Poslovni broj: Usž-2272/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, Jelene Rajić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančić&Čulić d.o.o. Split, Dražanac 3A, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1801/2024-7 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1801/2024-7 od 28. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1801/2024-7 od 28. veljače 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/23-26/291, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 31. svibnja 2024. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/12-04/1797, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-6 od 19. svibnja 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

1.1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/23-26/291, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 31. svibnja 2024. odbijena je žalba PL, ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za izdavanje akata prostornog uređenja i gradnje, KLASA: UP/I- 361-03/12-04/1797, URBROJ: 2181-1-10-3/26-23-6 od 19. svibnja 2023., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađene stambene zgrade na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je tijekom prvostupanjskog upravnog postupka, odmah po provedenom očevidu, uklonio nedostatke koji su na istome utvrđeni, te je o istome odmah obavijestio prvostupanjsko upravno tijelo. Međutim, prvostupanjsko tijelo nije provelo novi očevid na licu mjesta, već je donijelo pobijano rješenje temeljem prvotno provedenog očevida. Nadalje, sud nije otklonio prigovor tužitelja da upravna tijela nisu valjano obrazložila razloge zbog kojih se pojedine odredbe GUP-a primjenjuju ili ne primjenjuju, što je vidljivo samo iz činjenice da, usprkos utvrđenju da se radi o zoni kupališta predviđenoj GUP-om, nisu valjano obrazložila iz kojeg razloga nisu primijenila odredbe tog članka. Osim toga, radi se o području zaštićene Park šume Marjan na koje se primjenjuje i odredba članak 56. GUP-a koja, između ostalog, propisuje da se i postojeće stambene građevine (s građevnom dozvolom ili građene prije 1968.) unutar Park šume mogu održavati i rekonstruirati samo u postojećim tlocrtnim gabaritima do prenamjene ili uklanjanja, što ne obuhvaća pomoćne građevine, poljske kućice i gospodarske građevine. Upravna tijela, kao ni sud, nisu uopće uzela u obzir primjenu navedenog članka GUP-a. Ističe da je stavljen u poziciju da se propusti državnih i javnih tijela ispravljaju na njegovu štetu, jer isti nije mogao na niti jedan način utjecati u kojoj zoni će u prostornoplanskoj dokumentaciji biti predmetna zgrada. Smatra da ne može snositi krivnju za greške državnih tijela koje oni počine u postupanju. Navedeni stav je jasno izražen u odluci Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, broj 32457/05 od 13.12.2007. godine u kojoj jasno stoji: „rizik svake greške što ju napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina“. Predlaže poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno poništiti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nije našao da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Polazeći od sadržaja žalbe te ispitavši cjelokupan sadržaj predmeta spisa ovaj Sud je ocijenio kako ona, iako se tužitelj poziva na postojanje bitne povrede postupka, sadržajno predstavlja njegovo obrazloženje shvaćanja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. S obzirom na takav sadržaj, predmetna žalba suštinski se svodi na izlaganje razloga o tome da je i zašto je tužbeni zahtjev u ovom predmetu trebalo u cijelosti prihvatiti te poništiti osporeno rješenje tuženika.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika kojom je odbijen zahtjev tužitelja od 28. prosinca 2012. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu građevinu na kat. čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

8. Prvostupanjski sud ocjenjuje osporeno rješenje tuženika uz zaključak kako se predmetna nezakonito izgrađena zgrada, stambene namjene, nalazi unutar građevinskog područja naselja koje je Generalnim urbanističkim planom Splita koji važi na dan stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju, ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površina javne i društvene namjene za sadržaj sportsko rekreacijskih namjena, pa se ne može ozakoniti.

9. Odredbom članka 6. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) određeno je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

10. U konkretnom slučaju tužitelj je podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu, stambene namjene, otvorenog tipa, izgrađene na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (7332/3) i 5256/2 (7332/2), sve k. o. [katastarska općina], a što proizlazi iz Arhitektonskog snimka izvedenog stanja, izrađenog od Adoculos d.o.o. Makarska, glavni projektant LL dipl.ing.građ., oznaka projekta: T.D. 23/12- 2012 "prosinac 2012".

10.1. Na predmetnim česticama postojao je građevinski objekt prije 1968. godine, a sadašnji vlasnik je 1996. godine ishodovao građevinsku dozvolu za rekonstrukciju tadašnje građevine te je u međuvremenu, u više navrata dogradio i nadogradio predmetnu građevinu. Predmetna građevina, etažnosti E=2=P+1, se sastoji od dvije zasebne etažne jedinice, od kojih je useljena ona u prizemlju koja je potpuno dovršena, dok je na etaži etažna jedinica u fazi pripreme i izvođenja završnih unutarnjih radova. Građevinska bruto površina građevine prije 1968. godine je iznosila 55,00 m2, a građevinska bruto površina sadašnje građevine je 265,75 m2 (135,88 m2 + 129,87 m2).

11. Iz spisa predmeta proizlazi kako se predmetna zgrada prema GUP-u Splita nalazi u zoni športsko – rekreacijske namjene – R3 kupališta, za koje vrijede odredbe članka 14. GUP-a Splita, te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ – Park šuma“ pa je osnovano odbijen zahtjev tužitelja u skladu s odredbom članka 6. stavkom 1. alinejom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama.

12. Naime, iako je zgrada, čije se ozakonjenje traži, jednim dijelom izgrađena prije 15. veljače 1968., nakon tog datuma je više puta nadograđivana, odnosno rekonstruirana bez valjanog akta za građenje pa je za rekonstrukciju trebalo ishoditi akt kojim se rekonstrukcija odobrava, što je tužitelj i učinio podnošenjem zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Prema tome, pravilno je utvrđenje da se ovdje radi o nezakonito izgrađenoj, rekonstruiranoj zgradi u smislu članka 2. ZoPNIZ-a, za ozakonjenje koje moraju biti ispunjeni uvjeti propisani tim Zakonom, čemu ovdje nesporno nije udovoljeno. Posebno što je građevinska bruto površina građevine prije 1968. godine iznosila 55,00 m2, a građevinska bruto površina sadašnje građevine je 265,75 m2 (135,88 m2 + 129,87 m2).

12.1. Suprotno mišljenju tužitelja valjano su primijenjene odredbe GUP-a na građevinu koja je u vlasništvu tužitelja jer se prema kartografskom prikazu s legendom i sastavnicom na kojem je označena predmetna zgrada , zgrada nalazi u zoni športsko

– rekreacijske namjene – R3 kupališta te PŠ – Park šume.

13. Nisu od utjecaja žalbeni navodi da činjenica da je dio zgrade izgrađen nakon 1968. godine, a zbog kojeg dijela je i podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju samo po sebi ne može biti razlog za odbijanje zahtjeva, jer se predmetna zgrada nalazi na česticama koje su u trenutku ishođenja pravomoćne građevinske dozvole bile u građevinskoj zoni prema tadašnjim uvjetima prostorno planskog uređenja, a naknadnim izmjenama prostornog plana, to područje ulazi u zonu športsko – rekreacijske namjene – R3 kupališta, te unutar područja posebnih uvjeta korištenja, zaštićene prirodne vrijednosti „PŠ – Park šuma. Treba reći da jedinice lokalne samouprave svojim općim aktima samostalno odlučuju o prostornom uređenju područja svoje nadležnosti, a čija zakonitost se ispituje samo pred Viskom upravnim sudom (članak 12. stavak 3. točka 2. ZUS) u posebnom postupku.

14. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske vlasništvo u smislu članka 48. stavka 1. Ustava se "mora vrlo široko tumačiti", jer obuhvaća "načelno sva imovinska prava" (tako i odluke Ustavnog suda broj: U-III-661/1999 od 13. ožujka 2000.; U-III-72/1995 od 11. travnja 2000. i dr.), što uključuje i gospodarske interese koji su po naravi stvari vezani uz imovinu, ali i legitimna očekivanja stranaka da će njihova imovinska prava, zasnovana na pravnim aktima, biti poštivana, a njihovo ostvarenje zaštićeno. Isto tako Europski suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) priznaje da se legitimna očekivanja stranaka pod određenim pretpostavkama moraju smatrati "imovinom" pod zaštitom članka 1. Protokola br. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02.; u daljnjem tekstu: Konvencija), koji uređuje zaštitu vlasništva.

14.1. Međutim, u konkretnom slučaju kada zgrada tužitelja koja je izgrađena prije 15. veljače 1968. ne odgovara površinom zgradi čije ozakonjene traži niti ima valjano odobrenje za gradnju koje je trebalo ishoditi u vrijeme kada se navedeno područje nalazilo u građevinskoj zoni, tada promjenom prostornog plana nisu povrijeđena njegova legitimna očekivanja jer u ovom postupku traži ozakonjenje nezakonito dograđenog dijela nekretnine.

15. Pokraj nespornog utvrđenja da se građevina nalazi u zoni športsko rekreacijske namjene te zaštićene prirode, što predstavlja eliminacijski kriterij iz odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, činjenica da upravno prvostupanjsko tijelo nije provelo još jedan očevid nije od utjecaja na zakonitost odluke.

15.1. Nadalje, u konkretnom slučaju se ne radi o propustu državnih i javnih tijela koji se ispravljaju na štetu tužitelja, jer isti nije mogao na niti jedan način utjecati u kojoj zoni će u prostornoplanskoj dokumentaciji biti predmetna zgrada već se radi o gradnji/rekonstrukciji tužitelja građevine bez valjanog akta za gradnju.

16. Kako, dakle, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a niti pravilnost primjene postupovnog i mjerodavnog materijalnog prava, to je valjalo na temelju članka 135. stavka 1. ZUS, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Marina Kosović Marković