1              Poslovni broj: Gž-1653/2023-3

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1653/2023-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Rubić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika: 1. G. D. iz V. M., OIB: … zastupan po punomoćniku I. C., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G., G., P. i partneri iz Z., 2. F. K. iz V. G., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. J., odvjetniku iz Z. i 3. I. M. iz K., OIB: …, zastupan po punomoćniku D. R., odvjetniku iz S., radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-405/2021 od 20. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-405/2021 od 20. ožujka 2023.

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

 

"Nalaže se I. tuženiku G. D., II. tuženiku F. K. i III. tuženiku I. M. da tužiteljici Republici Hrvatskoj, solidarno isplate iznos od 11.406,20 eura¹/85.940,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tužiteljici solidarno naknade parnični trošak u iznosu 3.981,60 eura¹/30.000,00 kn, sve to u roku od 15 dana."

 

2. Tuženici pobijaju presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalbe su neosnovane.

 

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

 

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuju tuženici u žalbi, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva i ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

 

7.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici solidarno isplate iznos od 11.406,20 Eur/85.940,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. veljače 2013. do isplate, a iz razloga što su tuženici kao vojne osobe navedenu štetu počinili u obavljanju vojne službe trećoj osobi.

 

8.              U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-11/08 od 8. srpnja 2010. koja je postala pravomoćna 6. srpnja 2011. i izvršna 22. rujna 2011., okrivljeni 1. G. D., 2. S. K., 3. F. K. i 4. I. M., proglašeni krivima i osuđeni i to okrivljeni 1. G. D. na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci, 2. S. K. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, 3. F. K. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 4. I. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine, zbog kaznenih djela protiv života i tijela ubojstvom u odnosu na 1. tuženika te dva kaznena djela u pokušaju, a u odnosu na 2-4. tuženika kaznena djela ubojstvo u pokušaju u svezi štetnog događaja koji se dogodio 25. ožujka 1992. oko 02,00 sati u V. G., kada je S. S. zadobila eksplozivne rane u predjelu lijeve nadlaktice lijevog ručnog zgloba šake, te otvoreni prijelom s pomakom ulomaka u predjelu srednjeg članka, srednjeg prsta lijeve ruke koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,

- da je u postupku pred Općinskim sudom u Sisku vođenim pod poslovnim brojem P-1638/11 utvrđeno da je zaključena sudska nagodba 12. rujna 2012. prema kojem Republika Hrvatska pristaje da S. S. isplati po predmetnom štetnom događaju po osnovi materijalne i nematerijalne štete iznos od 85.940,00 kuna koji iznos tužiteljica i potražuje u ovome postupku od tuženih,

- da je na temelju rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku poslovni broj Ovr-2046/12 od 18. siječnja 2013. Republika Hrvatska dana 25. veljače 2013. isplatila štetu oštećenoj S. S.,

- da se tužiteljica na temelju članka 186.a ZPP-a obratila tuženicima za mirno rješenje spora,

- da su tuženici u vrijeme inkriminiranog događaja bili djelatnici vojne odnosno civilne policije,

- da su tuženici obaviješteni o postojanju parnice koje je vođena pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem P-1638/11

- da je iz pravomoćne i izvršne osuđujuće kaznene presude poslovni broj K-11/08 Županijskog suda u Velikoj Gorici od 8. srpnja 2010. proizlazi da su tuženici prilikom počinjenja kaznenog djela postupali s neizravnom namjerom, te da postoji solidarna odgovornost tuženih radi naknade štete u svezi štetnog događaja,

- da nije nastupila zastara potraživanja,

- da je sud na temelju članka 12. ZPP-a vezan pravomoćnom osuđujućom presudom Kaznenog suda.

 

9.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja smatra da su tuženici solidarno odgovorni za isplatu tuženog iznosa jer je šteta nastala upravo zbog tuženikovih radnji i propusta, odnosno kaznenih djela koje su isti počinili, te da tužiteljica ima pravo isplatu takve štete potraživati regresno od tuženika, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.

 

10.              Tuženici su poricali da je presuda poslovni broj P-1638/11 od 12. rujna 2012. imala intervencijski efekt jer da je tužiteljici S. S. R. H. isplatila utuženi iznos na ime naknade štete bez njihove suglasnosti pa smatraju da se intervencijski efekt ne može zasnovati jer tužiteljica nije tuženike pozvala da stupe u parnicu već je postupala samostalno i bez da iste obavijesti o poduzetnim radnjama.

 

11.              Naime, u načelu pravomoćna presuda koja je donesena u parnici u kojoj je određena stranka sudjelovala prema njemu proizvodi specifičan procesni učinak odnosno intervencijski efekt, koji se sastoji u tome da u novoj parnici sada stranka u sporu ne bi mogla tvrditi da spor, onako kako je tijekom ranijeg postupka riješeno, nije pravilno riješen, pa u principu ne bi mogao poricati činjeničnu ni pravnu osnovu iz odluke donesene u ranijoj presudi. Dakle, da bi tuženici mogli isticati intervencijski efekt pravomoćne presude, trebalo im je omogućiti da u parnici poduzimaju one radnje koje će pomoći uspjehu.

 

12.              Iz priloženih isprava proizlazi da nema intervencijskog efekta pravomoćne presude poslovni broj P-1638/11 od 12. rujna 2012. u odnosu na tuženika na 2. i 3.

 

13.              Međutim, u konkretnom slučaju šteta je počinjena takvim radnjama koja sadrže biće kaznenog djela. U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik proglašava krivim (članak 12. stavak 3. ZPP-a).

 

14.              Prema smislu te odredbe parnični sud je u parničnom sudovanju vezan osuđujućom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koji mu daje značaj upravo tog dijela kao kaznenog) i kaznenu odgovornost učinioca.

 

15.              Imajući u vidu da su tuženici proglašeni krivim za kaznena djela protiv života i tijela, te da je jedno od bitnih obilježja bića tog kaznenog djela uzrokovanje štete, kao i to da je sud vezan za one okolnosti koje ulaze u okvir opisa kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a vezanošću pravomoćnom kaznenom presudom da su tuženici poduzeli protupravnu štetnu radnju uslijed koje je u odnosu na S. S. nastala šteta.

 

16.              Na navedeno, a budući je parnični sud vezan za osuđujuću presudu kaznenog suda o postojanju kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca kada se njegova odluka odnosi na činjenični kompleks koji je objekt i kaznenog i građanskog postupka, dakle vezan navedenim utvrđenjem da su upravo tuženici uzrokovali štetu, u situaciji nepostojanja kojeg utvrđenja takve kaznene presude ne bi niti bilo (jer utvrđenje tuženika kao osoba koje su uzrokovale štetu predstavlja bitno obilježje kaznenog djela za koje su tuženici osuđeni, odnosno konstitutivni element kaznenog djela o kojem je kazneni sud bio dužan suditi o kojem je i sudio, a glede postojanja kojeg je parnični sud ograničen u pravu slobodnog ocjenjivanja), za odluku u ovom sporu o odštetnoj odgovornosti tuženika, prvostupanjski sud nije trebao provoditi dokaze i na taj način ponovno utvrđivati njihovu odgovornost (koja je već utvrđena kaznenom presudom) slijedom čega nisu osnovani prigovori žalitelja koji osporavaju svoju odgovornost.

 

17.              Dakle, s obzirom na pravomoćnu kaznenu presudu i vezanost parničnog suda za nju, (radi čega nema mogućnosti izvan njezinih okvira ocjenjivati postojanje odštetne odgovornosti, jer kaznena odgovornost za kazneno djelo kojim je prouzročena šteta uključuje u sebi i građanskopravnu odgovornost za tu štetu), u ovom parničnom postupku suprotno žalbenim prigovorima žalitelja, uz to što nije bilo mjesta utvrđivati odštetnu odgovornost tuženika odnosno pretpostavke za njihovo oslobađanje od odgovornosti, isto tako nije bilo mjesta niti utvrđivati visinu nastale štete budući da iz provedenih dokaza ne proizlazi da S. S. nije zadobila ozljede i da visina nije pravilno utvrđena, pa stoga ni na navedene okolnosti izvoditi dokaze, slijedom čega su neosnovani žalbeni prigovori žalitelja da je ista doprinijela nastanku štete.

 

18.              Također je sud prvog stupnja pravilno odbio prigovor zastare. Odredbom članka 231. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje: ZOO), određeno je da kada je šteta prouzročena kaznenim djelom a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona, dok je stavkom 2. istog članka propisano da prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom i prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. U konkretnom slučaju, Županijsko državno odvjetništvo u odnosu na G. D., S. K., F. K. i I. M., podnijelo optužnicu 26. lipnja 2001. Presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-11/08 kojom su imenovani proglašeni krivima donesena je 8. srpnja 2010., a sudska nagodba je zaključena 12. rujna 2012., dok je predmetna tužba podnijeta 16. listopada 2013.

 

19.              Sukladno odredbi članka 1107. ZOO-a tuženici odgovaraju solidarno, a da svaki dužnik solidarno odgovara za cijeli dug, pa stoga utvrđivanje doprinosa pojedinih tuženika nastanku štete je irelevantan u predmetnom postupku.

 

20.              Iz izloženog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete u odnosu na tuženike, a sukladno odredbi članka 1061. stavak 3. ZOO-a.

 

21.              Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154., te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), pravilno obračunao troškove postupka koji su bili neophodni za vođenje predmetnog postupka.

 

22.              Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbe tuženika kao neosnovane, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske oduke.

 

U Splitu 30. studenog 2023.