Poslovni broj: Usž-2265/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća Gordane Marušić-Babić, i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja mldb. LT, kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica MT iz [adresa], a oboje zastupani po opunomoćenici Josipi Bušić, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 141, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na ortopedsko pomagalo, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4431/2023-11 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 17. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4431/2023-11 od 15. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev te su poništena rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-02/21-08/91, urbroj: 338-01-06-05-22-13 od 22. srpnja 2022. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, klasa: UP/I-502-02/21-08/71, urbroj: 338-21-02-01-21-02 od 12. ožujka 2021., te je utvrđeno da je tužitelj na dan 2. ožujka 2021. ispunjavao uvjete za traženo odobravanje jednog komada dvostruke (recipročne) HKAFO ortoze, šifre ortopedskog pomagala 061218042700. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 3.125,00 eura, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška u preostalom dijelu.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb od 12. ožujka 2021., kojim malodobnom LT, rođenom **.**.2012. nije odobrena nabavka pomagala HKAFO, šifra pomagala 061218042700, na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešne odluke o trošku spora. U bitnome prigovara nalazu i mišljenju sudskih vještaka Miljenka Franića i Šime Mijića koji nisu naveli koji su to medicinski opravdani razlozi za propisivanje traženog pomagala bili nužni za liječenje i rehabilitaciju tužitelja. Smatra da su vještaci zanemarili da tužitelj neko vrijeme nije koristio ortopedsko pomagalo (ortroza za kuk, koljeno, nožni zglob i stopalo, trozglobna), te da su uzeti u obzir hetero anamnestički podaci koje je dala majka, no da se nigdje ne navodi jesu li ti podaci bili relevantni u ocjeni kliničkog statusa pacijenta i propisivanja pomagala. Navodi da nije obavljen neposredni pregled tužitelja, te da se sudski vještaci nisu osvrnuli na razloge zbog kojih je ortoza propisana, a to je da tužitelj uspijeva stajati s ortozom 4 sata dnevno, a s vremenom postoji mogućnost duljeg stajanja. Prigovara zaključku prvostupanjskog suda iz razloga što iz medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi to pomagalo trebalo odobriti radi rehabilitacije i liječenja. Osporava odluku o trošku, te smatra da nije opravdan trošak za zastupanje na ročištima na kojima opunomoćenica tužitelja nije navela ništa novo što bi bilo od utjecaja na rješenje predmetnog spora. Smatra da je sud pogrešno primijenio vrijednost boda, s obzirom da je primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23 – dalje: Tarifa) objavljenu 17. studenoga 2023. jer su radnje u sporu obavljene prije toga datuma, te da je vrijednost obavljene radnje trebalo utvrditi na temelju Tarife koja je na snazi u trenutku obavljanja tih radnji. Poziva se na članak 52. Tarife, i odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 do 156/22; dalje: Zakon), te navodi da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Odredbom članka 5. stavka 7. Pravilnika o ortopedskim i drugim pomagalima ("Narodne novine", broj: 62/19., 40/20. i 81/20., dalje: Pravilnik) propisano je da, iznimno od stavka 2. ovog članka, osigurana osoba može na osnovi odobrenja liječničkog povjerenstva za pomagala Direkcije Zavoda, ostvariti pravo na pomagala utvrđena u listama pomagala za koja ne ispunjava propisanu medicinsku indikaciju, ako je prema prijedlogu nadležnog doktora primjena tog pomagala nužna za liječenje i rehabilitaciju osigurane osobe. Sukladno indikaciji 125 Odluke o utvrđivanju Osnovne liste ortopedskih i drugih pomagala Hrvatskog zavoda za zadravstveno osiguranje („Narodne novine“, broj: 51/19) ortoza se propisuje za kretanje, u pravilu, kod mlohave ili spastične kljenuti bilo koje geneze. Navedeno pomagalo šifre 061218042700 se nalazi pod brojem 441, ortoza za kuk, koljeno, nožni zglob i stopalo, trozglobna.

8. Osporeno rješenje tuženika od 22. srpnja 2022. utemeljeno je na nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva Direkcije od 20. srpnja 2022. u kojem je između ostalog navedeno da kod tužitelja (rođenog **.**.2012.) postoji cerebralna paraliza (Dg: Tetraparesis spastica, (GM RC4) – G 80.0) te da unatoč višegodišenjeg korištenja predmetnog pomagala, mogućnost kretanja i hodanja nije uspostavljena. Nakon uvida u medicinsku i ostalu dokumentaciju, Povjerenstvo je navelo da tužitelj nije samostalno pokretan i da koristi invalidska kolica za kretanje, da ne hoda ni uz pomoć štaka ni hodalice, te da HKAFO ortoze više nisu funkcionalne. S obzirom da se ortroza propisuje osiguranim osobama kod kojih je utvrđena mlohava kljenut i koje hodaju samostalno ili uz pomoć štaka ili hodalice, te se ne propisuje za vertikalizaciju, da nisu ispunjeni uvjeti za odobrenje predmetnog ortopedskog pomagala.

9. Pobijana presuda donesena je u izvršenju presude ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1240/2023- od 5. srpnja 2023., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2617/2022 od 27. siječnja 2023., i predmet je vraćen tome sudu na ponovni postupak, u kojem je trebalo provesti sudsko vještačenje te razjasniti jesu li bili ispunjeni uvjeti za odobrenje jednog komada ortopedskog pomagala, dvostruke HKAFO ortroze.

10. U postupku nakon navedene presude provedeno je kombinirano sudsko vještačenje po vještacima Miljenku Franiću, specijalisti ortopedije i traumatologije i Šimi Mijiću, specijalisti fizikalne medicine i rehabilitacije, koji su sačinili pisani nalaz i mišljenje od 27. prosinca 2023., te su dodatno saslušani na raspravi 15. travnja 2024. Vještaci su naveli da kod tužitelja postoje teškoće govora, vida, hoda te gastrointestinalni i kardiološki problemi, što sve prema GMFSC klasifikaciji predstavlja 4. stupanj funkcionalnog deficita. Nadalje, da tužitelj ima nevoljne pokrete, zbog kojih se ozljeđuje te da je postojala indikacija za nabavku spornog pomagala. Konstatirali su da je vertikalizacija tužitelja bila sastavni dio rehabilitacijskih aktivnosti, kojom se postižu učinci u odnosu na neurološki, lokomotorni, gastrointestinalni i respiratorni sustav te u odnosu na psihosocijalnu integraciju i da je ortoza predstavljala najjeftiniji oblik liječenja. Zaključili su da je u ožujku 2021. godine imalo smisla tužitelju propisati spornu artrozu, radi potrebe vertikalizacije, kao sastavnog dijela rehabilitacijskog procesa s naglaskom na značaj vertikalizacije kod inicijalnog tretmana kod tretiranja takvih bolesnika.

11. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka Miljenka Franića i Šime Mijića, kao jasan, stručan i objektivan nalaz, te zaključio da je tužitelju trebalo odobriti ortozu u kontinuitetu s ranije odobravanim ortozama, radi njegove nužne rehabilitacije, sukladno članku 5. stavku 7. Pravilnika. Stoga je poništio rješenja tuženika i tužitelju priznao pravo na ortopedsko pomagalo, utvrdivši da su za to pomagalo bili ispunjeni uvjeti najkasnije 2. ožujka 2021., na dan podnošenja zahtjeva tužitelja za donošenje rješenja.

12. Ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio mjerodavnu odredbu članka 5. stavka 7. Pravilnika, koji iznimno omogućava ostvarivanje prava na ortopedsko pomagalo. Pritom je iz spisa razvidno da su sudski vještaci imali u vidu cjelokupnu medicinsku i ostalu dokumentaciju, te su naveli da je postojala indikacija za sporno pomagalo koje je bilo nužno za liječenje i rehabilitaciju tužitelja u trenutku liječenja. Za razliku od vještačenja tuženika, sudski vještaci su zaključili da su moguća funkcionalna poboljšanja vezana uz trup i ekstremitete, vestibularni sustav, prevenciju kontraktura i kontrolu spazma.

13. S obzirom da je tužitelju priznato traženo pravo, tužitelj je uspio u sporu, te je trošak opravdano dodijeljen u ukupno zatraženom iznosu od 3.125,00 eura, koji se odnosi na trošak sastava tužbe, te zastupanje na četiri raspravna ročišta, sukladno članku 79. ZUS-a i Tbr. 27 točki 1. i točki 2. Tarife. Pritom je ovaj Sud već u ranijoj presudi, poslovni broj: Usž-1240/2023 od 5. srpnja 2023. ocijenio opravdanim trošak za dva ročišta (14. studenoga 2022. i 23. siječnja 2023.), dok su nakon te presude provedena još dva ročišta, za koja je pravilno zaključeno da se radi o opravdanom trošku. Naime, na ročištu održanom 16. listopada 2023. tužiteljica predložila kombinirano sudsko vještačenje, a na ročištu zakazanom 15. travnja 2024. su saslušani sudski vještaci. Ujedno, osnovano je odbijen zahtjev za trošak za sastav podneska od 11. studenoga 2022., podneska od 22. siječnja 2024. te sastava odgovora na žalbu uz valjano obrazloženje, jer se ne radi o opravdanom trošku u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a.

14. Prigovor tuženika koji se odnosi na primjenu Tarife nije osnovan jer je Tbr 52. stavak 3. Tarife ocijenjen zakonitim presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz- 55/2024-21 (Usoz-60/2024, Usoz-84/2024, Usoz-87/2025) od 18. srpnja 2025. koja je objavljena u "Narodnim novinama" broj: 107/25.

15. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska