Poslovni broj: Usž-2878/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članice vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislava Filaković, odvjetnik u Osijeku, Vukovarska 4, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi oduzimanja i prodaje vozila, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1100/2023-8 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1100/2023-8 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/21-01/98, urbroj: 513-04-23- 2 od 15. lipnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/20-18/21, urbroj: 513-02-7056/29-21-9 od 11. veljače 2021., kojim je u dijelu pod točkom I. izreke odlučeno da se od tužitelja oduzima teretno vozilo s poluprikolicom tegljač MAN registarske oznake [registarska oznaka] i poluprikolica marke "SCHWARZMULLER" J-serije registarske oznake [registarska oznaka], dok je u dijelu pod točkom II. izreke određeno da će se oduzimanjem i prodajom robe iz točke I. podmiriti neplaćeni carinski dug za koji nije položeno osiguranje u propisanom roku, nastao po ovršnom rješenju Područnog carinskog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-01/20-18/21, urbroj: 513-02-7056/29-20-1 od 17. siječnja 2020.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 122. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18., 121/19., 144/21. – dalje u tekstu: Zakon) kao i odredbe članka 48. i 50. Ustava RH. Poziva se na odluku Ustavnog suda broj: U-III-926/20 od 13. srpnja 2022. u kojoj je iznesen stav kako propust nadležnih tijela da pri donošenju odluke o oduzimanju osobnog vozila od tužitelja utvrde pravičan odnos ravnoteže uzimajući u obzir stajalište Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava dovelo bi do povrede prava vlasništva. Ističe kako prvostupanjsko tijelo kao i tuženik nisu dokazali postojanje pretpostavki iz članka 122. stavak 1. i 2. Zakona te u ovoj upravnoj stvari ne postoji razuman odnos između mjere koju su nadležna tijela primijenila da bi postigla legitimni cilj u općem interesu i zaštite prava vlasništva na mirno uživanje njegovog vlasništva kako to propisuje Ustav RH kao i Protokol broj 1. uz Konvenciju. Naglašava kako prvostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju nije uopće provelo test razmjernosti te upravni sud u svojoj odluci čak pokušava opravdati odluku prvostupanjskog upravnog tijela, dajući obrazloženje pobijane odluke umjesto tijela koje je donijelo odluku, što samo po sebi upućuje na zaključak da je odluka prvostupanjskog upravnog tijela nezakonita te da u tom postupku nisu utvrđene činjenice niti su izvedeni dokazi iz kojih bi se moglo provesti test razmjernosti. Poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009. prema kojoj, u bitnom, miješanje u vlasništvo mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Nadalje, smatra obrazloženje suda u osporenoj presudi potpuno neutemeljenim i neprihvatljivim, a sve sa svrhom opravdavanja neispravnog zaključka nezakonite odluke prvostupanjskog upravnog tijela. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi pobijanu presudu, sam otkloni nedostatke i riješi ovu upravnu stvar.
4. Iako uredno pozvan, tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razlog navedenih u žalbi ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek rješenjem od 17. siječnja 2020. utvrdio da je tužitelj dužan platiti trošarinski dug u ukupnom iznosu od 120.160,26 kn te je predmetno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti, kako to proizlazi iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usž-3865/2022-2 od 1. ožujka 2023. Nadalje, iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nije platio dug niti je položio osiguranje za plaćanje navedenog duga, stoga su tužitelju oduzeta predmetna teretna vozila, a koja su u međuvremenu i prodana. Također, za navedeni trošarinski dug koji nije plaćen, tužitelj nije ponudio niti neko drugo sredstvo osiguranja.
8. Odredbom članka 122. stavak 1. Zakona o trošarinama propisano je da ako postoji opasnost da će se raspolaganjem imovinom, dogovorom s trećim osobama ili na drugi način spriječiti ili znatno otežati izvršenje naplate trošarine odnosno ako iz drugih okolnosti proizlazi da bi naplata trošarine mogla biti neizvjesna, Carinska uprava može, radi osiguranja naplate i ako je to razmjerno svrsi koja se želi postići, oduzeti sve predmete i sredstva koji su namijenjeni ili uporabljeni za nezakonito postupanje te predmete koji su nastali kao posljedica nezakonitog postupanja, uključujući i oduzimanje i prodaju motornih vozila, plovnih objekata, plovila, drugih motora ili strojeva koji su bili predmet nadzora ili provjere prema odredbama ovoga Zakona. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da kada se nakon izvršnosti rješenja o naplati trošarine utvrdi da trošarina nije plaćena, dug će se naplatiti iz instrumenta osiguranja iz stavka 5. ovoga članka. Ako instrument osiguranja nije podnesen ili nije podnesen u visini pripadajućeg trošarinskog duga, carinski ured će rješenjem o izvršenju trajno oduzeti predmete i sredstva iz stavka 1. ovoga članka i odrediti njihovu prodaju.
9. Prigovori da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo vlasništva kao da je i povrijeđeno načelo razmjernosti ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prvenstveno jer se radi o podmirenju javnih davanja i to pravomoćno utvrđene trošarinske obveze u kojem slučaju se pravo vlasništva može ograničiti, ako je takvo ograničenje razmjerno cilju i svrsi koju se želi postići. Nadalje, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske upućuju na nužnost provedbe testa razmjernosti, a koji test je prvostupanjski sud proveo i dao detaljno obrazloženje, a koje prihvaća i ovaj Sud.
10. U konkretnom slučaju utvrđeno je da se radi o ozbiljnom kršenju trošarinskih i carinskih propisa pa je nastao i trošarinski dug koji nije plaćen, stoga je mjera oduzimanja vozila bila neophodna obzirom da nije ponuđen neki drugi instrument osiguranja naplate. Sud je stava da je ograničenje u vidu oduzimanja predmetnih vozila razmjerno cilju i svrsi, te u skladu s odredbom članka 122. stavak 6. Zakona, a predstavlja i upozorenje ostalim građanima da se ne bave nezakonitim prijevozom trošarinske robe. Predmetna mjera ima za svrhu da se javno davanje efikasno i naplati. Ukazuje se i na odluke Suda Europske unije koji uvijek naglašava važnost učinkovitog i efikasnog sustava naplate trošarine obzirom da se radi o javnom davanju u kojem slučaju javni interes uvijek preteže nad pravom tužitelja. Sukladno navedenom, ovaj Sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu, imajući u vidu okolnosti slučaja, nije povrijeđeno pravo vlasništva niti načelo razmjernosti na koje upire tužitelj.
11. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno primijenjenom materijalnom pravu te je u obrazloženju presude prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku.
12. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 17. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković