Poslovni broj: Usž-2731/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐO, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva (ranije: Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Republike Hrvatske), Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi izdavanja potvrde izvršnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3670/23-8 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3670/23-8 od 6. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskom suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-034-03/23-03/20, URBROJ;519-02-1/2-23-1 od 7. srpnja 2023. (točka I. izreke presude). Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.
2. Rješenjem tuženika od 7. srpnja 2023. odbačena je žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, kao nedopuštena.
3. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je podnijela tužiteljica u kojoj navodi u bitnome da je točno da je podnijela zahtjev za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti na upravni akt koji je ranije izdan od Gradskog ureda Grada Zagreba pozivanjem na članak 137. Zakona o općem upravnom postupku. Kako zahtjev nije riješen podnijela je žalbu zbog šutnje uprave Ministarstvu pravosuđa i uprave na temelju važećih propisa, ali je to Ministarstvo žalbu proslijedilo tuženiku na rješavanje a koju žalbu isti nije riješio. Ističe da je Upravni sud u Zagrebu donio odluku u predmetu poslovni broj:UsI-3789/22 od 2. svibnja 2023. kojom je njezin zahtjev usvojen. Tuženik je postupajući po toj presudi donio rješenje kojim je žalbu odbacio. Smatra nezakonitim obrazloženje suda da potvrda izvršnosti i pravomoćnosti nije upravni akt, jer da je trebalo uložiti prigovor prema članku 156. Zakona o općem upravnom postupku i to nadležnom čelniku Ureda, a ne tuženiku. Ističe da je sud odbio prigovor da državni tajnik ne može biti rukovoditelj ni potpisati rješenje a koji potpis je i nečitak, što sud nije ni razmatrao. Prigovara potpisu drugostupanjskog rješenja i smatra da je rješenje donijela neovlaštena osoba, prigovara i nadležnosti tijela da odluči o žalbi. Postavlja pitanje je li potvrda izvršnosti upravni akt. Smatra da se radi o arbitrarnom shvaćanju suda. Navodi odredbe Ovršnog zakona te se poziva na članak 137. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku, a koje odredbe se odnose na potvrdu izvršnosti i postupanje javnopravnih tijela. Smatra shvaćanje suda proturječnim sa sudskom praksom te ističe da sud zanemaruje stanje spisa i odlučuje u meritumu o osnovanosti zahtjeva za izdavanje potvrde, a zanemaruje da je upravni spor pokrenut radi šutnje uprave. Presudu smatra arbitrarnom jer je onemogućeno pravo na pravično suđenje. Ističe da je nezakonito sud odlučio i o troškovima spora jer je nezakonito odlučio o meritumu tužbe. Predlaže poništiti presudu u cijelosti te potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da tužiteljica ne iznosi pravne i relevantne činjenice. Smatra osporeno rješenje zakonitim i ostaje kod obrazloženja istog. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz–254/2023-7. Ističe da je rješenje tuženika zakonito i sadrži sve sastojke propisane člankom 98. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi da je rješenje donio čelnik tijela (državna tajnica kao čelnik Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade) sukladno članku 23. stavak 3. Zakona o općem upravnom postupku te rješenje sadrži i vlastoručni potpis. Vlastoručni potpis je dodatno pravno osnažen i službenim pečatom javnopravnog tijela pri čemu tužiteljica neosnovano dovodi u pitanje ovlasti državne tajnice Središnjeg državnog ureda za demografiju i mlade navodeći da je državna tajnica mogla donijeti rješenje isključivo ako je rješavala upravnu stvar. Međutim čelnik tijela je državni dužnosnik, sukladno Zakonu o sustavu državne uprave te kako je i navedeno pod točkom XIV. čelnik tijela je ovlašten potpisivati odluke tijela državne uprave. Pa je tako i ovdje osporeno rješenje donijela državna tajnica. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Prema podacima spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu proizlazi da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude prvostupanjskog suda, poslovnog broja: Us I-3789/2022-4 od 2. svibnja 2023. godine kojom presudom je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice od 22. travnja 2022. zbog šutnje uprave. Protiv citirane presude prvostupanjskog suda žalba nije bila dopuštena u smislu članka 66.a ZUS- a. Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja poziva na članak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. -ZUP) kojom je propisano što se smatra upravnom stvari, kao i na članak 12. stavak 1. ZUP-a kojim je propisano pravo na izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjske odluke, odnosno ako javnopravno tijelo nije o upravnoj stvari riješilo u propisanom roku te se poziva i na članak 137. stavak 3. tog ZUP-a kojim je propisano da rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15. dana od dana podnošenja zahtjeva stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.
8. U konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice upućen prvostupanjskom upravnom tijelu odnosio se na izdavanje klauzule izvršnosti Zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/21-013/675, URBROJ: 251-21-21-1/008-20-02 od 2. studenoga 2020., a tuženik ocjenjuje da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar te se o izdavanju potvrde izvršnosti ne donosi rješenje.
9. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje navedenog rješenja tuženika od 7. srpnja 2023. godine pri čemu i prvostupanjski upravni sud tužiteljicu upućuje na odredbe ZUP-a glede postupanja javnopravnih tijela te ocjenjuje da je tuženik pravilno odbacio izjavljenu žalbu tužiteljice, pri čemu sud smatra da je žalbu trebalo odbaciti zbog nenadležnosti pozivom na članak 18. stavak 2. ZUP-a.
10. Imajući sve naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda i tuženika prema kojem se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje o upravnom postupku. Obzirom da javnopravno tijelo prvog stupanja u odnosu na podneseni zahtjev nije niti trebalo donijeti rješenje to je u provedenom postupku pravilno odbačena žalba tužiteljice zbog šutnje uprave.
11. Prigovor tužiteljice kojim osporava ovlast državne tajnice kao i rukopis kojim je potpisano rješenje tuženika nisu osnovani. To stoga što je državna tajnica u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila čelnik tog tijela te je ovlaštena potpisati rješenje. Nadalje, čitkost potpisivanja određenog akta, imajući na umu da je ime, prezime i titula potpisnika navedena u aktu, a potpis je i potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
12. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom upravnom sporu to je neosnovani zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS- a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Snježana Horvat-Paliska
