REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3135/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ećimović & Kaleb u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4665/2024-2 od 25. ožujka 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-919/2023-13 od 17. srpnja 2024., u sjednici održanoj 17. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju st. 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav), pravo zajamčeno čl. 14. i 48. Ustava i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija).
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja koja glase:
„1. Zastarijeva li prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima NN 29/2018 (kao i NN 155/23) pravo na prisilnu ovrhu novčane tražbine iz sudske odluke u kaznenom postupku vezane uz oduzimanje imovinske koristi, jer se odredba članka 85. stavka 4. Kaznenog zakona NN 125/2011 odnosi isključivo na pokretanje i vođenje postupka u kojem se donosi odluka o oduzimanju imovinske koristi (ali se ne odnosi na ovrhu odluke iz tog postupka) ili suprotno tome odredba članka 85. stavka 4. Kaznenog zakona NN 125/2011 propisuje: vjekovječno nezastarijevanje prava na prisilnu ovrhu novčane tražbine iz sudske odluke u kaznenom postupku vezane uz oduzimanje imovinske koristi i vjekovječno nezastarijevanje prava na pokretanje i vođenje postupka u kojem se donosi odluka o oduzimanju imovinske koristi? 2. Zastarijeva li pravo na prisilnu ovrhu novčane tražbine iz sudske odluke u kaznenom postupku vezane uz oduzimanje imovinske koristi prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima NN 29/2018 (kao i NN 155/23) ili suprotno tome odredba članka 85 stavka 4. Kaznenog zakona NN 125/2011 propisuje vjekovječno nezastarijevanje prava na prisilnu ovrhu novčane tražbine iz sudske odluke u kaznenom postupku vezane uz oduzimanje imovinske koristi i vjekovječno nezastarijevanje prava na pokretanje i vođenje postupka u kojem se donosi odluka o oduzimanju imovinske koristi?“.
3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Polazeći od odredbe čl. 387. ZPP-a i čl. 385.a st. 1. ZPP-a vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Postavljena pravna pitanja ovaj sud je ocijenio da nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u odluci na koju se tužitelj poziva kao razlog važnosti (presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-275/2010 od 16. prosinca 2020.) nije riječ o istoj pravnoj situaciji kao u pobijanoj odluci, iz razloga što je u pobijanoj odluci u odnosu na prigovor zastare primijenjeno materijalno pravo propisano odredbom čl. 85. st. 4 Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/16, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ) prema kojoj odredbi izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva, dok je u odluci na koju se tužitelj poziva primijenjeno materijalno pravo propisano odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, dalje: ZOO) kojom je propisano da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tužitelj se pozvao kao razlog važnosti i na pravno shvaćanje suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske Damira Kosa izraženo u članku „Postupak dokazivanja kriminalnog porijekla imovinske koristi u praksi hrvatskih sudova“ objavljenom u „Policija i sigurnost“, no iznesenim pravnim shvaćanjem sudac Damir Kos ne problematizira primjenu odredbe čl 85. st. 4 KZ-a, pa slijedom toga ni iz tog razloga postavljena pitanja nisu važna osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješeno kao pod točkom I. izreke.
8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6 . Konvencije), valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku kao i pravo na jednakost svih pred zakonom. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Isto tako sud u pobijanoj odluci nije pogrešnom primjenom materijalnog prava od strane drugostupanjskog suda došlo do povrede prava na vlasništvo iz čl. 48. Ustava kao ni do povrede prava na jednakost zajamčeno čl. 14. Ustava.
9. U opisanim okolnostima tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a valjalo riješiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
