REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-616/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Gašević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Centar za restrukturiranje i prodaju Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB 38083028711, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-707/2020-4 od 22. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3185/2014-30 od 4. studenog 2016., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu 203.999,52 kn s pripadajućim zateznim kamatama kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-3066/2022-2 os 17. siječnja 2023. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije u odnosu na pravno pitanje:

„Da li se prilikom utvrđivanja plaće kao naknade radniku za jednaki rad i rad jednake vrijednosti, može primjenjivati različita osnovica, i to viša za radnike koji su potpisali aneks ugovora o radu kojim se mijenja visina otpremnine, a niža za radnike koji nisu pristali na smanjenje otpremnine i da li se ova dva prava radnika koja su zajamčena Zakonom o radu (plaća i otpremnina) mogu dovoditi u korelaciju kada se utvrđuje pravična naknada za obavljeni rad?“.

4. Koristeći navedeno ovlaštenje tužitelj je protiv presude suda drugog stupnja podnio reviziju s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu te u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija nije osnovana.

7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao radnik 30. rujna 2004. sklopio ugovor o radu s Hrvatskim fondom za privatizaciju kao poslodavcem;

- da je odredbom čl. 5. st. 1. Ugovora o radu od 30. rujna 2004. propisano da se osnovna plaća tužitelja određuje u skladu s osnovama i mjerilima utvrđenim Pravilnikom o radu, dok je st. 2. istog članka propisano da osnovna plaća predstavlja umnožak osnovice i koeficijenta složenosti poslova i radnih zadataka;

- da se Hrvatski fond za privatizaciju prije donošenja Pravilnika o radu od 8. prosinca 2010. u smislu odredbe čl. 149. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR) savjetovao sa Radničkim vijećem;

- da je odredbom čl. 63. Pravilnika o radu određeno da osnovicu iz čl. 62. st. 1. Pravilnika (osnovica za obračun plaće) utvrđuje Upravni odbor;

- da je Odlukom Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju od 5. siječnja 2011. određeno da osnovica za izračun plaće radnika Fonda iznosi 4.535,00 kn bruto;

- da je tužitelju u prijepornom razdoblju od veljače 2011. do kolovoza 2013. isplaćivana plaća prema osnovici od 4.535,00 kn bruto;

- da je Hrvatski fond za privatizaciju prestao s radom dana 31. ožujka 2011., te sukladno odredbi čl. 58. st. 1. i st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 145/10 i 70/12) pravni sljednik Hrvatskog fonda za privatizaciju bila Agencija za upravljanje državnom imovinom (dalje: Agencija);

- da je Agencija prestala s radom donošenjem Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 94/13 - dalje: ZURIVRH), kojim su osnovani Državni ured za upravljanje državnom imovinom (dalje: DUUDI) te ovdje tuženik Centar za restrukturiranje i prodaju;

- da se prema Odluci Upravnog vijeća Agencije od 3. svibnja 2011. na radnike Agencije koji nisu potpisali aneks ugovora o radu s Hrvatskim fondom za privatizaciju primjenjuje osnovica za izračun plaće u bruto iznosu od 4.535,00 kn do donošenja Pravilnika o radu, sistematizaciji radnih mjesta i Odluke o koeficijentima složenosti poslova Agencije, odnosno do sklapanja ugovora o radu sukladno navedenim aktima i odluci;

- da se prema Odluci Upravnog vijeća Agencije od 3. svibnja 2011. radnicima Agencije koji su potpisali aneks ugovora o radu s Hrvatskim fondom za privatizaciju i namještenicima koji su preuzeti iz Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom primjenjuje osnovica za izračun plaće u iznosu od 7.030,00 kn do donošenja Pravilnika o radu, sistematizaciji radnih mjesta i Odluke o koeficijentima složenosti poslova Agencije, odnosno do sklapanja ugovora o radu sukladno navedenim aktima i odluci;

- da je sporazumom između Agencije i Radničkog vijeća od 20. svibnja 2011. prethodno navedenoj Odluci Upravnog vijeća Agencije od 3. svibnja 2011. dodana točka 4. kojom je određeno da će se radnicima Agencije koji su preuzeti iz Hrvatskog fonda za privatizaciju, a koji će sklopiti ugovor o radu s Agencijom, isplatiti ukupan iznos umanjenja plaće koju su radnici primali temeljem Odluke Upravnog odbora

Fonda od 5. siječnja 2011.;

- da je Agencija sve radnike obavijestila da su dana 11. listopada 2011. stupili na snagu Pravilnik o unutarnjoj organizaciji Agencije, Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta Agencije, Odluka o osnovici za izračun plaće radnika Agencije i Odluka o koeficijentima složenosti poslova za svako radno mjesto, te je svim radnicima na potpis dostavljen prijedlog Ugovora o radu;

- da tužitelj s Hrvatskim fondom za privatizaciju nije sklopio aneks Ugovora o radu prema kojem bi imao pravo na otpremninu sukladno Zakonu o radu i prema kojem bi mu se plaća obračunavala prema osnovici od 7.030,00 kn;

- da tužitelj s Agencijom nije sklopio novi ugovor o radu koji mu je dostavljen na potp is kao i svim ostalim radnicima;

- da je rješenjem Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 21. listopada 2013. utvrđeno da tužitelju, državnom službeniku, s danom 21. listopada 2013. prestaje državna služba zbog prestanka potrebe za njegovim radom, s pravom na otpremninu u iznosu od 758.280,00 kn bruto.

8. Na temelju navedenog utvrđenja sudovi nižeg stupnja zaključili su obzirom da tužitelj nije potpisao ponuđeni ugovor s Agencijom, na njega se ne primjenjuje Odluka Upravnog vijeća Agencije od 3. svibnja 2011. kojom se osnovica za izračun plaće radnika tuženika utvrđuje u iznosu od 7.030,00 kn bruto zbog čega su odbili tužbeni zahtjev.

9. Na temelju odredbe čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu reviziji Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385. ZPP zbog kojeg je dopuštena.

10. Iako u postavljenom pitanju to nije navedeno iz njegovog sadržaja može se zaključiti da ono propitkuje odredbu čl. 7. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR/09) koja propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Naime, tužitelj nije prihvatio ponuđeni ugovor o radu odnosno Aneks postojećem ugovoru i ugovoriti plaću po povoljnijoj osnovici od osnovice u iznosu od 4.535,00 kn uz uvjet ugovaranja nepovoljnije otpremnine, obzirom da su radnici koji su sklopili ugovor o radu stekli pravo na obračun plaće po povoljnijoj osnovici, a izgubili pravo na isplatu povoljnije otpremnine, dok su radnici koji nisu sklopili Aneks zatražili pravo na obračun povoljnije otpremnine. Konkretno sam tužitelj je procijenio koja varijanta je za njega povoljnija i racionalno odlučio za ukupno bolju varijantu . Dakle, gledajući u ukupnost njegovih prava iz radnog odnosa, tužitelj je izabrao za sebe najbolju moguću varijantu.

10.1. Upravo suprotno, kada bi se na njegov radni odnos utvrdila plaća i pravo na otpremninu kao što on smatra u postupku on bi bio za isti rad stavljen u povoljniji položaj odnos u odnosu na sve ostale radnike Agencije u usporedivoj situaciji.

10.2. Pri tome valja naglasiti da je u identičnoj pravnoj stvari po tužbi radnice bivšeg Fonda za privatizaciju, ovaj sud na identičan način presudio u presudi suda poslovni broj Revr-674/2018-2 od 27. listopada 2021. Pravno shvaćanje u navedenoj presudi revalorizira ovo vijeće prilikom presuđenja.

10.3. Dakle, odgovor na postavljeno pitanje je da se prilikom utvrđivanja najpovoljnijeg prava za radnika u nekom radnom odnosu treba utvrditi ukupnost svih njegovih prava koja potječu iz tog radnog odnosa, a ne samo jedno pravo, jer je potrebno osigurati ravnopravnost svih radnika u radnom odnosu u odnosu na sva njihova prava.

11. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 393. st. 1. obzirom da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojeg je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena valjalo je presuditi kao u izreci.

Zagreb, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek