REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3212/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu protiv 1. tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217 Zagreb, Jurišićeva 4 i 2. tuženika B2 Kapital d.o.o., OIB: 57509775367 iz Zagreba, Radnička 41, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-271/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-10/2023- 28 od 3. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se u odnosu na postavljena pravna pitanja odbija.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu prava zajamčenu Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-271/2025-2 od 19. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-10/2023-28 od 3. veljače 2025.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
1. „Ima li sud pravo samoinicijativnim uklanjanjem ništetnog dijela kamate promijeniti ugovor i kamatu iz promjenjive u fiksnu kakva je bila na dan sklapanja ugovora i na taj način mijenjati ugovorni odnos?
2. Ima li sud pravo samoinicijativnim uklanjanjem ništetnog djela kamate promijeniti ugovor i kamatu iz promjenjive u fiksnu kakva je bila na dan sklapanja ugovora i na taj način mijenjati ugovorni odnos imajući u vidu nadređenost europskog prava domaćem pravu, pa tako i obveznost presuda Suda EU kako jasno stoji u odlukama naslovnog suda broj Rev-692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i Rev-1153/2023- 2 od 4. siječnja 2024. i je li isto u skladu s odlukama Suda EU broj C-269/19, posebno točka 16., C-125/18, posebno točka 63., C-321/20, C-472/20, C-655/20,posebno točka 52., C-6/22, C-618/10, odluka u spojenim predmetnim C-70/17 i C-179/17, C-118/17, C-453/10, C-117/23, te C-645/22?
3. Ima li sud pravo samoinicijativno mijenjati redovnu kamatnu stopu u fiksnu kamatnu stopu u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora iako su nepoznati parametri od kojih se sastoji ta kamatna stopa odnosno koji dio kamatne stope predstavlja maržu (zaradu) banke ,a koji dio je EURIBOR-referenta kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro?
4. Ima li sud pravo samoinicijativno mijenjati redovnu kamatnu stopu u fiksnu kamatnu stopu u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora iako su nepoznati parametri od kojih se sastoji ta kamatna topa odnosno koji dio kamatne stope predstavlja maržu (zaradu) banke, a koji dio je EURIBOR-referenta kamatna stopa koja se utvrđuje na europskom međubankarskom tržištu za valutu euro imajući u vidu nadređenost europskog prava domaćem pravu, pa tako i obvezatnost presuda Suda EU kako jasno stoji u odlukama naslovnog suda broj Rev-692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i Rev-1153/2023-2 od 4. siječnja 2024. i je li isto u skladu s odlukama Suda EU broj C-269/19, posebno točka 16., C-125/18, posebno točka 63., C-321/20, C-472/20, C-655/20,posebno točka 52., C-6/22, C-618/10, odluka u spojenim predmetnim C- 70/17 i C-179/17, C-118/17, C-453/10, C-117/23, te C-645/22?
5. Je li sud ovlašten odrediti činidbu koja nije određena ni odrediva, a da pritom stranke nisu odredile da treća strana odredi činidbu?
6. Je li sud ovlašten odrediti činidbu koja nije određena ni odrediva, a da pritom stranke nisu odredile da treća strana odredi činidbu imajući u vidu nadređenost europskog prava domaćem pravu , pa tako i obvezatnost primjene presuda Suda EU kako jasno stoji u odlukama naslovnog suda broj Rev-692/2023-3 od 4. siječnja 2024. i Rev-1153/2023-2 od 4. siječnja 2024. i je li isto u skladu s odlukama Suda EU broj C- 269/19, posebno točka 16., C-125/18, posebno točka 63., C-321/20, C-472/20, C- 655/20, posebno točka 52., C-6/22, C-618/10, odluka u spojenim predmetnim C-70/17 i C-179/17, C-118/17, C-453/10, C-117/23, te C-645/22?
7. U slučaju kada tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, ima li sud pravo ili obvezu, iako to tužitelj nije tražio, suditi samo ništetnost pojedinih odredbi ugovor o kreditu ako nađe da takva ništetnost postoji, ali da ista ne povlači sa sobom ništetnost cijelog ugovora?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 ,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljenim pitanjima predlagateljica polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da sve odredbe ugovora koje nose bitni sadržaj ugovora jesu odredbe bez kojih ugovor može nastaviti obvezivati stranke. Je li ili nije odredba ugovora koja omogućuje davatelju kredita da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu bitan dio činidbe dužnika koji se sastoji od otplate iznosa koji mu je davatelj kredita stavio na raspolaganje stvar je sudske ocjene, pa se ne radi o odredbi koja ulazi u glavni predmet ugovora. Postavljenim pitanjima predlagatelj se određuje u odnosu na odredbu ugovora o kreditu-koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu te ju izdvaja kao osnovni tužbeni zahtjev (što ne odgovora stanju spisa), jer je predmetom tužbenog zahtjeva bila ništetnost ugovora o kreditu u cijelosti pa je u pobijanoj odluci izraženo pravno shvaćanje da navedena odredba iako je nepoštena-ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora o kreditu. Tako da je pobijana drugostupanjska odluka u skladu sa pravnih shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama poslovni broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev- 274/2024-2 od 22. siječnja 2025.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.
7. Tužitelj u prijedlogu ističe kako su prvostupanjski sud i drugostupanjski sud osobito teško povrijedili odredbe parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo zbog čega mu je povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno člankom 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17). U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tužitelja, a presude nižestupanjskih sudova su dostatno obrazložene te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga se donesene presude ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da su učinjene povrede prava na koja se tužitelj poziva u prijedlogu.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu članka 385.a stavka 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
