REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3635/2025-11
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Mirne Maržić, članice vijeća, pravnoj stvari tužitelja KOVAČEV-ING d.o.o., OIB 72137124951, Zagreb, Graščica 4/B, kojeg zastupa punomoćnica Gina Brnić, odvjetnica u Zagrebu, Smičiklasova 23/III, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57, radi isplate iznosa od 60.821,50 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2017 od 12. travnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2017 od 12. travnja 2019. u točkama I. i II. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. U konačnoj odluci odlučit će se o troškovima žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1176/2017 od 12. travnja 2019. u točki I. njezine izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 60.821,50 eur / 458.806,98 kn sa zateznom kamatom od 9. srpnja 2011. do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (ostali odnosi). Točkom II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.103,20 eur / 68.670,00 kn. Točkom III. izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 828,50 eur / 6.250,00 kn.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je tužbeni zahtjev za isplatu naknade za izvlašteno zemljište u interesu Republike Hrvatske, osnovan primjenom odredbe članka 170. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje: ZV). Sud je odbio prigovor zastare jer je ocijenio da je zastarni rok od pet godina počeo teći 8. srpnja 2011. kada je stupio na snagu Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11; dalje: ZOC), budući da je tada tužitelj izgubio pravo vlasništva, a tuženik je to pravo stekao. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio vještačenjem.
3. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03, 125/11, 112/12 i 157/13).
4. Protiv označene presude u točkama I. i II. njezine izreke žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači, odnosno ukine presudu. U žalbi u bitnome navodi da je među strankama sporno kada je počela teći zastara, je li zastara prekinuta te visina tužbenog zahtjeva. Smatra da je zastara počela teći od izgradnje ceste, a ne od stupanja na snagu Zakona o cestama kako smatra prvostupanjski sud. U tu svrhu poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Tvrdi da je nejasan stav prvostupanjskog suda da je došlo do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO), jer nije jasno smatra li sud da je zapisnikom Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada od 1. rujna 2014., došlo do prekida zastare ili priznanja duga. Ističe da MV nije ovlašteni zastupnik tuženika da bi priznala dug. Navodi da je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka i predložio dodatno vještačenje, što je sud najprije prihvatio, a zatim bez obrazloženja odbio. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 1.035,70 eur / 7.812,50 kn i sudske pristojbe u iznosu od 1.325,60 eur / 10.000,00 kn.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode i predlaže da ovaj sud žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Traži trošak sastavljanja odgovora na žalbu u iznosu od 1.035,70 eur / 7.812,50 kn.
6. Žalba je osnovana.
7. Ispitavši presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda nepravilna i nije osnovana na zakonu.
8. Predmet spora je zahtjev za isplatom novčanog iznosa na ime naknade za izvlašteno zemljište koje predstavlja cestu.
9. Ovaj sud je presudom poslovni broj Pž-4475/2019-7 od 28. travnja 2021. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio osnovanim tuženikov prigovor zastare.
10. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj U-III-3726/2021 od 24. lipnja 2025. ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovan postupak.
11. Ustavni sud Republike Hrvatske je zauzeo stajalište da tužitelj ima pravo na naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta bez provođenja propisanog izvlaštenja što je dovelo do miješanja u tužiteljevo pravo vlasništva. Kako je tužitelj vodio dva postupka (upravni i parnični) radi ostvarivanja prava na naknadu za oduzeto zemljište i niti u jednom nije ostvario pravo na tu naknadu, Ustavni sud Republike Hrvatske je zaključio da je predmetnom presudom povrijeđeno tužiteljevo pravo vlasništva iz članka 48. stavka 1. u vezi s člankom 50. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav).
12. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:
- da je tužitelj upisan kao suvlasnik u 548/1594 dijela zkč. [katastarska čestica] put u površini od 797 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],
- da je na navedenoj nekretnini izgrađena cesta prije 2009. godine,
- da nije proveden upravni postupak izvlaštenja i da tužitelju nije isplaćena naknada za predmetnu nekretninu.
13. Polazeći od ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud prihvaćanja shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljevo potraživanje nije u zastari kako to tvrdi tuženik iz razloga što je tužitelj stekao pravo na naknadu za oduzeto vlasništvo nekretnine od jedinice lokalne samouprave danom stupanja na snagu Zakona o cestama. Zastarni rok je počeo teći 8. kolovoza 2011. pa kako je tužba podnesena 6. svibnja 2015. to nije nastupila zastara u smislu odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08). Odnosno pravo na naknadu valja temeljiti na pravu vlasništava, a što bi proizlazilo iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.
14. Kako nije sporno da je tužitelju oduzeto zemljište i da mu pripada pravo na naknadu za tako oduzetu nekretninu to je valjalo ispitati je li pravilno utvrđena visina naknade za oduzetu nekretninu.
15. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je dao mišljenje da procijenjenu tržišnu vrijednost sporne nekretnine koja bi pripadala tužitelju čini iznos od 458.806,98 kn.
16. Tuženik u žalbi ističe da je dao niz prigovora na nalaz i mišljenje vještaka koji pri utvrđivanju visine tužbenog zahtjeva nije vodio računa o Zakonu o procijeni vrijednosti nekretnine („Narodne novine“ broj 78/15), jer nisu uzeti u obzir posljedični dobici za tužitelja u smislu povećanja vrijednosti njegove nekretnine zbog izgradnje predmetne ceste.
17. Prema odredbi članka 33. ZV-a pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje) u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.
18. Prema odredbi članka 11. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“ broj 74/14, 69/17 i 98/19) naknada se određuje u visini tržišne vrijednosti.
19. Prema odredbi članka 3. stavka 2. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, procjena vrijednosti nekretnine multidisciplinarni je postupak tržišnog vrednovanja prema zadatcima naručitelja, koji provode stalni sudski vještaci i stalni sudski procjenitelji, čije ovlasti proizlaze iz posebnih propisa kojima se uređuje rad sudova i postupci izvlaštenja.
20. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj u tužbi predložio izvođenje dokaza građevinskog vještačenja na okolnost vrijednosti oduzetih dijelova nekretnina, da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj P-1176/2017 od 26. srpnja 2017. odredio izvođenje građevinskog vještačenja radi utvrđivanje vrijednosti zemljišta na dan sačinjenja vještačkog nalaza te na dan 8. srpnja 2011. Tuženik je prigovorio osnovi i visini tuženog zahtjeva i nije se protivio predloženom izvođenju dokaza vještačenjem.
21. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se nalaz i mišljenje temelji i na Zakonu o procjeni vrijednost nekretnina; da procijenjena vrijednost zemljišta zk.č.br. 532/8 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] na kojoj je tužitelj suvlasnik, na dan izrade nalaza iznosi 160.607,00 eur / 1.212.580,00 kn, a na dan 8. srpnja 2011. iznosi 176.763,00 eur / 1.334.559,00 kn.
22. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da se kod procjene trebaju uzeti u obzir i posljedični dobici i gubici jer se radi o prometnici od koje koristi ima i sam tužitelj te da vještak nije uzeo u obzir da je zemljište na područnu klizišta grada Zagreba. Na te okolnosti je tuženik predložio izvesti dopunsko vještačenje na ročištu održanom 14. svibnja 2018. koji prijedlog je sud i prihvatio.
23. Međutim, posebnim rješenjem poslovni broj P-1176/2017 od 29. siječnja 2019. sud je ukinuo navedeno raspravno rješenje te odredio da se dopunsko vještačenje neće održati, ali niti u tom rješenju niti u pobijanoj odluci nije dao uvjerljivo obrazloženje zbog čega smatra da nije potrebno izvesti dopunsko vještačenje, posebno uzimajući u obzir da je sam vještak na ročištu 14. svibnja 2018. izjavio da, ukoliko je potrebno, može dopunskim vještačenjem utvrditi koliko tuženikovi prigovori utječu na visinu tržišne vrijednosti nekretnina, a mogli bi utjecati.
24. Odredbama članaka 50. i 53. Zakona o procijeni vrijednosti nekretnina, određeno je što se treba uzeti u obzir pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu, odnosno što treba uzeti u obzir kod posljedičnih dobitaka, a to vještak nije uzeo u obzir, pa osnovano tuženik navodi da je u pogledu visine tuženog zahtjeva odluka suda nepravilna i nije osnovana na zakonu, jer je trebalo biti provedeno dopunsko vještačenje.
25. Stoga je prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti na temelju članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
26. U nastavku postupka, sud će izvesti dopunsko vještačenje ili će dati valjano obrazloženje zbog čega nije potrebno pri vještačenju voditi brigu o odredbama članaka 50. i 53. Zakona o procijeni vrijednosti nekretnine, a na što ukazuje tuženik te će nakon toga donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.
27. Temeljem članka 166. stavka 3. ZPP-a o troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u odluci o glavnoj stvari.
Zagreb, 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Tatjana Kujundžić Novak
