Poslovni broj: Usž-3256/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja OĆL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri d.o.o., Osijek, Šetalište Petra Preradovića 7, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unapređenje župe Doli i Sela Smokvine, Doli, Ploča 12, OIB: 86037304102, koje zastupa opunomoćenik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, Palmotićeva 80, radi upisa zaklade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1730/2025-9 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1730/2025-9 od 2. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-230-04/22-01/01, URBROJ: 514-07-04/01- 23-04 od 20. rujna 2023. Točkom II. izreke presude prvostupanjskog suda naloženo je tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €. Točkom III. izreke presude prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
1.1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-230-04/22-01/01, URBROJ: 514-07-04/01- 23-04 od 20. rujna 2023., odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997.
1.2. Rješenjem Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515- 02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., odobren je upis Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unaprjeđenje župe Doli i sela Smokvine u Zakladni upisnik.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbi, u bitnom, navodi da je u upravnom sporu trebalo održati raspravu. Ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora iz članka 126. stavka 3. točka 4. Zakona o upravnim sporovima. Nadalje, smatra da je prvostupanjski sud trebao obrazložiti koje su to činjenice nesporne pa da je tek onda mogao primijeniti odredbu članka 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Mišljenja je da je presuda prvostupanjskog suda manjkavo obrazložena te da sadrži pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ukazuje da prvostupanjski sud primjenjuje pogrešan Zakon o općem upravnom postupku. Navodi da je Zakonom o sustavu državne uprave bilo propisano da se protiv upravnih akata ministarstva može podnijeti žalba osim u slučaju da žalba nije dopuštena, a da u konkretnom slučaju, Zakon o zakladama i fundacijama nigdje nije propisivao da je žalba nedopuštena. U prilog dopuštenosti žalbe poziva se i na članak 18. (tada važećeg) Ustava Republike Hrvatske. Naglašava da se pravo na žalbu može isključiti samo u zakonom propisanim slučajevima. Zbog naprijed navedenog smatra da mu je onemogućen pristup sudu. Ističe da je u vrijeme donošenja rješenja od 23. siječnja 1997. zainteresirana osoba već bila upisana u registar zadužbina. Smatra da mu je trebala biti izvršena dostava rješenja o upisu od 23. siječnja 1997., odnosno, da se dostava trebala izvršiti putem javnog priopćenja na oglasnoj ploči tijela koje je pismeno izdalo. Upire na odredbu članka 10. stavka 5. Zakona o zakladama i fundacijama koja propisuje da je žalba dopuštena samo protiv rješenja kojim se ne dopušta osnivanje zaklade. Opetovano naglašava da stranka uvijek ima pravo žalbe protiv rješenja donesenog u prvom stupnju pa i u slučaju da mjerodavni propis ne propisuje ništa glede žalbe te kada je dana pogrešna uputa o pravnom lijeku. Zaključno, osporava odluku o trošku zainteresiranoj osobi jer tvrdi da zaklada kao pravna osoba nije zainteresirana osoba. Predlaže Sudu usvojiti žalbu i poništiti pobijanu presudu te rješenje tuženika.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
3.1. Zainteresirana osoba, u odgovoru na žalbu, u bitnom, navodi da u cijelosti ostaje kod ranije iznesenih razloga i predlaže odbiti žalbu te potvrditi presudu prvostupanjskog suda.
3.1. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da ne postoje žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Ovdje pobijana presuda donesena je nakon što je ovaj Sud presudom, poslovni broj Usž-1483/2025-2 od 16. travnja 2025. poništio raniju odluku prvostupanjskog suda, poslovni broj Us I-5573/2023-11 od 12. veljače 2025. i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje, uz odluku da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari.
7. Iako tužitelj u žalbi navodi da osporava presudu prvostupanjskog suda (između ostalog) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, on suštinski osporava primjenu prava, smatrajući da je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., kojim je odobren upis Zaklade braće Nikole i Miha Mihanovića za unaprjeđenje župe Doli i sela Smokvine (dalje: Zaklada) u Zakladni upisnik, bila dopuštena. U okolnostima konkretnog slučaja, budući da tužitelj ni u tužbi, ni u podnesku od 23. lipnja 2025. kojim se očitovao na odgovor na tužbu zainteresirane osobe, nije zahtijevao održavanje rasprava pa je stoga, suprotno tvrdnji tužitelja, u ovoj upravnoj stvari bilo osnove za postupanje prema odredbi članka 98. točka 4. ZUS-a.
8. Presuda se prvostupanjskog suda može ispitati jer sadrži sve propisano odredbom članka 119. ZUS-a pa tako i u pogledu stavka 5. iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom. S obzirom na prirodu upravne stvari i okolnosti konkretnog slučaja, u obrazloženju su navedeni jasni i argumentirani razlozi na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, što otklanja svaku sumnju u arbitrarnost odnosno pristranost suda. Prvostupanjski je sud u dostatnoj mjeri naveo koje su činjenice nesporne (kronologija upravnog postupka), to tim više što tužitelj zakonitost pobijane presude u stvari pobija pozivajući se na iste te činjenice, ali im daje svoju interpretaciju mjerodavnog prava.
8.1. Iz iznijetih razloga, nije osnovan prigovor tužitelja da mu je onemogućen pristup sudu.
9. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva uprave, KLASA: UP/I- 230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997., između ostalog, točkom 1. izreke odobren upis Zaklade sa sjedištem u Dubrovniku, u Zakladni upisnik. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je ono doneseno povodom zahtjeva Zadužbine braće Nikole i Miha Mihanovića iz Dubrovnika, Doli, na temelju odredbe članka 42. stavka 1. Zakona o zakladama i fundacijama („Narodne novine“, 36/95., dalje: Zakon o zakladama). Tom je odredbom propisano da su zaklade i fondovi osnovani na temelju pravnih pravila o osnivanju zaklada do stupanja na snagu toga zakona, dužni u roku šest mjeseci od njegova stupanja na snagu podnijeti zahtjev za upis u zakladni upisnik ako ispunjavaju uvjete za osnivanje zaklade ili fundacije propisane tim zakonom. Rješenje od 23. siječnja 1997. dostavljeno je Zakladi te osobi ovlaštenoj za zastupanje Zaklade - ĐĆ.
9.1. Nadalje, proizlazi da je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-230-04/22-01/01, URBROJ: 514-07-04/01-23-04 od 20. rujna 2023., odbacio žalbu tužitelja od 22. kolovoza 2022. izjavljenu protiv rješenja Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95- 01/4, URBROJ: 515-02-02/7-97-10 od 23. siječnja 1997. uz obrazloženje da se protiv tog rješenja mogao samo pokrenuti upravni spor.
10. Prema ocjeni ovog Suda, prvostupanjski je sud valjano odbio tužbeni zahtjev, odnosno ocijenio osporeno rješenje tuženika zakonitim, uz obrazloženje da Zakonom o zakladama koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja od 23. siječnja 1997. nije bilo propisano pravo na žalbu protiv rješenja Ministarstva uprave, ali je strankama u tim slučajevima bila osigurana pravna zaštita u upravnom sporu pred nadležnim Upravnim sudom Republike Hrvatske.
11. Odredbom članka 224. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91. i 103/96.), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja od 23. siječnja 1997., bilo je propisano izjavljivanje žalbe protiv prvostupanjskih rješenja ministarstava samo kada je to zakonom bilo predviđeno. Odredbama Zakona o zakladama koji zakon je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja od 23. siječnja 1997., nije bilo propisano pravo na žalbu protiv rješenja Ministarstva uprave.
12. Pokraj pravilnog utvrđenja da u konkretnom slučaju žalba nije dopuštena protiv rješenja od 23. siječnja 1997., ostali prigovori žalbe nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude.
13. Konačno, treba reći da je uvidom u ovosudni upisnik utvrđeno da je tužitelj protiv rješenja Ministarstva uprave, KLASA: UP/I-230-01/95-01/4, URBROJ: 515-02-02/7- 97-10 od 23. siječnja 1997. podnio tužbu koju je Upravni sud u Zagrebu rješenjem, poslovni broj: Us I-2627/2022-17 od 20. rujna 2024. odbacio, a žalba izjavljena protiv tog rješenja prvostupanjskog suda odbijena rješenjem ovog Suda, poslovni broj: Usž- 4251/2024-2 od 29. siječnja 2025.
14. Odluka o trošku spora osnovano se temelji na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a (u vezi s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a), prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora. Također, neosnovano tužitelj smatra da navedena Zaklada ne bi bila zainteresirana osoba u ovom sporu. Ovo iz razloga jer bi se poništavanjem rješenja upravnih tijela povrijedilo njeno pravo ili pravni interes zbog čega su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 20. stavka 1. ZUS-a.
15. Slijedom svega navedenog, proizlazi da se presuda prvostupanjskog suda temelji na pravilnom i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu učinjene ni povrede odredaba upravnog spora pa je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković
