Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1143/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. JČ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. JČ, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave istarske, Postaje prometne policije Pula od 19. siječnja 2025., klasa:211-07/25-3/1110, urbroj:511-08-29-25-1, u sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Povodom prigovora okr. JČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se okrivljeniku, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu novčanu kaznu od 1.370,36 eura uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti iznos novčane kazne od 1.290,72 eura (tisućudvjestodevedeset eura i sedamdesetdva centa), koji je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog iznosa izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.
II. Odbija se prigovor okr. JČ kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik DČ obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik DČ i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.370,36 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi članka 293. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.
Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 104,36 eura.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o zaštitnoj mjeri, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da je odmah bio svjestan svoje pogreške, no dodaje da mu je osobno vozilo potrebno zbog svakodnevnog odlaska na posao i zbog vožnje djece u školu i na treninge, pa moli za smanjenje zaštitne mjere.
Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da u izrečenu novčanu kaznu okrivljeniku nije sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme smještanja okrivljenika u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju od dva dana (prema priloženoj Naredbi od 14. rujna 2024.) kao 79,64 eura (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio odluku o novčanoj kazni kao pod točkom I. ove presude.
7. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana i koja se novčana kazna u slučaju prometne nesreće samo s materijalnom štetom uvećava za iznos od 130,00 eura, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 1.370,36 eura predstavlja kaznu nižu od najniže zakonom propisane kazne za predmetni prekršaj.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno ugroziti sigurnost prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije.
Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Nije prihvaćen osnovanim razlog, a koji ističe žalitelj radi preinačenja odluke o zaštitnoj mjeri. Naime, okolnost što je žalitelju za odlazak na posao i obiteljske obveze, što nije ničim ni dokumentirano, eventualno neophodno svakodnevno upravljanje vozilom, nema takav značaj da bi došlo do promjene pravilne odluke prvostupanjskog prekršajnog tijela. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle vrlo blizu donje zakonom propisane granice, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i visoku koncentraciju alkohola od 1,98 g/kg, više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog ugrožavanja sigurnosti prometa, te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.
9. Stoga, navodi prigovora nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj zaštitnoj mjeri.
10. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
11. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 17. rujna 2025.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v.r.
Tomislav Tomašić, v.r.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi istarskoj, Postaji prometne policije Pula u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.
