Poslovni broj: Usž-3434/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska , predsjednice vijeća , Gordane Marušić Babić i Mire Kovačić , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice MHiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Snježana Drvodelić , odvjetnica u Petrinji , Trg Stjepana Radića 8 (10), protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB: 84397956623 , radi određivanja mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3953/2022-6 od 16. svibnja 2023. , na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3953/2022-6 od 16. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , klasa: UP/II 141-02/22- 03/03107079485 , urbroj: 341-99-06/2-22-6445 od 1. prosinca 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područnog ureda u Sisku , broj: 22645 od 14. srpnja 2022.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područnog ureda u Sisku od 14. srpnja 2022. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela tužiteljici se određuje invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti počevši od 17. svibnja 2018. pa na dalje, na način kako je to utvrđeno u točki I., II., III. i IV. izreke rješenja, te je od 1. prosinca 2021. invalidska mirovina određena u svoti od 621,11 kn mjesečno, s time da se umjesto te mirovine određuje najniža mirovina u svoti od 686,68 kn mjesečno, koja od 1. siječnja 2022. iznosi 702,04 kn mjesečno. Navedenim rješenjem izmijenjena su rješenja Područnog ureda u Sisku, broj: 22645 od 21. kolovoza 2018., broj: 22645 od 31. kolovoza 2020. i broj: 22645 od 22. travnja 2022., uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tim rješenjima.
3. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da u presudi uopće nije obrazloženo na koji je način tuženik došao do izračuna osobnih bodova (10,8541) temeljem kojih joj je izračunata visina invalidske mirovine, te da je sud bez ikakvog provjeravanja prihvatio navode tuženika iz odgovora na tužbu u kojem također nije obrazložen taj izračun, a koji je ključan za obračun pravilne visine mirovine. Smatra da joj je zbog nepravilno utvrđenih osobnih bodova utvrđena preniska mirovina, zbog čega je prisiljena na dodatni rad. Navodi da je potrebno preispitati presudu na iznesene okolnosti izračuna bodova te predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi i sam riješi stvar u njezinu korist.
4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje koje je relevantno za rješavanje predmetne upravne stvari uzimajući, sukladno članku 33. stavku 2. ZUS-a, u obzir činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja. Odluku o tužbenom zahtjevu sud je donio na temelju razmatranja pravnih i činjeničnih pitanja te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne propise iz mirovinskog osiguranja, odnosno odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. – dalje: ZoMO), citirane u presudi. U obrazloženju presude dani su valjani razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva, pri čemu je sud dostatno odgovorio na navode tužbe, a koje tužiteljica u bitnom ponovno iznosi u ovoj žalbi.
8. Prema stanju spisa nije sporno da je tužiteljica korisnica invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 17. svibnja 2018., priznatog pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u Sisku, klasa: UP/I 141-02/16- 03/03107079485, urbroj: 341-15-06/2-16-17463, broj: 22645 od 21. kolovoza 2018. Tim je rješenjem tužiteljici priznato pravo na invalidsku mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja u svoti od 554,69 kn mjesečno, a iz priloženog izračuna mirovine, koji čini sastavni dio tog rješenja, razvidno je da su za određivanje iznosa mirovine sukladno članku 86. ZoMO-a utvrđeni osobni bodovi od 10,8541, dok osobni bodovi najniže mirovine iznose 11,6356. Svota mirovine izračunata je prema članku 79. ZoMO-a tako da su osobni bodovi pomnoženi s mirovinskim faktorom 0,8 iz članka 87. stavka 1. ZoMO-a, koji faktor se primjenjuje za izračun mirovine za vrijeme nezaposlenosti korisnika, i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. ZoMO-a, koja je iznosila 63,88 kn, s time da se tužiteljici umjesto tako određene mirovine isplaćivala najniža mirovina određena od osobnih bodova 11,6356 u iznosu od 594,63 kn mjesečno.
9. Prvostupanjsko rješenje doneseno je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi određivanja pripadajućeg iznosa mirovine tužiteljice primjenom odgovarajućeg mirovinskog faktora iz članka 87. ZoMO-a, a nakon što je na temelju potvrda o razdobljima osiguranja, i to tiskanice E 205 AT od 9. lipnja 2021. i tiskanice E 205 DE od 1. veljače 2022. utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 1. listopada 2016. do 30. lipnja 2019. bila u obveznom osiguranju u Republici Austriji, a u razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. studenoga 2021. u SR Njemačkoj, po osnovi zaposlenja.
10. S obzirom da prema članku 87. stavku 1. točki 11. ZoMO-a mirovinski faktor za invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja se isplaćuje osiguraniku za vrijeme zaposlenja, odnosno obavljanja samostalne djelatnosti, ako je uzrok bolest ili ozljeda izvan rada, iznosi 0,5, pravilno je tužiteljici svota mirovine za vrijeme navedenih razdoblja osiguranja (za vrijeme zaposlenja) određena uz primjenu tog mirovinskog faktora, te joj za isto razdoblje sukladno članku 90. stavku 7. ZoMO-a nije određena najniža mirovina. Istim rješenjem pravilno je tužiteljici za vrijeme nezaposlenosti, odnosno za razdoblje u kojem nije bila u osiguranju, mirovina određena primjenom mirovinskog faktora od 0,8 prema članku 87. stavku 1. točki 10. ZoMO-a, s time da joj je za isto razdoblje određena najniža mirovina izračunata prema članku 90. ZoMO-a, a kako je to jasno prikazano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja.
11. U predmetnom upravnom postupku nije bilo mjesta ponovnom izračunu osobnih bodova za određivanje mirovine, kao i najniže mirovine, te je svota mirovine pravilno određena od osobnih bodova utvrđenih u upravnom postupku okončanim pravomoćnim rješenjem kojim je tužitelji priznato pravo na invalidsku mirovinu na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja. Izračun osobnih bodova za određivanje mirovine prema članku 86. ZoMO-a prikazan je u obrazloženju rješenja Područnog ureda u Sisku od 21. kolovoza 2018. iu prilogu tom rješenju, koji tužiteljica nije osporavala podnošenjem dopuštenih pravnih lijekova. Kako u ovom upravnom postupku nisu ponovno utvrđivani osobni bodovi, već je samo svota pripadajuće mirovine izračunata primjenom mirovinskog faktora ovisno o tužiteljičinom statusu osiguranika u pojedinim godinama nakon ispunjavanja uvjeta za stjecanje prava na invalidsku mirovinu, odnosno za vrijeme ostvarivanja tog prava, navodi tužiteljice da osobni bodovi nisu pravilno izračunati te da nije obrazložen način njihova izračuna, nisu osnovani niti od utjecaja na pravilnost činjeničnog stanja koje je relevantno za odlučivanje. u predmetnoj upravnoj stvari u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja.
12. Stoga je prvostupanjski sud osnovano ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice , a obrazloženje pobijane presude sadrži valjane i dostatne razloge za takvu odluku.
13. Kako navodi žalbe nisu osnovani i ne utječu na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
