Poslovni broj: Usž-145/2023-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova, vlasnik LE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Miljenku Krželju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavlak & partneri d.o.o., Rijeka, Splitska 2, pisarnica Zagreb, Zagreb, Trg bana Jelačića 3, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu obveznih doprinosa, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 16/2022-12 od 1. kolovoza 2022., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 16/2022-12 od 1. kolovoza 2022.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-23/18-01/678, urbroj: 513- 04-21-16 od 10. studenog 2021.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-16/2022-12 od 1. kolovoza 2022. u točki I. poništava se odluka tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 410-23/18-01/678, urbroj: 513-04-21-16 od 10. studenog 2021., točkom II. poništava se rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Split, klasa: UP/I-416-02/2016-01/161, urbroj: 513-07-17/18-77 od 1. listopada 2018. bez vraćanja predmeta na ponovni postupak te je točkom III. tuženik dužan u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 3.125,00 kuna, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljev zahtjev za naknadom troškova za iznos od 3.125,00 kuna kao neosnovan.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 10. studenog 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda u Splitu od 1. listopada 2018., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu duga doprinosa. Zaključkom je nastavljen postupak privremeno prekinut zaključkom klasa: UP/II-410-23/18-01/678, urbroj: 513-04/18-2 od 3. prosinca 2018.

3. Protiv navedene presude tuženik podnosi žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je porezno tijelo postupajući po zahtjevu tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznih obveza i kamata, utvrdilo da predmetni zahtjev nije osnovan, a sve uvidom u podatke s kojima je raspolagalo. Prema stanju spisa nesporno je da je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku po inicijativi Porezne uprave, Područnog ureda Split 14. srpnja 2015. Trgovačkom sudu u Zadru, Stalna služba u Šibeniku podnijelo prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad poreznim obveznikom – tužiteljem, pa slijedom navedenog od dana podnošenja zahtjeva zastara ne teče sukladno članku 94. stavak 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 18/11. – 44/16.), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2016., odnosno prema članku 108. stavak 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16.), a kojim je propisano da ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče. Dakle, kako se po prijedlogu za otvaranje stečajnog postupka vodi sudski postupak, radi utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti za otvaranje stečaja, isto nesumnjivo predstavlja radnju kojom se pokreće stečajni postupak, a koja radnja je poduzeta u cilju vođenja postupka naplate tražbine, a koji prijedlog utječe na tijek zastare. U konkretnom slučaju podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka dovelo je do prekida te istodobno do zastoja u tijeku zastarnog roka, što sukladno članku 94. stavak 9. OPZ- a znači da zastarni rok ne teče za vrijeme trajanja postupka pred sudom. Kako je prethodni postupak dio stečajnog postupka za vrijeme vođenja istog došlo je do zastoja tijeka zastarnog roka, neovisno o tome što još nije donijeta odluka o otvaran ju stečajnog postupka. U svezi zastarnog roka, tuženik se poziva na odredbu članka 229. stavak 1. Zakona o doprinosima, kao i na članak 230. istog Zakona te se poziva i na odredbe članka 94. i 95. Općeg poreznog zakona. Također , ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-7021/2011-3 od 21. kolovoza 2014., iz koje slijedi da se u konkretnom postupku radi samo o jednom poreznom obvezniku sa jednim osobnim identifikacijskim brojem, i to LE. Stoga nije osnovan prigovor tužitelja iznesen u žalbi da se u konkretnom slučaju utvrđuje zastara prava na naplatu obveza koje su nastale iz poslovanja drugog poreznog obveznika, odnosno za dugove R.L.E. za popravak i preinake metalnih brodova, LE, trgovac pojedinac iz [adresa]. Kako iz naprijed navedenog proizlazi da je Upravni sud u Splitu predmetnu presudu donio temeljem pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, to tuženik predlaže poništiti prvostupanjsku presudu Upravnog suda u Splitu.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi kako su isticani prigovori tuženika u potpunosti promašeni i paušalni, budući se radi o ponavljaju pogrešnih stavova iz rješenja tuženika. Vezano uz navod kako podnošenje prijedloga za otvaranje stečaja predstavlja radnju kojom bi se prekidao tijek zastare u smislu odredbe članka 94. stavak 7. OPZ-a, tužitelj navodi kako je tuženik zanemario relevantne odredbe Stečajnog zakona te se podnošenje prijedloga Trgovačkom sudu za otvaranje stečaja ne može tretirati kao postupak naplate, koji se vodi pred trgovačkim sudom, i to iz razloga jer predmetna radnja (prijedlog za otvaranje stečaja) nije dostavljena na znanje poreznom obvezniku te se stečajni postupak smatra pokrenutim tek donošenjem rješenja suda o pokretanju stečajnog postupka, pa i pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju u trenutku kada se rješenje o otvaranju stečajnog postupka objavi na mrežnoj stranici e-oglasnoj ploči suda. Dakle, jasno je da nema govora o prekidu zastare zbog postojanja prethodnog stečajnog postupka. Nadalje, tužitelj ističe kako ostaje u potpunosti nejasno da istovremeno ista okolnost (prijedlog za otvaranje stečajnog postupka) može uzrokovati i prekid i zastoj zastare, a radi se o dva potpuno zasebna instituta s potpuno različitim pravnim učincima. Nadalje, tuženik u žalbi ističe primjenu članka 229. stavak 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 47/08. – 41/14.), iako je tužitelj već isticao tijekom postupka, a i sud utvrdio u svojoj presudi, da je prilikom računanja zastare na predmetne obveze doprinosa, trebalo primijeniti izmjenu Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 143/14.), a kojom je predmetni članak izmijenjen na način da se na postupke utvrđivanja zastare prava na utvrđivanje doprinosa i prava na naplatu doprinosa, koji nisu uređeni odredbama ovog Zakona, primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona. Dakle, u predmetnom slučaju valja nastup zastare procjenjivati sukladno odredbama Općeg poreznog zakona, a prema kojem zastarni rok za relativnu zastaru prava na utvrđivanje i naplatu iznosi tri godine, dok rok za nastup apsolutne zastare iznosi šest godina. Kao što je već isticano , za utvrđenje nastupa zastare prava na naplatu, nije od važnosti postojanje, odnosno nepostojanje upisa založnog prava kao osiguranja naplate obveza, iz razloga što upis i postojanje založnog prava ni na koji način ne utječe na zastaru. Založno pravo je sredstvo osiguranja naplate duga, a ne porezno-relevantna činjenica. Slijedom iznesenog, presudu Upravnog suda u Splitu smatra pravilnom i zakonitom, pa predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi radi kojih se presuda ne može ocijeniti zakonitom.

7. Prvostupanjski sud u osporenoj presudi, uzimajući u obzir nesporne početne rokove zastare, smatra da su u konkretnom predmetu u trenutku donošenja osporenog drugostupanjskog rješenja (10. studenog 2021.) kada je tuženik trebao paziti na zastaru po službenoj dužnosti, ali i u trenutku stupanja na snagu Općeg poreznog zakona na dan 1. siječnja 2017., protekli relativni trogodišnji rokovi zastare, odnosno za pojedine obveze i šestogodišnji apsolutni rok zastare prava na naplatu navedenih obveza, a koji stav ovaj Sud ne može prihvatiti.

8. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je predmetni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja od 2. siječnja 2016. i dopunjenog 5. veljače 2016., radi utvrđivanja zastare prava na naplatu obveznih doprinosa za 2007., 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012., za koje dug na dan 1. siječnja 2016. iznosi ukupno 20.588.393,85 kn.

9. Potrebno je istaknuti da je tužitelj zahtjev za utvrđivanje zastare podnio 2. siječnja 2016., kada je postupak i započet, pa jasno proizlazi da se primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj 147/08. – 44/16. – dalje: OPZ/08), a s obzirom da se radi o doprinosima primjenjuju se i odredbe Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 84/08. – 143/14.) kojima su propisani rokovi za naplatu doprinosa, kamata i troškova ovrhe.

10. Prema odredbi članka 94. stavak 6. OPZ/08 propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

Stavkom 9. ovog članka OPZ/08 propisano je da ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče.

11. Odredbom članka 229. i 230. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", 84/08. – 143/14.) propisano je da pravo na naplatu doprinosa zastarijeva za pet godina, računajući od dana kada je zastara počela teći, a apsolutni rok zastare prava na naplatu doprinosa, kamata i troškova ovrhe nastupa za deset godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći.

12. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu obveza po osnovi doprinosa za razdoblje od 2007. do 2012. godine, te s obzirom na rokove zastare propisane člancima 229. i 230. Zakona o doprinosima, prema podacima u spisu predmeta, očito je da do podnošenja zahtjeva za utvrđivanje zastare nije nastupila niti apsolutna niti relativna zastara prava na naplatu.

13. S obzirom na stanje spisa predmeta kao i činjenicu da je postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare na naplatu dužnih poreznih obveza po osnovi doprinosa, ostali prigovori nisu od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, poglavito stoga što porezno tijelo po službenoj dužnosti, i nakon podnošenja tužiteljevog zahtjeva, a sve dok ne nastupi zastara, ima pravo po službenoj dužnosti pokrenuti ovršni postupak radi naplate, dok postoji dug po pojedinom zaduženju.

14. Sukladno svemu navedenom kako je iz utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak, zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, ovaj Sud je temeljem odredbe članka 74. stavak 2. ZUS- a u točki I. izreke poništio presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-16/2022- 12 od 1. kolovoza 2022., te riješio ovu upravnu stvar na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje osporenog rješenja tuženika od 10. studenog 2021. godine, u točki II. izreke presude.

15. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika od 10. studenog 2021,. to je u cijelosti izgubio ovaj upravni spor, pa je valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, pozivom na odredbu članka 79. stavak 4. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković