Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-9379/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PP, zbog prekršaja iz čl. 99. st. 1. t. 8. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj 69/17, 107/20), odlučujući o žalbi okrivljenika PP, podnesenoj putem branitelja Mihovila Peći, odvjetnika iz Vinkovaca, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: Pp-1111/2022, od 16. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PP i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) okrivljenik PP je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset eura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 80,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 99. st. 1. t. 8. Zakona o koncesijama, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenik je oslobođen dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni.

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

7. Nadalje, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ, kako to neutemeljeno ističe žalitelj navodeći da je pobijana presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, te da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Suprotno tvrdnji žalitelja presuda je razumljiva i prvostupanjski sud je, prema ocjeni ovoga suda, dao valjano obrazložene razloge za krivnju okrivljenika, koje prihvaća i ovaj sud.

8. Neosnovano žalitelj tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

9. Naime, na temelju obrane okrivljenika, te provedenih dokaza, prvostupanjski sud je imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, a žalbenim navodima da sud nije uzeo u obzir temeljni prigovor okrivljenika da dug ne postoji, te da okrivljenik ne poriče činjenicu da je solidarni dužnik i da je redovito plaćao četvrtinu ukupnog duga, međutim da se osnovni prigovor okrivljenika sastoji u tome da tužitelj svaku uplatu okrivljenika i ostalih solidarnih dužnika, evidentira sistemski kao pokriće duga iz godine koje su otpisane, a upravo sukladno odredbama Zakona o koncesijama i Zakona o obveznim odnosima, te da tužitelj pri tome uopće ne uzima u obzir činjenicu da upravo sukladno odredbama Zakona o koncesijama dolazi do sistemskog otpisa duga protekom pet godina i to na ime troškova, kamata i glavnice, a da je sud stanje duga primio kao potpuno neprijeporno a da sam nije provjerio i ispitao i uvjerio se u navod okrivljenika da li uopće postoji i egzistira tražbina tužitelja upravo prema okrivljeniku, te da je okrivljenik u prilog navoda da dug ne postoji stavio naglasak na postupke koji se vode pred Upravnim sudom u Osijeku i Općinskim sudom u Vukovaru, upravo u pogledu utvrđivanja postojanja duga, ali da navedeno nije uzeto u obzir kod utvrđivanja postojanja prekršaja i krivnje, žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ovo stoga što nije sporno da je okrivljenik koncesionar solidarni dužnik, pa nije odlučno je li on uredno plaćao svoj dio naknade, s tim da sukladno čl. 58. st. 2. Zakona o koncesijama ako koncesionar ne plati naknadu za koncesiju u roku određenom ugovorom o koncesiji, svakom sljedećom uplatom, neovisno o tome što je koncesionar označio da se tom uplatom plaća, smatra se da se najprije podmiruje zaostali dug po redoslijedu dospijeća, i to tako da se prvo podmiruju troškovi, zatim iznos obračunate zakonske zatezne kamate i napokon iznos dospjele naknade za koncesiju, a iz priložene dokumentacije u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid proizlazi da za 2019., 2020. i 2021., za svaku navedenu godinu nije u roku plaćena novčana naknada za koncesiju i to za svaku navedenu godinu u iznosu od 16.293,29 kuna, s tim da okrivljenik, koji je u obrani naveo da sudužnik odnosno koncesionar KP nije pravovremeno plaćao naknadu za koncesiju za korištene poljoprivrednog zemljišta, niti uz žalbu nije dostavio dokaz za svoje tvrdnje u obrani, koje ponavlja u žalbi, da se pogrešno knjižila uplata za ranija razdoblja, odnosno da dug ne postoji, zbog sistemskog otpisa duga.

11. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je primjenom čl. 37. PZ znatno ublažena ispod donje granice propisane kazne za predmetni prekršaj (od 1.000,00 do 20,000,00 kuna), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

13. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.