Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-154/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB: 22910368449, koje zastupa punomoćnik Ivo Banožić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10121/2020-22 od 22. prosinca 2023. godine, dana 17. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-10121/2020-22 od 22. prosinca 2023. godine u dosuđujućem dijelu pod točkom I kao i pod točkom II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 497,05 eura/3.744,69 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 980,90 eura/7.390,63 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 22. prosinca 2023. godine do isplate (točka II izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog žalbenoga razloga koji je propisan odredbom čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23- dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a ako se iz žalbe ne vidi u kojem se dijelu presuda pobija, drugostupanjski sud će uzeti da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu.

5. Obzirom da tuženik u žalbi nije jasno odredio u kojem dijelu pobija navedenu presudu, ovaj sud, u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP, uzima da tuženik pobija presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i pod toč. II. izreke jer u tom dijelu nije uspio u sporu.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće za sporno razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. godine u iznosu od ukupno bruto 497,05 eura.

7. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj predmet je spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga zakona.

8. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u predmetnom bila zaposlenik tuženika i da se na tuženika primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09.; dalje: ZPJS),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je iz Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., također sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, razvidno da se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto,

- da je temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da je člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto,

- da je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla dana 26. siječnja 2017.,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. u kojoj je i u članku III. navedeno da se članak III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama”,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena dodatka sporazumu, prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a koja činjenica proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015.,

- da razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane za predmetno razdoblje iznosi 497,05 eura.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik tužiteljici za cijeli utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev za isplatu plaće tužiteljica osnovano temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

10. U žalbi tuženik navodi da se nisu stekli uvjeti za povećanje osnovice, jer je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. odnosno za 12 tromjesečja, te je sukladno odredbi čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u skladu osnovice plaće trebalo odgoditi za 12 tromjesečja, radi čega je prvostupanjski sud, zauzevši stav da su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, pogrešno primijenio materijalno pravo.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, pri čemu valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

12. Nadalje, člankom 2. ZOPJS-a propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Tužiteljev zahtjev prema tuženiku kojim traži isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

13. Navedenom je odredbom (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.) izmijenjen članak III. Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10., dalje: TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama kao i odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12., dalje: TKU/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

14. Člankom 51. stavkom 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12.

15. Iz navedenih razloga, a suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom su smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

16. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Zaključno, tuženik pobija odluku o troškovima parničnoga postupka smatrajući da je prvostupanjski sud nepravilno odmjerio tužiteljici trošak za sastav podneska od 23. kolovoza 2021. godine (list 92- 102 spisa), za pristup ročištima od 15. ožujka 2023. godine (list 144 spisa) i od 10. studenoga 2023. godine (list 184 spisa) kao i za ročište na kojem je objavljena presuda (list 193- 194 spisa).

18. Međutim, tužiteljica ima pravo na nagradu za sastav podneska od 23. kolovoza 2021. godine jer je isti obrazložen, a sukladno odredbi Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23- dalje: Tarifa) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskome postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife. Nadalje, neosnovano žalitelj navodi da se na ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima s obzirom da je na ročištu od 15. ožujka 2023. godine održan i zaključen prethodni postupak, a na ročištu od 10. studenoga 2023. godine održana je i zaključena glavna rasprava. Konačno, tužiteljica ima pravo i na nagradu za pristup ročištu za objavu presude jer odredba Tbr. 9/3 Tarife propisuje da odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda.

19. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević