REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJGORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-92/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika FT zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15, 101/17 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj K-208/2021 od 20. siječnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika FT odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Virovitici optuženi FT, je proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženi FT je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi FT je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te isti padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Pravodobnu žalbu je uložio optuženik po branitelju Mirku Petrašu, odvjetniku iz Virovitice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima i oslobodi optuženika kaznene odgovornosti, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba nije osnovana.
7. Žalitelj prigovara da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, da oni koji su dani su nejasni i da postoji proturječje između razloga o sadržaju iskaza danih na zapisnik i samih tih iskaza čime upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. ZKP/08. Tu bitnu povrede obrazlaže na način da je oštećenica iskazala da se radilo o dvije mlađe osobe, a optuženik nije mlađa osoba. Evidentno je da se daju razlozi za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja a ne argumenti za istaknutu bitnu povredu.
8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira) žalitelj u bitnome osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, detaljno opisuje kako je sa ŠT skupljao sekundarne sirovine, da su se našli kod kuće oštećenice i da je F ušao u kuću kako bi pregledao ima li kakvih sekundarnih sirovina a prethodno tome je žalitelj zamolio čašu vode pa pretpostavlja da je tako na čaši nađen njegov DNA. U bitnome se ističe da postoje samo indiciji jer da to što je pronađen njegov DNA na čaši nije dokaz da je počinio kazneno djelo i da osim nevjerodostojnog iskaza oštećenice koja spominje dvije mlađe osobe, a optuženik ima 64 godine, drugih dokaza nema te ga je primjenom primjenom načela in dubio pro reo trebalo osloboditi optužbe.
10. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
11. Prije svega se napominje da u žalbi optuženik navodi da je bio kod kuće oštećenice s DT radi skupljanja sekundarnih sirovina ali da on nije ulazio u kuću i da je zamolio oštećenicu čašu vode, no u obrani je naveo da već godinama nije bio u Lipiku i da o ovom događaju ne zna ništa. Nadalje, žrtva PT je detaljno opisala kako ju je NN osoba nazvala na telefon i predstavila se kao šef policije i da joj je rečeno da će doći dva policajca i da pripremi novce, da su došle vije muške osobe koje nisu bile u uniformi i predstavili su se kao policajci i protivno prigovoru žalitelja, ista nije iskazala da su obje osobe bile mlađe dobi već je to rekla za jednu osobu a za drugu je iskazala da je imao šilt kapu i misli da je bio mlađi. Također je opisala kako su izvršili „pretres“ kuće a onaj muškarac sa šilt kapom ju je zatražio čašu vode koju je zaboravila oprati i nitko ju nije dirao do dolaska policije. Posebno je iskazala da taj muškarac s kapom joj je rekao da moraju provjeriti brojeve novčanice i ostale stvari koje su uzeli i bankovnu karticu i da će joj to sljedećeg dana vratiti i još je potpisala prazan papir, a kako se preplašila da joj nešto ne učine taj papir je i potpisala.
12. Nadalje, ovakav iskaz oštećenice je pravilno prvostupanjski sud povezao sa nalazom i mišljenjem vještaka za biološka vještačenja ing. Marine Plivalić iz kojeg proizlazi da je vještačenjem brisa izuzetog sa staklene čaše oduzete od žrtve, pronađen dio alela miješanog DNA profila koji se podudara sa alelima DNA profila optuženog FT. Imajući u vidu navedeno s pravom je otklonjena obrana optuženika i ne radi se o indicijama kako se to navodi u žalbi, već dokazima koji upućuju na optuženika kao počinitelja kaznenog djela tj. postoji vjerodostojan iskaz žrtve kao što je dio iskaza da je jednom od muškaraca dala čašu vode potvrđen nalazom biološkog vještačenja.
13. Slijedom svega navedenog neosnovani su prigovori optuženika u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
14. Žalitelj ne daje argumente zbog čega presudu pobija u odluci o kazni, a budući da žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.
15. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
15.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim optuženiku cijenjena njegova obiteljska i materijalna situacija, dok je otegotnim cijenjeno da je optuženik višestruko osuđivana osoba, i to za kazneno djelo teške krađe i razbojništva, da je iskoristio lakovjernost žrtve koja je starija osoba i živi sama te iskazanu upornost pri počinjenu kaznenog djela gdje se prvo telefonski stupilo u kontakt sa žrtvom i potom njegovo ponašanje u kući i još jedne osobe i traženje da potpiše prazan papir kao potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta. Sve navedeno u svojoj ukupnosti ukazuje da je pravilno po vrsti i mjeri optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine te će se takvom kaznom zatvora ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.
16 . Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
