Poslovni broj: Usž-2747/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŠČ, [adresa], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Petrinić , odvjetnik u Rijeci , Ivana Grohovca 1 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova , Ravnateljstva civilne zaštite , Područnog ureda civilne zaštite Rijeka , Službe inspekcijskih inspekcija poslova Rijeka , Fiorella la Guardia 13 , radi privremene zabrane obavljanja poslova privatne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-449/2025-7 od 22. svibnja 2025. na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

rije š io je

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-449/2025-7 od 22. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke), kao i prijedlog za izdavanje privremene mjere (točka II. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba upravnog spora. Zaključak suda prema kojem nisu ispunjeni uvjeti za određivanje zatraženih mjera smatra formalističkim i arbitrarnim, navodeći da sud iznosi stav o nenadoknadivoj šteti pozivajući se na stajalište tog suda, bez da je u obrazloženju naveo primjere iz prakse. Ističe da iz obrazloženja rješenja ne proizlaze razlozi na kojima sud temelji svoju odluku. Smatra da su ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe ili izdavanje privremene mjere, jer je posljedica izvršenja osporavanog rješenja zabrana obavljanja djelatnosti pružanja usluge privatne zaštite. Stoga šteta ne bi nastala samo u materijalnom smislu, već bi došlo do povrede prava na rad zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske na njegovu štetu. Ističe da, osim što bi mu izvršenjem rješenja tuženika nastala teško popravljiva šteta, zakonom nije propisano da žalba odgađa izvršenje rješenja, a određivanjem odgodnog učinka tužbe neće nastati šteta za druge sudionike u postupku, niti bi odgoda bila protivna javnom interesu. Smatra da je prilikom donošenja odluke prvostupanjski sud stavio pretjerani teret dokaza na njegovu stranu. Poziva se na stav ovog Suda izražen u odluci poslovni broj Usž-4280/24 prema kojem je za određivanje odgodnog učinka tužbe potrebno učiniti vjerojatnim da bi izvršenjem rješenja nastala šteta koja bi se teško mogla popraviti, a ne dokazivanje nastanka nenadoknadive štete. Predlaže usvojiti žalbu i donijeti rješenje kojim se određuje odgodni učinak tužbe ili privremena mjera. Potražuje trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Navodi da ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju rješenja koje je predmet ocjene zakonitosti u predmetnom upravnom sporu, kao i dokaza koji prileže spisu predmeta. Predlaže odbiti žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje: ZUS-a), ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim razlozima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda.

6. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika klasa: UP/I-217-02/25-16/25, urbroj: 511-01-375-25-2 od 12. ožujka 2025., kojim mu se privremeno zabranjuje obavljanje poslova privatne zaštite-zaštitara, uz obvezu vraćanja zaštitarske iskaznice. Tužitelj je zatražio od suda određivanje odgodnog učinka tužbe i izdavanje privremene mjere navodeći da bi mu izvršenjem osporavanog rješenja tuženika ozbiljno ugrožena materijalna egzistencija, jer da za zasnivanje drugog radnog odnosa nije kvalificiran, a da odgodni učinak tužbe nije protivan javnom interesu. Tuženik se usprotivio zahtjevu tužitelja iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

7. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev za određivanje privremene mjere pozivom na odredbu članka 42. stavka 2. i 3. ZUS-a, uz obrazloženje da nisu ispunjene sve pretpostavke za donošenje tih rješenja jer tužitelj nije dokazao nastanak nenadoknadive štete, odnosno štete koja bi se teško mogla popraviti, niti je dokazao da je nužno izdavanje privremene mjere da bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Također, prvostupanjski sud obrazlaže da se u konkretnom slučaju ne radi o nenadoknadivoj šteti jer tužitelj kojem osporenom odlukom prestaje pravo ili ovlaštenje, u slučaju da uspije u sporu, ima mogućnost potraživati naknadu štete od tuženika sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine" broj 66/19.) prema praksi tog suda.

8. Odredbom članka 42. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak osim kad je to zakonom propisano (stavak 1.). Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci (stavak 3.).

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja kojim bi se odredio odgodni učinak tužbe i privremena mjera propisane naprijed citiranom odredbom članka 42. stavka 2.

3. ZUS-a, jer tužitelj navodima iznesenim u tužbi nije učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem rješenja tuženika nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a niti da je određivanje privremene mjere nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti. Naime, tužitelj uz tužbu nije dostavio dokaze kojima bi potkrijepio navode prema kojima bi mu izvršenjem rješenja tuženika bila ugrožena egzistencija.

10. Suprotno žalbenim navodima upravo je na tužitelju teret dokaza okolnosti na temelju kojih predlaže donošenje predmetnih mjera. U pogledu navoda u svezi povrede ustavom zajamčenog prava na rad, ukazuje se tužitelju da je rješenjem tuženika izrečena preventivna mjera privremene zabrane obavljanja poslova zaštitara, zbog činjenice da je protiv njega pokrenut prekršajni postupak za prekršaje s elementima nasilja. Upravo su radi zaštite i sigurnosti osoba i imovine, kao javnog interesa, Zakonom o privatnoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 16/20. i 114/22“) propisani posebni uvjeti (zdravstvena sposobnost, stručnost i osposobljenost, ispunjavanje sigurnosnih uvjeta) koje osoba mora ispunjavati za izdavanje odobrenja za obavljanje poslova privatne zaštite, kako bi s povjerenjem i pouzdanjem obavljale poslove koji su im povjereni. Stoga se propisivanjem preventivne mjere privremene zabrane obavljanja poslova zaštitara osobama koje više ne ispunjavaju propisane uvjete, kao i izricanjem takve mjere tužitelju nakon što su se za to ispunili uvjeti, ne krši ustavom zajamčeno pravo pojedinca na rad. Pri tome, izrečenom preventivnom mjerom tužitelju nije onemogućeno obavljanje drugih poslova koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Potrebno je ukazati i da je upravni spor u kojem je ocijenjeno zakonitim rješenje tuženika od 12. ožujka 2025., pravomoćno okončan donošenjem presude ovog suda poslovni broj Usž-3171/2025-2 od 17. rujna 2025., kojom je odbijena žalba tužitelja.

11. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi razloge kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja, niti razloge koji doveli do drugačije odluke, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova za sastav žalbe, primjenom odredbe članka 147. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu , 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić