Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1822/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Lozo & Partneri d.o.o., OIB:03919089053, Zagreb, Varšavska ulica 16, protiv tuženika UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku dr. sc. Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2025. poslovni broj Povrv- 2173/2025-34, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2025. poslovni broj Povrv-2173/2025-34.

II. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje u točki II. i III. izreke Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 29. srpnja 2025. poslovni broj Povrv-2173/2025-34.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

"Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti Javnog bilježnika Ivana Jurića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-41938/2022 od 15. rujna 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.843,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova zastupanja na ročištu 25. listopada 2023.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu 142,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. srpnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova."

3. Pravovremeno podnesenom žalbom tuženik pobija presudu suda prvog stupnja i rješenje u točkama II. i III. izreke, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede ustavnih i konvencijskih temeljnih ljudskih prava, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi u bitnome navodi kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP) jer nije jasno zbog čega je sud prvog stupnja utvrđivao pravu volju stranaka pored sklopljenog Ugovora o pružanju odvjetničkih usluga i to članka III. i IV. toga Ugovora. Ističe kako sud prvog stupnja nije naveo razloge zbog kojih bi tuženik morao dokazivati da je odvjetniku Lozi sat poklonio netko iz obitelji UŠ, već je to tužitelj trebao dokazati. Navodi kako nedostaju i razlozi o činjenici da je tužitelj odobrio tuženiku popust te razlozi o lošoj financijskoj situaciji tuženika. Ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 1. u vezi čl. 220. st. 1. i čl. 221. st.1., 2., te čl. 221.a ZPP-a, sve u vezi čl. 8. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja iskaz svjedokinje RŠ ocijenio tendenciozno i arbitrarno. Ističe prigovor zastare utužene tražbine tužitelja. Navodi kako je postupanjem suda prvog stupnja doveden u položaj značajne procesne neravnoteže te su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava i to procesna ravnopravnost stranaka i načelo jednakosti oružja, te mu je povrijeđeno pravo na mirno uživanje imovine i nametnut mu je teret prekomjernog dokazivanja. Zbog pogrešne odluke o meritumu spora nije pravilna niti odluka o troškovima postupka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti ukine platni nalog i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku, podredno ukinuti pobijanu presudu i rješenje u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 312,50 Eur-a uvećano za trošak sudske pristojbe na žalbu.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi kako je žalba tuženika neosnovana, te da je pobijana presuda suda prvog stupnja pravilna i zakonita, donesena nakon pravilno provedenog postupka i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo. Ističe kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ugovorni odnos između stranaka zasnovan na temelju Ugovora o zastupanju od 22. siječnja 2014. i da je ugovoreno čl. 5. toga Ugovora da ukoliko tuženik kao naručitelj bude pravomoćno oslobođen, odvjetniku pripada pravo na naknadu troškova kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava. Tuženik je oslobođen krivnje i isplaćena su mu sredstva na teret proračunskih sredstava. U odnosu na navode glede iskaza svjedokinje RŠ, tužitelj navodi kako je sud prvog stupnja valjano i ispravno ocijenio njezin iskaz nevjerodostojnim i neuvjerljivim, te je pravilno ocijenio iskaz tuženika kao neuvjerljivim. Glede žalbenih navoda tuženika kako su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava i to pravo na ravnopravnost i jednakost oružja, ističe kako je tuženik u postupku uživao sva procesna prava i ovlaštenja kao i tužitelj i imao je sve mogućnosti iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze. Navodi kako prigovor zastare nije osnovan.

Predlaže odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinom donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, jer je presuda razumljiva, te nema niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nije počinjena niti koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude. Obrazloženje pobijane presude nije u suprotnosti s dokazima koje je izveo i ocijenio sud prvoga stupnja jer je sud prvog stupnja izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.843,52 Eur-a na ime odvjetničkog zastupanja tuženika u kaznenom postupku pred Općinskom kaznenim sudom u Zagrebu poslovni broj K-275/2018.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da su odvjetnik FŠ i tuženik **.**.2014. sklopili Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, kojim je ugovoren način plaćanja obrane tuženika u kaznenom postupku pred Općinskom kaznenim sudom u Zagrebu poslovni broj K-275/2018,

- u čl. III. Ugovora ugovoreno da će tuženik kao naručitelj za pružanje odvjetničkih usluga plaćati naknadu na bazi satnice sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore (Tbr. 39. t.1.) pri čemu naknada za utrošeni sat iznos 400,00 kn uvećano za PDV, što iznosi ukupno 500,00 kn,

- u čl. IV. Ugovora dogovoreno da će za obavljene odvjetničke usluge biti ispostavljen svaki mjesec račun kojeg će naručitelj platiti u roku 8 dana od dana zaprimanja računa,

- u čl. V. Ugovora stanke su dogovorile da ukoliko naručitelj u kaznenom postupku bude pravomoćno oslobođen optužbe, odvjetniku (tužitelju) pripada pravo na naknadu troškova kaznenog postupka na teret proračunskih sredstava.

- da je odvjetnik (tužitelj) zastupao tuženika u tom postupku i da je tuženik pravomoćno oslobođen,

- da je rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2021. poslovni broj K-275/18-36 tužitelju priznat trošak u iznosu od 88.437,50 kn,

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate troškova odvjetničkih usluga u predmetu K-275/2018 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu prema Ugovoru od 22. siječnja 2014. u iznosu od 51.562,50 kn ( 6.843,52 Eur-a),

- da je odvjetnik FŠ iskazao kako je odredba čl. III. unesena u Ugovor samo iz formalnih razloga i da nije izdao niti jedan račun, niti je tuženik bilo što platio osnovom čl. III. Ugovora.

- da je tuženik iskazao kako je u cijelosti platio troškove obrane odvjetniku Lozi, i to isključivo na ruke i nije dobio nikakav račun.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan, jer je tužitelj branio tuženika u navedenom kaznenom postupku, da je poduzeo sve radnje specificirane u utuženom računu, da je s tuženikom sklopio Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga, ali da je čl. III. Ugovora formalne naravi i nije realiziran, nisu izdavani računi, niti je tuženik plaćao obranu po satnici.

10. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev usvojio.

11. U žalbenom stadiju postupka tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući sve navode i prigovore koje je istaknuo i tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama, koje nisu u suprotnosti s provedenim dokazima.

12. Tuženik je tijekom postupka isticao kako ništa ne duguje tužitelju, jer da je namirio sve svoje obveze plaćanjem na ruke, te davanjem ručnog sata. U žalbi ističe da sud prvog stupnja nije obrazložio koji su to formalni razlozi za unošenje čl. III. u ugovor i da u ugovoru nigdje ne piše da će odvjetnik naplatiti nagradu od tuženika ako tuženik bude oslobođen optužbi.

13. Odvjetnik FŠ je iskazao da je „samo iz formalnih razloga u ugovoru navedeno da će tuženik plaćati 500,00 kn po satu, a obje ugovorne strane su se dogovorile da tuženik neće plaćati ništa i da postoji čl. 5. u ugovoru upravo za slučaj da se dogodi da tuženik bude osuđen, da tada naknada troška koju plaća država pripada tužitelju jer tuženik nije platio ništa.“

14. Imajući navedeno u vidu, da je tuženik oslobođen optužbe i da je tuženik naplatio trošak od države, a pri tome polazeći od odredbe čl. 5. Ugovora, proizlazi da su u tom slučaju stranke ugovorile da tuženik trošak koji je naplatio iz proračunskih sredstava treba ustupiti, dati branitelju ovdje tužitelju. Kako je nesporno da je tužitelj zastupao tuženika u kaznenom predmetu poslovni broj K-275/2018 pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu i da je u tom predmetu tuženik pravomoćno oslobođen, te da mu je rješenjem toga suda od 6. srpnja 2021. određena isplata troškova iz proračunskih sredstava u iznosu od 88.437,50 kn, to je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik dužan platiti tužitelju naknadu za zastupanje u tom predmetu, sukladno čl. 5. Ugovora o zastupanju u iznosu od 51.562,50 kn ( 6.843,52 Eur-a).

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kako sud prvog stupnja iskaze svjedoka RŠ i tuženika, ocijenio tendenciozno i arbitrarno te je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

16. Naime, u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju tuženik u žalbi ukazuje tvrdnjom da je sud prvog stupnja propustio savjesno i brižljivo ocijeniti i uzeti u obzir prilikom odlučivanja u postupku iskaz svjedokinje RŠ i tuženika odnosno da je njihove iskaze ocijenio tendenciozno i arbitrarno.

17. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.

18. Kako je u konkretnom slučaju, upravo postupajući u smislu citiranih odredbi sud prvog stupnja odlučio o dokazima koje je predložio tuženik, saslušanje svjedokinje i tuženika, njihovom ocjenom, kao i ocjenom rezultata provedenog postupka utvrdio činjenice koje je ocijenio odlučnim za ovaj spor, to tuženik neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 220. st. 2. te čl. 8. ZPP.

19. Po ocjeni ovog suda u obrazloženju pobijane presude navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kako je utvrdio, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim je utvrđenjima i uvjerenjima je sud prvog stupnja temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, u postupku je proveden dokazni postupak u kojem je sud prvog stupnja valjano ocijenio sve provedene dokaze, i pritom je dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio svoju vjeru.

20. Kako u navodima žalbe tuženika koji se odnose na prigovore o načinu na koje je sud prvog stupnja ocijenio dokaze, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi bilo kakve protivnosti ili suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže i ispravama koje prileže spisu, pa ovaj sud ocjenjuje kako pobijana presuda sadrži odgovore na sve prigovore tuženika relevantne za odluku o predmetu spora.

21. Nije niti osnovan prigovor glede zastare utužene tražbine. Naime, tužitelj potražuje od tuženika naknadu troškova po čl. 5. Ugovora o zastupanju, dakle onih troškova koje tuženik dobije iz proračunskih sredstva jer je pravomoćno oslobođen. U konkretnom slučaju, rješenje kojim se odobrava zahtjev za naknadu tih troškova Općinski kazneni sud u Zagrebu je donio 6. srpnja. 2021., a tužitelj je račun za naknadu tih troškova ispostavio tuženiku 9. srpnja 2021., dakle unutar roka zastare, pa se stoga niti ovaj žalbeni navod tuženika ne ukazuje osnovanim.

22. Neosnovano tuženik u žalbi ističe kako su mu povrijeđena ustavna i konvencijska prava i to pravo na procesnu ravnopravnost i pravo na jednakost oružja. Međutim osim paušalnog navođenja kako mu je to pravo povrijeđeno, tuženik ne ukazuje koje su mu to konkretne radnje i postupci bili uskraćeni i onemogućeni, a da su istovremeno omogućeni tužitelju. To što tuženik nije zadovoljan ocjenom dokaza suda prvog stupnja i smatra kako je sud trebao drugačije cijeniti njegove dokaze, nije mu time povrijeđeno pravo na koje se poziva u žalbi. Stoga su i ovi žalbeni navodi tuženika ocijenjeni kao neosnovani.

23. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a.

24. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu suda prvog stupnja, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

25. U skladu s odredbom čl. 380. toč. 2. ZPP-a valjalo je potvrditi rješenje suda prvog stupnja u točki II. i III. izreke.

26. U nepobijanom dijelu u točki I. izreke rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov