Poslovni broj: Usž-3171/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČC, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Rijeka, Službe inspekcijskih poslova Rijeka, Fiorella la Guardia 13, radi privremene zabrane obavljanja poslova civilne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-449/2025-9 od 16. lipnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-449/2025-9 od 16. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-217-02/25-16/25, urbroj: 511-01-375-25-2 od 12. ožujka 2025. (točka 1. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka 2. izreke).

2. Rješenjem tuženika tužitelju je privremeno zabranjeno obavljanje poslova privatne zaštite zaštitara, te je određeno da je dužan vratiti zaštitarsku iskaznicu serijskog broja: [serijski broj] izdanu 28. studenoga 2007. u roku od 8 dana od prestanka ispunjavanja propisanih uvjeta za obavljanje poslova privatne zaštite – zaštitara.

3. Tužitelj je protiv navedene presude podnio žalbu iz svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je tužbom osim zakonitosti pobijao i svrhovitost osporenog rješenja tuženika kojim mu se privremeno zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite. Smatra da je rješenje doneseno formalnim i restriktivnim tumačenjem odredbi Zakona o privatnoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 16/20. i 114/22. – dalje: ZoPZ). Ističe da mu je pretjerano formaliziranim postupanjem tuženika u primjeni materijalno pravnih propisa prekršeno ustavom zajamčeno pravo na rad kao i presumpcija nedužnosti s obzirom na to da se provedbom spornih odredbi ZoPZ-a ne ostvaruje svrha i bit prava. Navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio činjenice koje se odnose na prekršajni postupak koji je u tijeku. Smatra da je upravni postupak proveden protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, jer ga tuženik nije upoznao sa stanjem spisa, a iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi na temelju čega tuženik utvrđuje da se protiv njega vodi prekršajni postupak. Navodi da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na javnopravno tijelo zbog činjenice da je tuženik inicirao pokretanje prekršajnog postupka, koji postupak je koristio kao temelj za pokretanje predmetnog postupka. Smatra da je kod donošenja odluke trebalo sagledati prekršajni i upravni postupak kao jednu cjelinu kako bi se mogla ispitati svrhovitost pobijanog rješenja s ciljem izbjegavanja dvostrukog kažnjavanja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Navodi da ostaje kod navoda iznesenih u osporenom rješenju, kao i tijekom upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene i tumačenja odredbe članka 18. ZoPZ-a.

8. Odredbom članka 18. stavka 1. ZoPZ-a propisani su uvjeti za izdavanje odobrenja osobi za obavljanje poslova privatne zaštite, između ostalog i da protiv te osobe nije pokrenut postupak za prekršaje s elementima nasilja, posebice za prekršaje protiv javnog reda i mira. Stavkom 3. istog članka ZoPZ-a propisano je da će osobi koja ne ispunjava uvjete iz stavka 1. istog članka, Ministarstvo rješenjem odbiti zahtjev za izdavanje dopuštenja, odnosno privremeno zabraniti obavljanje poslova privatne zaštite osobi koja za obavljanje navedenih poslova ima dopuštenje Ministarstva.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se protiv tužitelja vodi prekršajni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem Pp-3432/2024 zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršaju protiv javnog reda i mira ("Narodne novine", broj: 41/77., 52/87., 41/89., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23. (Uvjerenje Općinskog suda u Rijeci, prekršajnog odjela broj: Su-upp-982/2024 od 4. listopada 2024.). Suprotno žalbenim navodima tuženik je tužitelja upoznao s utvrđenim činjenicama u postupku, što je tužitelj potvrdio svojim potpisom na zapisnik od 20. veljače 2025.

10. Budući da je prema odredbi članka 15. ZoPZ-a vođenje prekršajnog postupka za prekršaj protiv javnog reda i mira zapreka za obavljanje poslova privatne zaštite, pravilno je ocijenjeno da su u trenutku donošenja rješenja ispunjene pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom članka 18. ZoPZ-a za izricanje mjere privremene zabrane obavljanja poslova privatne zaštite tužitelju.

11. Žalbene prigovore tužitelja u pogledu nedostatka obrazloženja osporavanog rješenja tuženika pravilno je otklonio prvostupanjski sud, obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Pri tome je potrebno ukazati tužitelju da navodi u svezi pravilnosti provedenog prekršajnog postupka nisu od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, stoga ih pravilno prvostupanjski sud nije ocijenio relevantnim.

12. Suprotno žalbenim navodima, predmetna administrativna mjera privremene zabrane obavljanja poslova privatne zaštite – zaštitara izrečena u predmetnom upravnom postupku, nije prekršajna sankcija za počinjene prekršaj protiv javnog reda i mira, već propisana pravna posljedica pokrenutog prekršajnog postupka. Svrha ove mjere nije kažnjavanje već primjena preventivnih mjera usmjerena zaštiti i sigurnosti osoba i imovine koja se štiti obavljanjem poslova privatnog zaštitara. Stoga pogrešno zaključuje tužitelj da su mu postupanjem javnopravnih tijela povrijeđena Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava na koja se poziva u žalbi.

13. S obzirom na to da tužitelj razlozima iznesenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić