Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7303/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Renate Popović predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice AM, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/1023, 145/2024), koju brani Nikola Sabljar, odvjetnik u Rijeci, odlučujući o žalbi okrivljenice AM, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 7. travnja 2025. godine, broj: Pp-4785/2024-7, na sjednici vijeća održanoj dana 17. rujna 2027. godine,
p r e s u d i o j e :
I) Odbija se žalba okrivljenice AM kao neosnovana, te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
II) Temeljem članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/15, 114/2022) okrivljenica AM je obvezna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (trideset) EUR-a, u roku od 2 (dva) mjeseca od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenica AM proglašena je krivom i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.410,00 EUR-a, zbog prekršaja iz članka 32. stavak 4., zbog prekršaja iz članka 59. stavak 6., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. i zbog prekršaja iz članka 196. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, u koju se uračunava vrijeme uhićenja po policiji 7. prosinca u 2,00 sati do 7. prosinca u 8,30 sati, kao jedan dan zatvora ili 39,82 EUR-a, koju novčanu kaznu je obvezana platiti u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, pa ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
2. Istom presudom okrivljenici je izrečena temeljem članka 58. Prekršajnog zakona zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorija u trajanju od 3 mjeseca, koja počinje teći od izvršnosti presude, a u koje vrijeme joj se uračunava vrijeme u kojem joj je bila privremeno oduzeta vozačka dozvola po mjeri opreza II Policijske postaje Rijeka broj: 01007679.
3. Prvostupanjskom presudom okrivljenica je obvezana na plaćanje troškova alkoskopa u iznosu od 10,62 EUR-a i paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 EUR-a.
4. Protiv navedene presude pravodobno je podnijela žalbu okrivljenica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijenjene materijalnog prava, jer da prekršaj iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je činjenično opisan u izreci presude nema obilježja navedenog prekršaja budući nije navedeno da bi „upravljala“ vozilom sa koncentracijom alkohola od 1,86 g/kg, te da je ista alkotestirana u svojem domu prilikom uhićenja, stoga da se presuda ne može ispitati, također ističe da prvostupanjski sud u odnosu na prekršaje iz članka 32. stavak 4., zbog prekršaja iz članka 59. stavak 6. istog Zakona nije proveo nikakve dokaze, već je naveo da je okrivljenica priznala učine tih prekršaja, iako je o tome nitko nije ništa pitao, a da bi se odnosu na te prekršaje trebalo raditi o jednom produljenom prekršaju, a ne dva zasebna djela. Prigovara i izrečenim sankcijama koje da su prestrogo odmjerene obzirom na subjektivne i objektivne okolnosti, naročito zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, koja mogućnost joj je neophodna zbog posla.
Žaliteljica predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i donošenje odluke.
5. Žalba nije osnovana.
6. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. PZ-a, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, kao niti one koje se iznose u žalbi.
7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu navoda žalbe, ovaj Sud nalazi da je neosnovan žalbeni prigovor okrivljenice u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud imajući u vidu, uz pisanu obranu i obranu na ročištu glavne rasprave dana 2. travnja 2025. godine koju je iznijela u prisutnosti branitelja, kojom prilikom nije činjenično niti oklnosno osporila niti jedan od prekršaja koji joj se stavlja na teret, kao i provedene materijalne dokaze, posebice uvidom u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje i donio odluku o krivnji, koju je obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola sastavljenog na mjestu kontrole, na službenom obrascu MUP-a, od 7. prosinca 2024., koji je okrivljenica osobno, bez primjedbi potpisala, proizlazi da je kontrola izvršena od strane ovlaštene osobe nad okrivljenicom kao sudionicom prometa u 01,24 sati, te je u okviru te kontrole izvršeno i ispitivanje koncentracije alkohola, kojom prilikom je izmjerena koncentracija alkohola od 1,85 g/kg alkohola u izdahu, pa ovaj Sud nalazi neosnovanima žalbene navode istaknute u smjeru pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kako je to iznijeto u žalbi okrivljenice.
Nadalje vezano uz naprijed istaknuto, činjenični opis prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, sadrži sva bitna obilježja navedenog prekršaja jer iz izreke jasno proizlazi da je okrivljenica zatečena u prometu na cestama kao vozač kako upravlja vozilom, te je zaustavljena i ponuđeno joj je testiranje alkometrom, u kojem času je napustila mjesto kontrole, te je sustignuta od strane službenih osoba i tada je alkotestiranje dovršeno. Dakle neosnovani su navodi žalbe istaknuti u smislu nerazumljivosti izreke, odnosno pogrešno primijenjenog materijalnog prava.
8. U odnosu na prekršaje iz članka 32. stavak 4. (ne postupanje po zahtjevu, znaku ili naredbi službene osobe), i iz članka 59. stavak 6. (ne zaustavljanje na znak crvenog svjetla na mjestu na kojem se prometom upravlja semaforima), Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično stanje je dostatno utvrđeno također priznanjem okrivljenice u pisanoj obrani i obrani pred sudom u prisutnosti branitelja, te je na činjenično utvrđenje pravilno primijenjen materijalni propis, budući se u konkretnom slučaju radi o dva prekršaja u realnom stjecaju .
9. Razmatrajući u smislu navoda žalbe odluku o ukupnoj izrečenoj novčanoj kazni, ovaj Sud nalazi neosnovanim navode žalbe i smatra utvrđene novčane kazne u navedenim iznosima primjernim težini počinjenih prekršaja i drugim relevantnim okolnostima, te je prvostupanjski sud svoju odluku u tom dijelu obrazložio razlozima koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenica je upravljala motornim vozilom u prometu pod utjecajem alkohola u koncentraciji od 1,85 g/kg i počinila jedan od najtežih prometnih prekršaja, te je pri tome još napustila mjesto kontrole prije nego je ista bila dovršena, „bježeći“ pred policijom i pri tome prošla kroz križanje dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo za njezin smjer kretanja, bez da bi na znak policije stala, a upravljala je motornim vozilom iako joj je istekla vozačka dozvola. Prvostupanjski je sud upravo imajući u vidu olakšavajuće okolnosti na koje se okrivljenica poziva sada u žalbi, utvrdio kazne bliže minimalnom propisanom iznosu, odnosno u propisanom minimumu za prekršaj iz članka 196. stavak 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
10. Nadalje, razmatrajući u smislu navoda žalbe okrivljenice odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da odluka prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljenici da upravlja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, nije prestroga. Okrivljenica je samo upravljajući motornim vozilom u prometu na cestama pod utjecajem alkohola počinila jedan od najtežih prekršaja iz područja sigurnosti prometa na cestama kao što je već naprijed istaknuto, te navedeno ponašanje okrivljenice predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo moguće ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenica upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti isti ili sličan prekršaj. Stoga je pobijanom presudom osnovano izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u navedenom trajanju, budući da je primjena iste i po mišljenju ovog Suda, u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnih prekršaja i dodatno će također preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice, a ujedno će se postići učinak generalne prevencije.
Prvostupanjski je sud svoju odluku u odnosu na zaštitnu mjeru zabrane okrivljenici da upravlja motornim vozilom B kategorije obrazložio razlozima koje prihvaća i ovaj Sud.
11. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenice, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenice, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenica je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka.
Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, broj 18/2013) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 EUR-a do 663,61 EUR-a, a visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 EUR-a, po mišljenju ovog Suda, primjerena je složenosti i trajanju žalbenog postupka i imovnom stanju okrivljenice.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu okrivljenice odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 17. rujna 2025.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić Prester v.r
Renata Popović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, branitelja i ovlaštenog tužitelja.