Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1999/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, predsjednika vijeća, članice vijeća i izvjestiteljice Vesne Bjelousov, sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa OD Grubišić, Lović i Lalić iz Zagreba, protiv tuženika Podravska banka d.d. Koprivnica, Opatička 3, OIB 97326283154, kojeg zastupa punomoćnik Željko Damjanac, odvjetnik iz Požege, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-4/2021-5 od 27. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-4/2021-5 od 27. travnja 2021. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Proglašava se ovrha u predmetu Općinskog suda u Požegi određena rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave poslovni broj Ovr-134/18 od 2. srpnja 2018. nedopuštenom."

II Nalaže se tužitelju ČŽ OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Podravska banka d.d. Koprivnica, OIB 97326283154 naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 182.306,24 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Predložio je uvažiti njegovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

3. U odgovoru na žalbu, tužena je osporila utemeljenost žalbenih navoda tužitelja. Predložila je odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom u predmetu Općinskog suda u Požegi, poslovni br. Ovr-134/18 koja je pokrenuta na temelju ovršne isprave, odnosno Izjave o zaplijeni računa (zadužnice) na kojoj je potpis sada tužitelja ovjerio javni bilježnik 13. ožujka 2008. Ovrha je određena na poslovnim udjelima ovršenika u trgovačkim društvima s ograničenom odgovornošću.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. u vezi sa čl. 241. tog Zakona, dalje ZOO) kojom je propisan petogodišnji zastarni rok uz obrazloženje da je nastupila zastara.

8. Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi je li nastupila zastara.

9. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da je tužena pokrenula ovršni postupak, posl. br. Ovr-134/2018 na temelju Izjave o zapljeni računa (zadužnice) od 13. ožujka 2008. godine na iznos od 2.314,100, 78 kn uvećanom za kamatu.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj ovjerio potpis na navedenoj zadužnici odnosno da zadužnica nije kod javnog bilježnika potvrđena, dakle nije solemnizirana isprava.

11. U odnosu na mjerodavno materijalno pravo, valja navesti da se na tražbinu koja je privatna isprava i na kojoj je potpis tuženika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOOO, dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 223. ZOO-a.

12. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-732/2023-2 od 9. travnja 2024.

13. Privatna isprava na kojoj je samo ovjeren potpis davatelja izjave nije rješenje o ovrsi, nego samo ima učinak rješenja o ovrsi.

14. Prema odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

15. Rokovi početka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računaju se od dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

16. Iz rezultata postupka proizlazi da je Okvirni ugovor o lombardnom kreditu na temelju zaloga vlasničkih vrijednosnih papira sklopljen 13. ožujka 2008. godine i u njemu je određen rok otplate od 9 mjeseci.

17. Stoga je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje tražbine od 13. prosinca 2008.

18. Od tog dana je počeo teći zastarni rok. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda utemeljenim na Očevidniku FINE proizlazi da je tužena pokušala naplatiti tražbinu u veljači 2009. godine, kada je i izvršena djelomična naplata kamata i glavnice, a zatim i u prosincu 2012. godine, a nakon toga je podnesen i prijedlog za ovrhu 27. lipnja 2018., a radi naplate iste tražbine.

19. Radi izloženog, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da je podnošenjem zahtjeva za naplatu prekinuta zastara u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a, tako da nije protekao zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

20. Neosnovani su žalbeni navodi da je 2009. godine podnesen zahtjev Zagrebačkoj banci d.d. i na taj način naplaćen djelomičan iznos tražbine, te da zbog toga nije prekinut tijek zastare, kao i da nije priložen zahtjev za izravnu naplatu, već da je zaključeno samo na osnovi specifikacije FINE o izvršenoj naplati.

21. Ovo iz razloga jer je evidentno da je tražbina tužene djelomično naplaćena i u odnosu na glavni dug i kamatu, a specifikacija FINE je javna isprava iz čl. 230. ZPP- a.

22. Stoga je u smislu navedene zakonske odredbe teret dokaza kojim osporava sadržaj takve isprave upravo na tužitelju, a u tom smislu dokazi nisu predloženi.

23. Ostali žalbeni navodi kojima se ističe da je zastara nastupila 2014. godine jer da je FINI samo dostavljena zadužnica koje je bila podnesena Zagrebačkoj banci 2009. godine predstavljaju vlastito i subjektivno pravno mišljenje koje stoga nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

24. S obzirom na izloženo, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

25. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer takva postupovna radnja nije pobila potrebna u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran