Poslovni broj: Usž-2590/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat- Paliska, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi jednokratnog novčanog primanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I - 2319/2024-7 od 13. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l - 2319/2024-7 od 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03248806165, URBROJ: 341-99-05/3-24-001646 od 19. ožujka 2024. i zahtjev za isplatu iznosa od 5.007,2 eura na ime neimovinske štete.

2. Rješenjem tuženika od 19. ožujka 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen zbog neisplate jednokratnog novčanog primanja radi ublažavanja posljedica porasta cijena energetika u skladu s odlukom Vlade Republike Hrvatske o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata od 9. ožujka 2022. („Narodne novine“, 31/22.; dalje: Odluka 31/22.).

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da prvostupanjski sud, tuženi i druga upravna tijela prilikom donošenja osvojih odluka primjenjivala nezakonito i nepravomoćno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, broj: 511-19-35/9-UP/I- 405/2018 od 29. prosinca 2021. Navodi da je tijekom spora dokazao da je tuženik na dan 12. listopada 2022. imao saznanja da mu je vraćeno prebivalište te je unatoč tome sa zakašnjenjem postupio po odluci Vlade Republike Hrvatske o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata od 22. prosinca 2022., a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi. Ističe da je 6. svibnja 2025. održano ročište za raspravu na kojem mu nije omogućeno pošteno suđenje jer mu nije omogućeno ispraviti tužbeni zahtjev, nije izvršen uvid u spis tuženika te u zapisnik nije unesena njegova primjedba. Dalje navodi da rasprava nije tekla na način kako to proizlazi iz zapisnika. Smatra da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu. Ističe da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje diskriminatornog postupanja tuženika. Ističe da presuda nije obrazložena na način kako to zahtijeva članak 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je predmetna presuda, kao i pobijano rješenje, pravilna iz svih do sada navedenih razloga. Navodi izneseni u žalbi nisu od utjecaja na donošenje drugačijeg rješenja u ovoj upravnoj stvari. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tužitelj pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 19. svibnja 2022. podnio zahtjev za isplatom jednokratnog novčanog radi ublažavanja posljedica porasta cijena energetika iz Odluke 31/22. te je 19. srpnja 2022. podnio žalbu radi šutnje uprave jer o njegovu zahtjevu nije bilo odlučeno. Povodom žalbe pribavljeno je uvjerenju o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za upravne poslove, KLASA: 220-01/22-02/184, URBROJ: 511-19-22-22-49 od 30. kolovoza 2022. (dalje: uvjerenje o prebivalištu od 30. kolovoza 2022.), iz kojeg proizlazi da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj do 10. veljače 2022., na adresi [adresa]. Tuženik je dopisom od 15. rujna 2022. tužitelja obavijestio da nije moguće udovoljiti njegovom zahtjevu za isplatu jednokratnog novčanog primanja zbog toga što od 10. veljače 2022. nema prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske.

7.1. Tuženik je postupajući sukladno uputi iz presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2845/2022-11 od 12. ožujka 2024. kojom je naloženo čelniku tuženika da odluči o prigovoru tužitelja u roku od 8 dana od dana dostave presude, žalbu tužitelja od 19. srpnja 2022. tretirao prigovorom na postupanje koje traje i s kojim tužitelj nije zadovoljan i donio predmetno osporavano rješenje od 19. ožujka 2024. kojim je odbio prigovor tužitelja.

7.2. Stav je tuženika da s obzirom na to da prema uvjerenju Ministarstva unutarnjih poslova od 30. kolovoza 2022. tužitelj nakon 10. veljače 2022. nije imao prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu jednokratnog novčanog primanja navedeni u Odluci 31/22. od 9. ožujka 2022. Nakon što je naknadno zaprimljene e-potvrda o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova od 12. listopada 2022. (dalje: e-potvrda o prebivalištu od 12. listopada 2022.) i utvrđeno je da tužitelj od 9. lipnja 2011. na dalje ima neprekidno prebivalište u Republici Hrvatskoj, isplaćena su mu jednokratna novčana primanja u skladu s Odlukom 31/22. te jednokratna novčana primanja prema ostalim odlukama Vlade Republike Hrvatske.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio relevantne odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) i Odluke 31/22. te odbio tužbeni zahtjev.

9. Odlukom 31/22. propisano je da je uvjet za isplatu jednokratnog novčanog primanja radi ublažavanja posljedica porasta cijena energetika da korisnici mirovine moraju imati prebivalište u Republici Hrvatskoj.

10. S obzirom na to da iz uvjerenja o prebivalištu od 30. kolovoza 2022. i e- potvrde o prebivalištu od 12. listopada 2022. proizlazi da tužitelj nije ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj u trenutku kada je tuženik vršio isplatu jednokratnog novčanog primanja iz Odluke 31/22. i kada je provjeravao ispunjava li tužitelj uvjete za isplatu jednokratnog novčanog primanja, isti nije imao pravo na isplatu navedenog jednokratnog novčanog primanja. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja jer je do kašnjenja isplate od strane tuženika došlo zbog opravdanog razloga.

11. Razlozima navedenim u žalbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude.

12. Iz zapisnika o raspravi održanoj 6. svibnja 2025. proizlazi da je tužitelj na poseban upit suda izričito naveo da je tužbu podnio protiv rješenja tuženika od 19. ožujka 2024. kojim odbijen je prigovor tužitelja izjavljen zbog neisplate jednokratnog novčanog primanja radi ublažavanja posljedica porasta cijena energetika u skladu s Odlukom 31/22. Propusti u postupanju tuženika prilikom isplate jednokratnog novčanog primanja na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske o isplati jednokratnog novčanog primanja korisnicima mirovine radi ublažavanja posljedica porasta cijena energenata od 22. prosinca 2022. nisu predmetom ovog upravnog spora te stoga žalbeni navodi koji se odnose na postupanje po toj odluci nisu relevantni.

13. Neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na bitne povrede postupka. Uvidom zapisnik o raspravi održanoj 6. svibnja 2025., koji prileži spisu prvostupanjskog suda, utvrđeno je da je tužitelj osobno pristupio na raspravu te da je potpisao raspravni zapisnik. Stoga su neosnovani žalbeni navodi kojima prigovara radnjama o kojima je zapisnik sačinjen i eventualnim propustima na raspravi. Njegova primjedba na zapisnik da on nije izvršio uvid u spis ne dovodi u pitanje pravilnost provođenje rasprave s obzirom na to da tijekom trajanja upravnog spora i na raspravi nije tražio uvid u spis, a ujedno je raspravnim zapisnikom konstatirano da sud vrši uvid u spis, a ne stranke.

14. Kao što je to navedeno u točki 12. obrazloženja ove presude, tužitelj je na upit suda izričito naveo da je tužbu podnio protiv rješenja tuženika od 19. ožujka 2024. te su stoga neosnovani i žalbeni navodi da mu nije omogućeno ispraviti tužbeni zahtjev.

15. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a jer je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev i zbog kojih smatra da tužitelj postupanjem tuženika nije bio diskriminiran u odnosu na ostale umirovljenike. Na opisani način je odgovorio na sve tužbene navode. Stoga obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja.

16. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Tužitelju nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 18. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić