Poslovni broj: Usž-2724/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić Babić i Mire Kovačić , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice JO, [adresa], [adresa], [adresa]. Njemačka , koju zastupa opunomoćenik Stjepko Medved , odvjetnik u Valpovu , MP Katančića 16 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-782/2022-5 od 1. kolovoza 2023. , na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-782/2022-5 od 1. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , klasa: UP/II 140-03/21-01/03377051496 , urbroj: 341-99-05/3-21-9087 od 18. svibnja 2022. , kojim je odbijena žalba tužiteljice . objavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Osijeku , klasa: UP/I 140-03/21-01/03377051496 , urbroj: 341-12-
05/3-21-24369 od 3. studenoga 2021.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je počevši od 1. kolovoza 2021. priznato pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 1.205,13 kn mjesečno, s time da se, budući da je u radnom odnosu, tužiteljici obiteljska mirovina neće isplaćivati za vrijeme trajanja radnog odnosa.
3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba upravnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da joj tuženik nezakonito odbija priznati pravo na mirovinu za koju ima ispunjene zakonske uvjete. Navodi da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na jednakost zajamčeno člankom 3. Ustava Republike Hrvatske, s obzirom da je u usporedivim slučajevima drugim radnicima isto pravo omogućeno. Napominje da pred prvostupanjskim sudom nije provedena rasprava, čime je povrijeđeno pravo kontradiktornosti i uskraćena mogućnost da bude saslušana od strane suda kako bi sud mogao pravilno ocijeniti činjenično stanje. Navodi da su tuženik i sud pogrešno ocijenili da se odredba članka 99. stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju na nju ne primjenjuje, te da proizlazi da za nju ne vrijedi ono što vrijedi za ostale korisnike mirovine, iako bi i ona željela ostati u svijetu rada nakon stjecanja uvjeta za umirovljenje, čime je stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe koje nakon ispunjenih uvjeta za umirovljenje nastavljaju raditi na pola radnog vremena i paralelno primati mirovinu. Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, kao i u odgovoru na tužbu. Navodi da je rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, te predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski je sud nakon izvršenog uvida u spis tuženika činjenično stanje utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. ZUS-a. Činjenice koje su u konkretnom slučaju odlučne za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu na temelju članka 65. i članka 67. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZoMO) pravilno su utvrđene na temelju spisu priloženih podataka.
8. Naime, nije sporno da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku od 17. veljače 1999. bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 31. prosinca 1998. kao članu obitelji (udovici) pokojnog osiguranika ĆO uz dijete, ZO, prema kojem je obavljala roditeljske dužnosti. Nadalje nije sporno da tužiteljica do smrti bračnog druga nije navršila 50 godina života (navršila je 36 godina), te da joj je pravomoćnim rješenjem Područne službe u Osijeku od 18. listopada 2017. prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine sa danom 30. rujan 2017. zbog prestanka zakonom propisanih pretpostavki za ostvarivanje tog prava, jer više nije obavljala roditeljske dužnosti, a nije imala navršenih 50 godina života. Postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pokrenut je po zahtjevu tužiteljice za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu sa danom 1. kolovoza 2021., podnesenom 29. kolovoza 2021., budući da je navršila 50 godina života.
9. Odredbom članka 67. stavka 1. točke 1. ZoMO-a propisano je da udovica ima pravo na obiteljsku mirovinu ako je do smrti bračnog druga, po kojemu joj to pravo pripada, navršila 50 godina života. Odredbom stavka 3. istog članka ZoMO-a propisano je da udovica koja je tijekom trajanja prava na obiteljsku mirovinu, stečenog prema stavku 1. točki 3. ovoga članka, (korisnik uz dijete) navršila 50 godina života, zadržava pravo na obiteljsku mirovinu trajno, a ako udovici to pravo prestane prije navršene 50. godine života, ali nakon navršene 45. godine života, može pravo ponovno ostvariti kada navrši 50 godina života.
10. Prema članku 72. stavku 4. ZoMO-a članu obitelji koji je u trenutku podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu zaposlen ili obavlja djelatnost na osnovi koje je osiguran, obiteljska mirovina se isplaćuje od prvog idućeg dana nakon prestanka zaposlenja, odnosno obavljanja djelatnosti. Odredbom stavka 5. istog članka Zakona propisano je da se članu obitelji koji zahtjev za obiteljsku mirovinu podnese nakon prestanka zaposlenja ili obavljanja djelatnosti na temelju koje je bio osiguran, obiteljska mirovina koja mu pripada unatrag, prema stavku 1. ovoga članka, ne isplaćuje za ono razdoblje u kojem je bio zaposlen ili obavljao djelatnost na temelju koje je bio osiguran.
11. S obzirom na citirane odredbe ZoMO-a i naprijed iznesene činjenice glede ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu i činjenicu da je tužiteljica 30. siječnja 2021. navršila 50 godina života, pravilno je utvrđeno da ispunjava uvjete iz članka 67. stavka 3. ZoMO-a za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu, te joj je to pravo priznato sukladno zahtjevu počevši od 1. kolovoza 2021. Također, budući da je, prema spisu priloženoj izjavi od 28. listopada 2021., tužiteljica bila u radnom odnosu od 11. studenoga 2019. do 31. kolovoza 2021., a iz priloženog ugovora o radu, zaprimljenog 27. rujna 2021., proizlazi da se nalazi u radnom odnosu od 1. rujna 2021., pravilno je određeno da se obiteljska mirovina neće isplaćivati za vrijeme trajanja radnog odnosa, imajući u vidu citirane odredbe članka 67. stavka 4. i 5. ZoMO-a.
12. S obzirom da su relevantne činjenice glede navršenih godina života tužiteljice, prestanka ranije priznatog prava na obiteljsku mirovinu, datuma podnošenja novog zahtjeva i radnopravnog statusa nesporno utvrđene, te da ih tužiteljica u tijeku upravnog postupka i spora nije osporavala, proizlazi da je u konkretnom slučaju, imajući u vidu i navode ove žalbe, sporna samo primjena prava na tako utvrđene činjenice. Kako stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, time što je sud riješio spor bez rasprave nije počinjena takva povreda pravila postupka koja bi u konkretnom slučaju utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude. Iz obrazloženja presude razvidno je da je prvostupanjski sud u bitnom razmotrio činjenična i pravna pitanja koja su odlučna za rješavanje ove upravne stvari u smislu mjerodavnih odredaba ZoMO-a, te je dao dostatne razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva, ocjenjujući pri tome navode tužbe, koje tužiteljica ponovno iznosi u ovoj žalbi.
13. Suprotno mišljenje tužiteljice , s obzirom da je ona već u trenutku podnošenja zahtjeva i ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu bila zaposlena, pravilno je utvrđeno da se priznata mirovina može isplaćivati tek nakon prestanka zaposlenja, te s obzirom na sve iznesene podatke nema mjesta primjeni odredbe članka 99. stavka 3. točke 12. ZoMO-a, kojom je odredbom propisana iznimka glede obustave isplate mirovine tijekom korištenja. priznatog prava, a kako to valjano obrazlaže sud, kao i tuženik u osporenom rješenju. Žalbeni navodi o diskriminaciji ovaj Sud ne nalazi osnovanim, niti tužiteljica ičim dokazuje da je opisanom primjenom mjerodavnih propisa stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druga prava korisnika prava na obiteljsku mirovinu u usporednoj situaciji.
14. Slijedom iznesenog, prema ocjeni ovoga Suda , osporenim rješenjem, koje je doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima iz mirovinskog osiguranja, nije potvrđen zakonom.
15. Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
