Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1231/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužitelja ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1111/24-7 od 25. travnja 2025., 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn- 1111/24-7 od 25. travnja 2025:

a) potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu iz točke I. izreke (za iznos od 270,29 EUR sa zateznim kamatama, te za zatezne kamate tekuće na iznos od 75,00 EUR-a od 7. veljače 2013. do 10. travnja 2020.).

b) preinačava u pobijanom odbijajućem dijelu iz točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR-a od 2. veljače 2023. g. do isplate i sudi:

Nalaže se tuženici da tužitelju na iznos od 37,16 EUR-a isplati zatezne kamate tekuće od 2. veljače 2023. do isplate po stopi do 31. prosinca 2023. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, II. Žalba tuženice odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-1111/24-7 od 25. travnja 2025:

a)potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu iz točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023. i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 2. veljače 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,.

b) preinačava u pobijanom usvajajućem dijelu u točki I. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime neimovinske štete iznos od 37,84 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te odluci o troškovima parničnog postupka u točki II. izreke i sudi:

- Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 37,84 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

-Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužitelju ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 26,54 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 25. travnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Dužan je tuženik Republika Hrvatska, [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 75,00 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja:

-na iznos od 37,84 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do isplate i

-na iznos od 37,16 EUR teče od 10. travnja 2020. g. do 2. veljače 2023. g., po stopi koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

dok se u preostalom dijelu, odnosno za isplatu iznosa od 270,29 EUR s pripadajućim kamatama, za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 75,00 EUR teče od 7. veljače 2013. g. do 10. travnja 2020. g. te koja na iznos od 37,16 EUR teče od 2. veljače 2023. g. do isplate, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 55,31 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 25. travnja 2025. g. do isplate po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj u odbijajućem dijelu i u odluci o trošku, a tuženica u usvajajućem dijelu u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke).

2.1. Tužitelj presudu suda prvog stupnja pobija zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) . U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači odluku suda prvog stupnja i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtjeva i trošak sastava žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Tuženica presudu suda prvog stupnja pobija zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl 354. st. 2. toč. 8.,11. i 14. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalbe tužitelja i tuženice su djelomično osnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode stranaka utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i tuženice da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele, te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Tuženica u žalbi ukazuje da punomoćnik tužitelja nije imao valjanu punomoć za zastupanje u ovom predmetu, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, ali takvi žalbeni razlozi nisu posebno razmatrani, jer prema čl. 354. st. 3. ZPP-a zato što punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, dakle tužitelj.

8.1. Neosnovano u žalbi tuženica ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a. Naime, tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora navodeći sve odlučne činjenice koje su identične činjenicama navedenim u ovoj tužbi, pa je stoga ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica nadoknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo, te pravo na uživanje u obiteljskom životu i to za dan 6. veljače 2013. koji je neopravdano proveo u zatvoru u iznosu od 345,29 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 7. veljače 2013. do isplate.

10. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe;

-da je navedena presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019.;

-da je tužitelj po branitelju naprijed navedenu drugostupanjsku odluku primio 3. siječnja 2020.,

- da je tužitelj bio u istražnom zatvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 EUR po danu s zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 EUR za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura,

-da je tužba u ovom predmetu podnesena 8. travnja 2024.

11. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 75,00 EUR zbog neutemeljenog boravka u pritvoru za dan 6. veljače 2013., a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 270,29 EUR.

12. U postupku pred sudom prvog stupnja, a i u žalbenom postupku sporno je je li nastupila zastara potraživanja tužitelja za potraživanje naknade neimovinske štete.

12. 1. Sud prvog stupnja u pobijanoj presudi otklonio je isti prigovor smatrajući da je zastara u odnosu na potraživanje tužitelja koja je prekinuta podnošenjem odštetnog zahtjeva 10. travnja 2020. ponovno nastavila teći 2. veljače 2023.

12.2. Tuženica ponovno u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je od donošenje presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Kž-679/2018 od 17. prosinca 2019., do dana kada je tužbu mogao podnijeti, odnosno do 4. travnja 2023., protekao zastarni rok od tri godine, a kako je tužbu podnio tek 8. travnja 2024., da je tražbina tužitelja u cijelosti zastarjela.

13. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

14. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

15. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 9. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

16. Člankom 478. stavak 1. ZKP propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

17. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

18. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

19. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05.

20. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

21. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 10. siječnja 2020. (dakle, prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 10. travnja 2023. (uzimajući u obzir i rok od 3 mjeseca koji je protekao prije nego što je nastupio zastoj zastare), a tužitelj je tužbu podnio 8. travnja 2024.

22. Međutim, kako nije sporno da je tuženica dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznala zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO), pa za taj iznos od 37,16 EUR-a po danu tražbina tužitelja nije zastarjela.

23. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 37,84 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.

24. Slijedom navedenoga, kako je nastupila zastara tražbine tužitelja preko priznatog iznosa od 37,16 EUR, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja u cijelosti i odlučiti kao u točki I.a) izreke presude.

24.1. Nadalje, kako iz stanja spisa proizlazi da tuženica nije tužitelju isplatila iznos od 37,16 EUR-a, to je ista u zakašnjenju sve dok ne izvrši isplatu, slijedom čega je valjalo u tom dijelu usvojiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke za zatezne kamate na iznos od 37,16 EUR i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a dosuditi tužitelju zatezne kamate i od 2. veljače 2023. do isplate, te odlučiti kao pod I.b) izreke.

24.2. Također, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi dio točke I. izreke pobijane presude za iznos od 37,16 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do 2. veljače 2023 i odlučiti kao pod točkom II. a) izreke, dok je u preostalom dijelu, a u odnosu na isplatu iznosa od 37,84 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama valjalo, zbog nastupa zastare, preinačiti dio točke I. izreke i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan, i odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.

25. S obzirom da je presuda suda prvog stupnja djelomično preinačena to je valjalo odlučiti o parničnom trošku, pa je tako tužitelju koji je u parnici konačno uspio s oko 10 % cijeneći njegov uspjeh kako po osnovu tako i po visini, te pri tome uzimajući u obzir i uspjeh tuženice, valjalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 26,54 EUR-a na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom II. b) izreke.

26. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a u svezi sa čl. 154. st. 4. ZPP-a jer su stranke sa žalbama uspjele u približno jednakim dijelovima, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Osijek, 12. rujna 2025.

Sutkinja

Sanja Sušilović