REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1680/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R 412/24-3 od 23. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3/20-34 od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R 412/24-3 od 23. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3/20-34 od 10. lipnja 2024.
2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužitelja.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da postavljena pitanja u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje u odluci broj Rev-130/23 od 12. rujna 2023., a shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od tog shvaćanja.
4. U odnosu na pravno pitanje kojim tužitelj problematizira odluku o troškovima postupka valja reći da odluke na koje se u prijedlogu tužitelj poziva, a koje se odnose na kriterije za dosudu troškova parničnog postupka, ne daju odgovarajući razlog važnosti tom pitanju jer nije riječ o podudarnim situacijama. Naime, u predmetu Cindrić i Bešlić protiv Republike Hrvatske, u posebnim okolnostima tog predmeta i s obzirom na činjenicu da se Vrhovni sud Republike Hrvatske složio s time da u dotičnim djelima koja predstavljaju ratni zločin postoje određene sličnosti s terorističkim aktom; da je definicija terorističkog akta podložna tumačenju sudova i u relevantnom razdoblju nije bila pojašnjena; da je protivnik podnositelja zahtjeva bila država koju zastupa Državno odvjetništvo; te da iznos troškova koje treba naknaditi nije neznatan s obzirom na financijsku situaciju podnositelja zahtjeva, Europski sud za ljudska prava smatra kako odluka da podnositelji zahtjeva moraju platiti puni iznos troškova zastupanja države u dotičnom postupku predstavlja nerazmjeran teret za njih. U predmetu Klauz protiv Republike Hrvatske Europski sud za ljudska prava je ispitivao da li je podnositelju zahtjeva nalogom da državi, koju je zastupalo državno odvjetništvo, podmiri troškove zastupanja jednake odvjetničkim nagradama, neopravdano ograničeno pravo na pristup sudu odnosno da li je iznosom koji je dosuđen podnositelju na ime naknade štete u usporedbi s troškovima koje mu je naloženo platiti državi, povrijeđeno njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva. Nadalje, rješenjem ovog suda broj Rev 89/21- 2 od 2. ožujka 2021. prihvaćena je revizija tužiteljice i preinačeno je rješenje o troškovima parničnog postupka iz razloga što bi tužiteljica imala pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija; ali je njezin zahtjev odbijen zbog proteka objektivnog zastarnog roka; te je ocijenjeno da njezina tužba nije bila nerazumna, niti da je njezino očekivanje da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo neopravdano. Konačno, prvostupanjska odluka na koju se tužitelj referira u prijedlogu za dopuštenje revizije ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP-a.
5. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
