REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3474/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice VO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugotužiteljice CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Krešimir Loboja, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Dubrovnika, OIB 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Maroje Kolendić, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4800/2024-4 od 18. veljače 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1067/2017 od 13. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na prijedlog.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4800/2024-4 od 18. veljače 2025.
2. Tuženik je u odgovoru na prijedlog isti predložio odbiti kao neosnovan, potražujući pri tom trošak sastava odgovora na prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
3.1. Naime u odnosu na postavljena pitanja, za odgovoriti je da je dijelom riječ o činjeničnim pitanjima na koja odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja dok je dijelom riječ i o pitanjima u pitanjima u kojima predlagateljice polaze od utvrđenja suprotnih onima utvrđenim u predmetnom postupku. To stoga jer je u predmetnom postupku utvrđeno da je prednica tužiteljica sudjelovala u postupku eksproprijacije. Nadalje, za odgovoriti je i da odluke koje predlagateljice navode kao razloge važnosti zbog kojih smatraju da su pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, nisu odluke koje bi bile od značaja za odgovor na postavljeno pitanje u smislu citirane odredbe. To stoga jer navedene odluke nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom slučaju.
4. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. Nadalje, tužiteljice u prijedlogu sadržajno tvrde da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, slijedom čega tužiteljice nisu učinile vjerojatnim da bi im zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, osim toga kao što je navedeno pod toč. 3. obrazloženja ovog rješenja, utvrđeno je da je pravna prednica tužiteljica sudjelovala u postupku eksproprijacije.
5.1. Nadalje, obzirom da tužiteljice žive u [adresa], ne mogu se s uspjehom pozivati na navodnu povredu prava na dom zajamčenog čl. 8. ESLJP odnosno čl. 34. Ustava RH.
6. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
7. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog jer isti nije bio potreban u ovom postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
