog neizvršene nivelacije terena na kojem je tužiteljica izgubila ravnotežu i pala na tlo te zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, jest opasna stvar koja predstavlja opasnost za okolinu, pa i za osobe kojima je namijenjena, a za opasnu stvar odgovara njezin vlasnik,

- da je tužiteljica neposredno prije pada hodajući razgovarala sa svjedokom SR, ispred kojeg se kretala, te da je općepoznata činjenica da je u prostorima poput predmetnog Centra Cvjetni, gdje se nalaze restorani i veliki broj ljudi, a osobito u vrijeme ručka, prisutna velika buka te da ukoliko govornik nema okrenutu glavu prema sugovorniku, sugovornik nije u mogućnosti razabrati što mu se govori, pa da je tužiteljica djelomično doprinijela opisanom padu jer se nesmotreno kretala, tj. nije gledala kuda hoda, te je njezin pad posljedica i njezinih radnji, jer nije upotrijebila pozornost koja se očekuje od prosječno pažljive osobe, te je doprinijela vlastitoj šteti u omjeru od 10%,

- da je tužiteljica u predmetnoj nezgodi zadobila natučenje lijevog ručnog zgloba, jer je prema nalazu i mišljenju vještaka ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji mogla zadobiti u dinamici predmetne nezgode i tome postoji uzročno posljedična veza,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka po provedenom liječenju nisu zaostale trajne posljedice i nije nastupilo smanjenje životne aktivnost,

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica trpjela jake fizičke bolove 1 dan, kumulativno srednje 3 dana i slabe 7 dana, da je primarni strah bio jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 3 i manjeg 15 dana, a za vrijeme liječenja bila je potrebna tuđa pomoć od 2 sata dnevno kroz 20 dana (održavanje osobne higijene, oblačenje, nabava životnih potrepština, odlazak na pregled i terapiju, svakodnevni kućni poslovi i sl.).

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud utvrdio da postoji pravni osnov odštetnog zahtjeva zbog štete nastale zbog opasne stvari, za koju je odgovoran tuženik, za kojeg nije sporno da je vlasnik poslovnog prostora restorana (danog u zakup) do kojeg vodi rampa unutar navedenog centra, a u tom pravcu za primijetiti je da je uz odgovor na tužbu tuženik dostavio Ugovor o zakupu sa prijašnjim tuženikom ad 2. Avenija d.o.o. Zagreb kao zakupcem u kojem je (list 23 spisa) navedeno da je HOTO GRUPA d.o.o. kao zakupodavac investitor i vlasnik projekta "Cvjetni", kojeg da je izgradio pod tadašnjim nazivom "Trgovačko-poslovni Centar Cvjetni" sa etažama -1, 0, 1 i 2, te da to nije bilo sporno u postupku koji je prethodio donošenju ranije presude.

9. Ujedno, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i visinu štete, uzimajući u obzir narav i karakter zadobivenih ozljeda, činjenicu da je tužiteljica zbog zadobivene ozljede medicinski obrađena po specijalistu kirurgu, da je zadobila natučenje lijevog ručnog zgloba, da je ista osjećala tegobe u vidu bolova u lijevom ručnom zglobu, iz čega je razvidno da je tužiteljica trpjela fizičke bolove i strah određenog intenziteta i trajanja, a kako to nedvojbeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka, a imajući u vidu i starost tužiteljice (rođena 1961. godine), te joj je uz ocjenu kvalifikatornih kriterija fizičkih boli u iznosu od 305,00 eura, straha u iznosu od 420,00 eura, te iznosa imovinske štete od 159,20 eura (40 sati x 3,98 eura), utvrdio naknadu u ukupnom iznosu od 1.035,23 eura, te po uračunavanju doprinosa od 10%, u konačnici dosudio iznos od 795,78 eura, od čega na ime neimovinske štete iznos od 652,50 eura, a iz osnova imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege iznos od 143,28 eura.

10. Suprotno prigovorima žalitelja, prvostupanjskim je sud donio pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku, koja nije opterećena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a koju tuženik dovodi u vezu sa pasivnom legitimacijom, navodeći da je istu tijekom postupka osporavao – što je istina, međutim, zbog utvrđenja suda da pitanje pasivne legitimacije nije bilo sporno među strankama, prvostupanjska presuda ne trpi takve nedostatke zbog kojeg se ne bi mogla ispitati, jer s druge strane

– u ovom postupku nije bilo sporno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora, a što bi onda upućivalo i na suvlasništvo istog sa ostalim vlasnicima posebnih dijelova, na zajedničkim dijelovima zgrade, pa tako i na spornom prilazu, te u situaciji kada u postupku nije utvrđeno da bi suvlasnici predmetne nekretnine sredstvima zajedničke pričuve redovito održavali zajedničke dijelove zgrade, te s tim u vezi i osiguranje za naknadu štete, tuženik je pasivno legitimiran i odgovoran za štetu po principu objektivne odgovornosti budući da za štetu od opasne stvari prema odredbi članka 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) odgovara vlasnik stvari, a ako je više vlasnika te stvari, njihova je odgovornost solidarna (članak 1107. stavak 1. ZOO), slijedom čega je ovo i odgovor na žalbeni prigovor u kojem se tuženik referira na činjenicu da se radi o mjestu nezgode kao zajedničkom dijelu zgrade, a koji je iz naprijed navedenih razloga neosnovan.

11. Pravilno je primijenjeno materijalno pravo i u odnosu na utvrđeni doprinos tužiteljice, jer u postupku nije utvrđeno da bi pad bio isključen da nije razgovarala sa svjedokom SR s obzirom da rampa koja u vrijeme događaja nije bila odijeljena od restoranskog prostora staklenom stijenom koja postoji danas, kao i da je tužiteljica desnom nogom zakoračila u prostor rampe koja je u odnosu na cijeli hodnik na nižoj razini, kao i u odnosu na visinu neimovinske štete sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO, a utvrđena naknada nije u suprotnosti ni sa Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, donesenim dana 5. ožujka 2020. godine i dana 15. lipnja 2020. godine na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Su-IV-47/20) – koji se ne primjenjuju pukim matematičkim izračunom, već zavisno od okolnosti konkretnog slučaja, kao i iznos naknade zbog pretrpljene imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege.

12. Nije osnovana žalba tuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP koji ističe u odnosu na pravni osnov zahtjeva, kao i tijek obračuna zateznih kamata od dana 31. prosinca 2022. godine, pa nadalje.

13. Naime, ukoliko tuženik glede pravnog osnova tu bitnu povredu nalazi u tome što je tužiteljica u podnesku od 16. siječnja 2022. godine postavila zahtjev za isplatu naknade štete u ukupnom iznosu od 1.035,23 eura, a prvostupanjski sud odlučio na način da je naložio tuženiku naknadu "neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti i imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 795,78 eura" (a u preostalom dijelu pod točkom II. izreke, sada pravomoćnom, odbio zahtjev za daljnji iznos od 239,45 eura) – takav prigovor je neosnovan jer prvostupanjski sud nije time odlučio kako to tuženik tvrdi izvan granica zahtjeva u odnosu na pravni osnov zahtjeva, a navedenu povredu tuženika ne obrazlaže nekim drugim razlogom, dok drugostupanjski sud na bitnu povredu odredba parničnog postupka ne vodi računa po službenoj dužnosti.

14. Nije prekoračen ni zahtjev tužbe u odnosu na odluku o zateznim kamatama za razdoblje od 31. prosinca 2022. godine pa nadalje.

15. Naime, tužiteljica je u podnesku od 16. siječnja 2022. godine, s obzirom na protek vremena uredila tužbeni zahtjev, te na ukupan iznos od 1.035,23 eura, zatražila zateznu kamatu, koja na taj iznos teče, kako slijedi:

- počevši od 9. prosinca 2014. godine (podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora) do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za razdoblje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i

- od 1. siječnja 2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da naknadi trošak sa kamatom po istoj kamatnoj stopi od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

16. Prvostupanjski je sud suprotno žalbenim prigovorima, odlučivao o tužbenom zahtjevu glede zatezne kamate na neimovinsku štetu u okviru zahtjeva tužbe za razdoblje počev od 9. prosinca 2014. godine do isplate, te je odluka suda rezultat primjene materijalnog prava, koja je djelomično pogrešna u dijelu u kojem je dosuđena zatezna kamata od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, umjesto od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine, kao i zateznu kamatu od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine – umjesto od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate, pa je u tom dijelu prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti i dosuditi zateznu kamatu u skladu sa odredbom članka 29. stavak 2. ZOO, s time da je na iznos od 143,28 eura koji se odnosi na imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege nestručne osobe, a za koju ne proizlazi da je utvrđena u vrijeme nastanka štete, već u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, pravilnom primjenom materijalnog prava, trebalo dosuditi zateznu kamatu od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, a u preostalom djelu, odbiti tužbeni zahtjev.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 2. ZPP.

18. Tužiteljica je trošak zatražila pozivajući se na trošak priložen u spisu (ročište od 17. veljače 2023. godine) i podnesak predan na ročištu dana 3. veljače 2025. godine.

19. Tužiteljica je u odnosu na osnov uspjela sa 90%, te u odnosu na visinu sa 76,87%, odnosno u razmjeru prema tuženiku od 83,43%, a uspjeh tuženika je 16,57%, pa je sukladno članku 154. stavak 2. ZPP po prebijanju uspjeha stranaka, tužiteljica u ovom postupku uspjela sa 66,86%.

20. Kod pravilno utvrđenog iznosa parničnog troška po prvostupanjskom sudu za poduzete parnične radnje u iznosu od ukupno 2.775,00 eura, sve uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 693,75 eura, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) – a koje tuženik u žalbi nije konkretno osporavao u odnosu na vrstu radnji i visinu troška, tužiteljici je trebalo priznati i trošak sudske pristojbe žalbe u iznosu od 53,09 eura, trošak dolaska svjedoka na ročište od 99,54 eura, pa ukupan parnični trošak tužiteljice iznosi 3.621,38 eura, te je razmjeno uspjehu od 66,86%, istoj trebalo priznati trošak od 2.421,25 eura, istom dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura bez obzira na uspjeh u sporu, slijedom čega utvrđeni trošak tužiteljice iznosi 2.620,33 eura, dok je ista odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova pristojbe tužbe i pristojbe presude, jer je isti u podnesku od 17. veljače 2023. godine, na koji se pozvala tužiteljica, zatražen "po odluci suda", a u podnesku od 3. veljače 2025. godine kao "možebitne pristojbe po odluci suda", dakle u odnosu na visinu neodređeno (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP).

21. Kod činjenice da zbog djelomične preinake odluke o zateznim kamatama nije došlo do izmjene uspjeha stranaka u ovom postupku, odbijen je i zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, te je odlučeno kao u izreci.

22. U odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, jer nije pobijana žalbom prvostupanjska presuda je ostala neizmijenjena.

U Šibeniku, 18. rujna 2025. godine

S U D A C

Maja Skorić