Poslovni broj: Usž-3197/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića , predsjednika vijeća , Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek , članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Hodak doo , Bjelovar , Marka Križevčanina 1 , OIB: 47620282872 , kojeg zastupa opunomoćenica Jacinta Toš Špehar , odvjetnica u Bjelovaru , Brune Bušića 2A , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , OIB: 18683136487 , Zagreb , Katančićeva 5 , radi prisilne naplate poreza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-3269/2023-9 od 12. srpnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-3269/2023-9 od 12. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu točkom I. izreke odbijen je tuženi zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa: UP/II-415-01/22-01/437 , urbroj: 513-04-23-2 od 21. lipnja 2023. Točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 21. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, klasa: UP/I-415-02/17-01/223, urbroj: 513-07-07/22-20 od 19. srpnja 2022., kojim je utvrđeno da tužitelj kao ovršenik na dan 31. listopada 2017. temeljem ovršnih isprava duguje iznos od 316.672,73 kn (glavnica i kamata) te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim sredstvima sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Tužitelj u žalbi opisuje kronologiju postupka te u bitnome ističe da je unatoč ranijim odlukama Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1982/2020-5 od 18. siječnja 2021. i poslovni broj: Us I-450/2021-6 od 29. travnja 2023. tuženik donio nezakonito rješenje . Ističe da na njegove navode nije odgovoreno, niti su provedeni dokazi iz tužbe, a posebno imajući u vidu činjenicu da je tužitelj priložio argumentirane dokaze za dug za koji je provedena ovrha temeljem rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, klasa: UP/I-415-02/2017-001/00223, urbroj: 513- 007-07/2017-01 od 30. listopada 2017. Navodi da dug ne postoji, budući da je tužitelj obvezu podmirio ranije i na vrijeme. Tužitelj ističe da je porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. kolovoza 2017. do 30. rujna 2017. (obrazac PDV) u iznosu od 274.118,27 kn platio i to za kolovoz i rujan 2017., za kolovoz dana 5. listopada 2017. u iznosu od 125.041,48 kn, a za rujan dana 6. studenog 2017. u iznosu od 146.022,38 kn. Tužitelj nadalje navodi da porezno tijelo u obrazloženju rješenja od 19. srpnja 2022. navodi da je sa izvršenim uplatama u iznosu od 125.041,48 kn, koje je tužitelj platio 5. listopada 2017. i 6. studenoga 2017. u iznosu od 146.022,38 kn zatvarao obveze iz mjeseca lipnja, a što nije učinio sukladno zakonu. Smatra da porezno tijelo nije ovlašteno s izvršenim uplatama u kojima je dužnik točno naveo koje obveze plaća, zatvarati neka druga potraživanja, odnosno eventualna dugovanja jer je red uračunavanja odredio dužnik prilikom isplate, odnosno prilikom ispunjenja obveze (članak 171. Zakona o obveznim odnosima). Nadalje tužitelj ističe da porezno tijelo u postupku predstečajne nagodbe nije prijavilo porez na dobit u iznosu od 38.172,53 kn temeljem rješenja poreznog tijela od 12. studenoga 2014. Predstečajna nagodba zaključena je 19. studenog 2015., a tražbina po osnovi poreza na dobit se odnosi na vremensko razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. pa je postojala obveza prijave navedenog potraživanja u postupku predstečajne nagodbe. Tužitelj ističe da je u svakom slučaju za naplatu tog potraživanja, poreza na dobit za 2012. nastupila zastara prava na naplatu donošenjem rješenja o ovrsi dana 31. listopada 2017. na koju je tuženik dužan paziti po službenoj dužnosti. Tužitelj zaključno ističe da iz rješenja o ovrsi od 19. srpnja 2022., kojim je određena ovrha proizlazi da je tužitelj dana 10. studenog 2017. u cijelosti podmirio dugovanje sa stanjem duga na dan 31. listopada 2017., zbog čega se postavlja pitanje zakonitosti donošenja rješenja o ovrsi od 19. srpnja 2022. kojim se utvrđuje dug koji je već naplaćen i za koji je provedena ovrha. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da osporenu presudu poništi i usvoji tužbeni zahtjev te da mu se naknade troškovi upravnog spora uvećani za troškove sastava žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u dijelu u kojem je osporena žalbom, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje o ovrsi od 19. srpnja 2022. doneseno u izvršenju rješenja tuženika od 8. lipnja 2022. te se rješenjem o ovrsi utvrđuje da tužitelj kao ovršenik temeljem ovršnih isprava na dan 31. listopada 2017. s osnove dospjelih, a ne isplaćenih obveza poreza na dodanu vrijednost, porez na dobit, poreza na potrošnju, prihoda od naplate poreznog duga plaćenog po rješenju o reprogramiranju, doprinosa za zdravstveno osiguranje temeljem radnog odnosa, doprinosa za zdravstveno osiguranje i zaštitu zdravlja na radu temeljem radnog odnosa i pripadajućih kamata duguje iznos od ukupno 316.672,73 kn.
8. Prvostupanjski je sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja o ovrsi jer prema stanju spisa predmeta proizlazi da se dugovanja prema rješenju o ovrsi odnos i na dio prijavljenog, a neplaćenog dugovanja PDV-a koji se odnosi na razdoblje od lipnja do rujna 2017., umanjeno za uplatu od 5. prosinca 2017. Nadalje, dugovanje poreza na dobit temelji se na rješenju Porezne uprave, Službe za nadzor, klasa: UP/I-471-02/14-01/93, urbroj: 513-07-07-2014-01 od 12. studenog 2014. koje je postalo izvršno 3. srpnja 2017. koji porezni dug se odnosi na razdoblje prije predstečajne nagodbe. Kako se i za ostale obveze koje se u konkretnom slučaju prisilno naplaćuju naveden im rješenjem o ovrsi dokazuje podrijetlo i visina tih obveza, proizlazi da je činjenično stanje na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi pravilno i točno utvrđeno.
9. Prvostupanjski je sud pozivajući se na mjerodavne odredbe članka 140., 141. te 147. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. – 114/22.) te činjenicu kako tužitelj nije ispunio svoju obvezu i platio utvrđeni dug, ocijenio pravilnim rješenja poreznih tijela. Prvostupanjski sud pri tome je obrazložio kako tužitelj nije priložio dokaze da je platio porezni dug za koji je određena prisilna naplata, donošenjem rješenja o ovrsi, odnosno da je porezni dug naplaćen u predstečajnoj nagodbi. Tužitelj i u žalbi prigovora da je rješenje o ovrsi doneseno za porezni dug koji je već naplaćen, pri tome ne navodeći dokaze za svoje tvrdnje.
10. Nadalje, iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik otklonio istaknuti prigovor zastare, uz obrazloženje kako u konkretnom slučaju nije nastupila zastara prava na naplatu u smislu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona do donošenja rješenja o ovrsi.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, osporena presuda temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, a nisu utvrđene niti povrede pravila postupka te se ocjenjuje da je osporena presuda valjano i razložno obrazložena i da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava. Naime, tužitelj u žalbi iznosi istovjetne prigovore kao i u tužbi na koje je prvostupanjski sud iscrpno odgovorio, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a .
U Zagrebu 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
