REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1253/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠO pok. Š iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Željko Knežević, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika: 1. Hrvatskih cesta d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885 i 2. ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi predaje u suposjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-186/20-3 od 6. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-300/19 od 30. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-186/20-3 od 6. travnja 2021., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-300/19 od 30. siječnja 2020.
2. Tuženik pod 1. je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije osporavajući istaknute navode tužitelja te predlažući njegov prijedlog odbaciti kao nedopušten.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja navedenih u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, u pobijanoj odluci kojom je odbačena tužba tužitelja zaključeno je da tužitelj nije određeno postavio tužbeni zahtjeva jer nisu (poimenice) navedeni suvlasnici kojima se, uz tužitelja, treba izvršiti predaja u suposjed spornih nekretnina. Prvim pitanjem tužitelj problematizira je li ovlašten potraživati od treće osobe (koja nije suvlasnik niti ima pravo posjedovati nekretnine) predaju nekretnina u suposjed svih suvlasnika koji nisu poimence navedeni u okolnostima kada su u zemljišnoj knjizi suvlasnicima istih nekretnina upisane brojne druge osobe od kojih velika većina nisu niti poznati niti stvarni suvlasnici. Iz drugostupanjskih i revizijskih odluka na koje se tužitelj poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja međutim ne proizlazi da je riječ o podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u vidu okolnosti koje tužitelj navodi u svom pitanju niti je o navedenom izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja koje je izneseno u pobijanoj odluci. O drugom i trećem pitanju, onako kako je koncipirano, ne ovisi odluka o sporu jer tužitelj takav zahtjev u ovom postupku nije istaknuo. Stoga se postavljena pravna pitanja ne mogu smatrati važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.
4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Đuro Sessa
