Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1700/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran, predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7571/2021-47 od 13. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7571/2021-47 od 13. lipnja 2025.

II Žalba tuženika uvažava se kao osnovana te se preinačuje rješenje o troškovima postupka sadržano u toč. II. izreke presude P-7571/2021-47 od 13. lipnja 2025., tako da preinačeno glasi:

1. Nalaže se tužiteljici VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pored dosuđenog parničnog troška u iznosu od 6.875,00 eura (toč. II. izreke), tuženiku isplati i daljnji iznos troškova od 125,00 Eur-a (stotinu dvadeset pet eura) u roku od 15 dana.

2. Preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova preko dosuđenog iznosa, a u iznosu od 1.108,36 eura, odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljici VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 eura (trideset jedan euro dvadeset pet centi) u roku 15 dana.

IV Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

V Zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ugovor o darovanju od dana 06. listopada 2009. godine, ovjeren kod javnog bilježnika mr.sc. Jadranka Knego-Rogina iz Zagreba, Argetinska 4, posl.br. OV15983/09, sklopljen između tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ništetan te da ne proizvodi nikakve daljnje učinke.

Utvrđuje se da je tužitelj VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], opisan kao stan br. 44 na IV (četvrtom) katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i balkona u ukupnoj površini od 54,95 m2, [adresa], koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i suvlasnički dijelovi ostalih suvlasnika, što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis vlasništva tužitelja.

Nalaže se tuženiku ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi parnični trošak tužitelju VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima."

II Tužiteljica je dužna tuženiku nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.875,00 eura u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu suda prvog stupnja, pravovremeno podnesenom žalbom, pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da sud drugog stupnja uvaži žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i usvoji zahtjev tužiteljice, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke presude, pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da tuženiku pored dosuđenih troškova prizna trošak zastupanja na ročištu za objavu presude s pripadajućim PDV. Traži trošak žalbenog postupka.

4. U žalbi tužiteljica u bitnom ističe da sud pogrešno promatra prirodu odnosa između tužiteljice i tuženika, da ne uviđa kako je ista zbog ponašanja tuženika i njegove bivše supruge LL stavljena u bezizlaznu situaciju, te kako zapravo ugovoru fali potpuna suglasnost volja ugovornih strana, jer da je tužiteljica bila pod nedopuštenom prisilom koja onemogućava u apsolutnoj mjeri slobodno izražavanje volje ugovorne strane, u ovome slučaju tužiteljice, stoga je ugovor ništav, a i sam je ugovor protivan općedruštvenom moralu kako je tuženik zajedno s bivšom suprugom ucjenjivao i prisiljavao vlastitu majku duže vremensko razdoblje, da je tužiteljica slijepo vjerovala da će se situacija promijeniti i da će se ljudi popraviti i početi raditi te je cijelo vrijeme pomagala i financirala, te je nevjerojatno kako veliki iznos novca je uložila u sinovljevu obitelj ...., da se iz iskaza svjedoka vidi da se radi o ugovoru sklopljenom protiv morala društva, kao i ugovoru sklopljenom uporabom sile protiv tužiteljice čime je isti ništetan, jer je na kraju krajeva sklapanje ugovora iznuđeno dugotrajnom ucjenom, stalnim pritiskom i zlostavljanjima, da su ispunjeni razlozi za ništetnost ugovora koja nije vremenski ograničena.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode žalbe, predlaže potvrditi pobijanu presudu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

7. Žalba tuženika je osnovana.

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužiteljice te navode tuženika iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, a analiza činjeničnog stanja kao rezultata raspravljanja, prema ocjeni ovog suda, pravno opravdano upućuje na zaključak da su u postupku pred sudom prvog stupnja na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP-a), utvrđene sve pravno relevantne činjenice na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuje tužena, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti ugovora o darovanju sklopljenog 6. listopada 2009., ovjerenog kod javnog bilježnika mr. sc. Jadranke Knego-Rogina iz Zagreba, Argentinska 4, pod poslovnim brojem OV15983/09, sklopljen između parničnih stranaka te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ovoga ugovora.

13. Ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjski sud utemeljio je na, po parničnim strankama predloženim i provedenim dokazima (potvrdi MUP od 30. srpnja 2021. (str. 5 spisa), izvatku iz zemljišne knjige (str. 6 spisa), ugovora o darovanju (str. 8-9 spisa), punomoć (str. 26 spisa), ugovoru o kupoprodaji nekretnina (str. 27-28 spisa), fotografijama (str. 30-42 spisa), prijedloga za sporazumni raskid ugovora o darovanju (str. 45 spisa), potvrde (str. 63 spisa), saslušanjem stranaka i svjedoka KL, UL i ZL, utvrđenim odlučnim činjenicama za predmet spora, te zaključio da je tužiteljici protekao rok za poništavanje ugovora o darovanju zbog prijetnje jer je ugovor sklopljen 2009. a tužba podnesena 24. rujna 2021., dok silu, koja bi eventualno uzrokovala ništetnost ugovora, tužiteljica nije dokazala.

14. Protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje ništetnosti temeljem članka 279. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZOO) jer tužiteljica nije dokazala postojanje sile u smislu potpune onemogućenosti izražavanja volje.

15. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

16. Naime, za valjani pravni posao, nužno je da očitovanje ugovaratelja bude usklađeno s njihovom voljom. Volja koju su ugovaratelji izjavili mora biti prava i slobodna da unutarnji sadržaj volje odgovara očitovanju jedne ugovorne strane danom drugoj, odnosno međusobno očitovanje obiju ugovornih strana mora biti suglasno. Nekad očitovanje jedne ugovorne strane ili obiju ugovornih strana nije usklađeno s njihovom voljom pa se takav nesklad između volje i očitovanja naziva manama volje. Kada je riječ o nevaljanosti pravnih poslova, odnosno ugovora, mane volje spadaju u područje pobojnosti ugovora i pravnih posljedica koje time nastaju. Međutim, neke mane volje uzrokuju i ništetnost ugovora. To su uporaba sile, školski primjer, odnosno šala, nesporazum i prividni ugovor. Fizička sila (vis absoluta) je akt neotklonjive mehaničke sile kad prisiljena ugovorna strana nema svoje volje pri svojem očitovanju. Fizička sila najočitiji je oblik stvaranja nesklada između volje i očitovanja. Tomu je razlog što je sam čin očitovanja volje neke osobe izravna posljedica fizičke prisile, kao kada se nekoga fizički prisili da potpiše neki ugovor. Treba napomenuti da pravna teorija razlikuje dva oblika sile, i to fizičku (vis absoluta) i psihičku (vis complusiva). Psihička sila ima značenje prijetnje nastupanja određenog zla ako se ne sklopi određeni ugovor, dok je psihička prisila samo prijetnja koja je razlog za pobojnost. Zbog toga odredbu članka 279. stavka 3. ZOO-a treba tumačiti tako da se sila odnosi i na fizičku i na psihičku silu pa je ugovor sklopljen uporabom bilo kojeg od navedenih oblika sile ništetan. Ugovor o darovanju zaključen je 6. listopada 2009., a tužba je podnesena 24. rujna 2021., dakle protekom svih rokova propisanih čankom 335. ZOO-a. Rok od tri godine za poništaj pobojnog ugovora je objektivan i počinje teći od dana sklapanja ugovora, neovisno o subjektivnim okolnostima. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da je tužiteljici protekao rok zahtijevati poništenje ugovora o darovanju zbog prijetnje.

17. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužiteljica u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa. Tužiteljica u žalbi pogrešno prikazuje iskaz svjedoka UL i vlastiti iskaz, no svjedok UL osobno je kao brat tužiteljice zainteresiran za ishod spora, a da je tome tako potvrđuje njegov iskaz gdje o događajima i obiteljskim odnosima stranaka reproducira ono što mu je tužiteljica rekla, dakle nema nikakva neposredna saznanja relevantnim za ovaj spor.

18. Vezano uz žalbene navode tužiteljice kojima se upire da je ugovor protivan moralu društva, potrebno je istaći slijedeće:

18.1. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO-a je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18.2. Moral je oblik društvene svijesti, skup nepisanih pravila, običaja, navika i normi koji su prihvaćeni u životu neke zajednice te određuje kakvo ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaćaju te principe kao dolične i podvrgavaju im se, na taj način regulirajući međuljudske odnose.

18.3. U modernom i civiliziranom europskom društvu između roditelja i djece treba postojati poštovanje, uvažavanje te uzajamna briga i pomoć. Naime, za ocjenu (ne) valjanosti ugovora bitne su okolnosti u vrijeme njegovog sklapanja. Polazeći od prednje navedenoga, iz iskaza tužiteljice, za zaključiti je da je zaključenje prijepornog ugovora o darovanju bio čin njezine volje, da iz njezina iskaza proizlazi da je htjela pomoći svome djetetu, dakle je kao roditelj za njega pokazala brigu i pružila mu pomoć i podršku. Ista je, kao majka, znala i emocionalno i psihičko kao i fizičko stanje svoga sina i htjela je da isti zajedno sa svojom obitelji živi u stanu koji je predmet prijepornog ugovora. Iz provedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom, kao i iskaza tužiteljice koji je reproduciran u pobijanoj odluci, ne proizlazi da je volja tužiteljice bila spriječena ili da nije bila sposobna razumjeti značenje i posljedice svojih pravnih radnji, a činjenica da je nakon sklapanja ugovora koristila stan i imala ključ, da je prema njezinim navodima tuženiku digla kredit u iznosu od 30.000,00 eura za kupnju zemlje u Ježdovcu, da je podigla kredit od 15.000,00 eura za poslovanje tvrtke tuženika, da je tuženika i nakon sklapanja ugovora nastavila financijski pomagati, da je platila vozački ispit, izlete, more i nabavljala aute, dodatno potvrđuje da tužiteljica nakon zaključenja prijepornog ugovora nije bila isključena iz posjeda ili da je ugovor zaključila pod prijetnjom koja bi ukazivala na silu, a evidentno poremećeni obiteljski odnosi nisu razlog za poništenje pravno valjanog ugovora nakon više od deset godina.

19. Stoga, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, protivno žalbenim navodima nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 322. st. 1. u vezi odredbe čl. 279. ZOO-a za utvrđenje ništetnosti darovnog ugovora jer sklapanje tog ugovora nije protivno moralu društva a niti je iz provedenih dokaza utvrđeno da bi tužiteljica uporabom sile zaključila ugovor, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

20. Stoga, kako je prvostupanjski sud temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo to je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u st. I. izreke ove presude.

21. Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 381. ZPP-a, kao i postupak koji mu je prethodio te žalbene navode tužiteljice, ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom rješenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Međutim, osnovan je žalbeni razlog tuženika da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu odluke o troškovima postupka.

21.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o troškovima parničnog postupka a pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a, tuženiku nije dosudio trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude.

21.2. Iz stanja spisa proizlazi da je punomoćnik tuženika istog zastupao na ročištu za objavu presude 13. lipnja 2025. (str. 155-156 spisa), stoga protivno pravnom stavu prvostupanjskog suda tuženiku pripada pravo na trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude, budući je ročište za objavu presude predviđeno kao procesna radnja na koju se pozivaju stranke i na kojoj se prisutnim strankama uručuje presuda sukladno odredbi čl. 335. st. 8. ZPP-a, a za koji trošak je Tbr. 9. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23 - dalje: Odvjetnička tarifa), koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke, predviđena nagrada odvjetniku u visini od 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. ali ne više od 50 bodova odnosno 100 Eur-a s pripadajućim PDV od 25%, dakle ukupno 125,00 Eur-a.

21.3. O pravu stranke na trošak zastupanja po punomoćniku na ročištu za objavu presude svoje pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1121/2022 od 12. rujna 2023.

21.4. Slijedom navedenog, kako u pobijanoj presudi pri odmjeravanju troškova postupka prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a, to je sukladno odredbi čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a valjalo uvažiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje u pobijanom dijelu na način da je tuženiku dosuđen daljnji trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje odluke sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

22. S obzirom na sve navedeno valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. toč. 3.ZPP-a odlučiti kao u izreci.

23. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa žalbom, to joj je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a (Tbr. 10/5 i 46), priznat trošak sastava žalbe s PDV-om u ukupnom iznosu od 31,11 eura.

23.1. Polazeći od VPS 125,00 Eura tuženiku sukladno odredbi čl. Tbr. 7. toč. 1. pripada 25 bodova, a ne kako je zatraženo 250 bodova, te obzirom na odredbu čl. Tbr. 10/5 Tarife, za sastavljanje žalbe protiv rješenja, odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3. i 6.) tuženiku je ukupno s pripadajućim PDV, priznat iznos od 31,25 Eura.

23.2. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na žalbu obzirom da u spisu nema potvrde o njezinom plaćanju.

24. U smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.

25. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu obzirom da isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Osijek, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran