Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Pp-473/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Štefanije Novoselec, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NA, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 134. stavak 1., kažnjivog po članku 134. stavak 4., u vezi članka 293. stavak 2. i prekršaja iz članka 175. stavak 1. točka 3. kažnjivog po članku 175. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24., dalje u tekstu ZSPNC), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika protiv Prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, broj KLASA: 211-07/23-3/15398., URBROJ: 511-14-09-23-1. od 22. siječnja 2024., na temelju članka 179. stavak 1. 2. i 3., članka 183. stavak 1. i 2. i članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ ), dana 17. rujna 2025. objavio je, a 12. rujna 2025.

p r e s u d i o    j e

I Okrivljeni NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin N i OA, rođene O, rođen **.**.1950. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, pismen, SSS, mehaničar i vozač, sada u mirovini, s mjesečnom mirovinom od 620,00 eura, ne posjeduje nepokretnu imovinu, vlasnik osobnog automobila marke Suzuki, godina proizvodnje 2002., razveden, otac dvoje pljt. djece, vojsku služio 1968. u Nišu, neodlikovan, bez čina, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, prekršajno kažnjavan

k r i v    j e

1. što je dana 13. prosinca 2023., u 07,05 sati, u Varaždinu, u ulici Braće Radić, a u smjeru Nedeljanca, upravljao u prometu na cesti vozilom M1 – osobnim vozilom marke Dacia, registarskih oznaka [registarska oznaka], koje prilike se dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza sa zapadne strane raskrižja sa Trakošćanskom ulicom nije obilježenom pješačkom prijelazu približavao sigurnosnom brzinom tako da ne

ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješakinju mljt. BA, koja je već stupila i prelazila kolnik obilježenim pješačkim prijelazom sa južnog na sjeverni nogostup, te je prednjim desnim i bočnim dijelom automobila udario u desni dio tijela pješakinje, koja je od udarca pala na kolnik te je tom prilikom zadobila ozljede radi kojih je naknadno zatražila liječničku pomoć u OB Varaždin, gdje su ozljede okvalificirane kao LTO

čime je postupio protivno odredbi članka 134. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 134. stavak 4. u vezi članka 293. stavak 2. ZSPNC, temeljem kojega mu se

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 320,00 EURA ( tristo dvadeset eura )

II Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 ( trideset ) dana po pravomoćnosti ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Temeljem članka 139. stavak 6. PZ okrivljenik se oslobađa plačanja troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavak 2. točka 1. do 4. PZ.

IV Temeljem članka 182. točka 3. PZ, okrivljenik se

OSLOBAĐA OD OPTUŽBE

2. što je istoga dana, na istom mjestu, neposredno nakon događaja pod točkom 1. izreke presude, nakon prometne nesreće sa automobilom napustio mjesto događaja, a da ozlijeđenoj pješakinji nije pružio liječničku pomoć, niti je o događaju prometne nesreće obavijestio najbližu policijsku postaju i sačekao dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid

čime je postupio protivno odredbi članka 175. stavak 1. točka 3.  i počinio prekršaj iz članka 175. stavak 3. ZSPNC

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin izdala je okrivljeniku Prekršajni nalog broj KLASA: 211-07/23-3/15398., URBROJ: 511-14-09-23-1. od 22. siječnja 2024., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

2. Protiv Prekršajnog naloga okrivljenik je, pravodobno, uložio prigovor, slijedom čega je Prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je redovni prekršajni postupak.

3. Na glavnu raspravu zakazanu pred uređujućim sudom za dan 16. siječnja 2025., uredno pozvani tužitelj, nije se odazvao, niti je svoj izostanak opravdao, pa je rasprava, sukladno članku 167. stavak 3. PZ, održana bez njegove nazočnosti.

4. Okrivljenik, ispitan, na glavnoj raspravi, odrekao se prava na branitelja, a pozvan sukladno odredbi članka 171. a PZ, da se očituje o krivnji za prekršaj za koji ga se tereti, očitovao se da se smatram krivim 40 % za prometnu nesreću, dok se ne smatram krivim za odlazak s mjesta prometne nesreće. Nadalje, iskazao je da je dana 13.12.2023. u kritično vrijeme upravljao u prometu kritičnim mjestom osobnim vozilom marke Dacia, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Kretao se desnom prometnom trakom, a u lijevoj prometnoj traci kretala su se druga vozila. Dolaskom do raskrižja sa Trakošćanskom ulicom gdje se nalazi obilježeni pješački prijelaz i vozilo u lijevoj prometnoj traci, a on u desnoj prometnoj traci bili su zaustavljeni ispred pješačkog prijelaza, a naveo je da je bilo doba sa gustim prometom. Preko obilježenog pješačkog prijelaza prelazila je oštećena sa isto tako mlađom ženskom osobom, pretpostavlja prijateljicom, te su se držale pod ruke. Kada su prošle ispred zaustavljenog vozila u lijevoj prometnoj traci, budući su se kretale s lijeva na desno, vozač tog vozila je krenuo, a potom je i on počeo lagano kretanje, ali su oštećenoj ispali kišobran i mobitel na tlo te se je odmah sagnula da ih pokupi, a on kako je krenuo to je došao u kontakt desnim vanjskim bočnim ogledalom sa desnim dijelom tijela oštećene negdje u predjelu bedra ili malo više. Nakon opisanog kontakta on se zaustavio naprijed desno te je došao do ovdje oštećene koja je već bila na nogama kada je došao do nje i pitao da li želi da zove policiju, da li da ju vozi u bolnicu, da li da ju vozi u školu, ista je sve to odbijala. S obzirom na to nastavio je sa obavljanjem posla, a o događaju je obavijestio svoje poslodavce, odnosno taxi firmu za koju je tada vozio. Nakon nekog vremena policija je kontaktirala taxi firmu i pozvan je na lice mjesta kamo je i došao. Kada je došao na lice mjesta desno vanjsko bočno ogledalo je bilo još oštećeno ali je u kutiji imao pripremljen novi retrovizor koji se zamijenio drugi dan u firmi. Osim desnog vanjskog desnog bočnog ogledala na vozilu kojim je upravljao nije nastupila nikakva druga šteta. Koliko mu je poznato majka oštećene je došla iz Ivanca te je oštećenu odvezla kod liječnika. Na posebno pitanje naveo je da je oštećena kada je došao do nje već stajala i vikala njemu, da joj nije ništa, iako ju je i kolegica sa kojom je bila nagovarala da idu na hitnu da se utvrdi da nije ozlijeđena. Naveo je da mu je policijski službenik rekao da će sada stradati jer je udario pješakinju na zebri. On smatra da pješakinje preko pješačkog prijelaza nisu smjele prelaziti jer imaju znak Stop te su trebale prelaziti preko pješačkog prijelaza kod semaforiziranog raskrižja u istoj ulici. Naveo je da on ima namjere tužiti policajce, liječnicu sa hitne, profesore u školi jer gospodična – oštećena ide u prometnu školu i to u treći razred.

Poslovni broj: Pp-473/2024-16.

5. U okviru dokaznog postupka sud je ispitao oštećenu BA, proveo je kombinirano prometno tehničko i medicinsko vještačenje, te je razgledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to zapisnik o očevidu, situacijski plan prometne nesreće, fotoelaborat, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka, zapisnik o alkotestu, prijavu OB Varaždin za oštećenu i medicinsku dokumentaciju, zahtjev za naknadu troškova tužitelja i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

5.1. Oštećena BA, ispitana u svojstvu svjedoka, iskazala je da je predmetnog dana sa prijateljicom autobusom došla u [adresa] iz mjesta prebivališta, te su prečicom od autobusnog stajališta, pa pored Elektre, došle do pješačkog prijelaza u ulici Braće Radić. Navela je da je te prilike padala kiša, bila ja magla i obzirom na prosinac mjesec i takovo vrijeme još je bila gotovo noć. Obzirom da je padala kiša nosila je kišobran. Gledajući smjer njihova kretanja od autobusa prema školi vozilo koje im je nailazilo sa njihove lijeve strane iz smjera kružnog toka se zaustavilo nakon čega su prijateljica i ona započele sa prelaskom obilježenog pješačkog prijelaza, da bi tako pod kišobranom odjednom osjetila udarac u desni dio tijela od kojeg je pala na tlo i misli da je kratko bila bez svijesti, a kada je došla k sebi počela se pridizati u čemu joj je pomagala prijateljica, pokupila je mobitel koji joj je ispao nakon što je pala, a kišobran nije niti uzimala jer je bio oštećen. Istina je da je vozač vozila koje ju je udario a koje je naišlo iz smjera semaforiziranog raskrižja odnosno vodotornja izašao iz vozila i da je došao do nje i pitao da li joj što treba, a ona kako je bila ošamućena od udarca i pada rekla je da joj ne treba te ju je prijateljica primila pod ruku i pomogla da dođu do škole. Na putu do škole nazvala je razrednicu te joj je ista rekla da dođe u školu i ona je sa njom pričekala njezinu majku da dođe s posla budući ju je ista nazvala pa kada je majka došla odvela ju je na HMP u [adresa] gdje je bila pregledana od strane liječnika, bila je na snimanju glave i desne noge te je utvrđeno da je zadobila površinsku ozljedu glave u vidu ogrebotine te natučenje desnog dijela tijela od udarca i osjećala je bolove cijelog tijela. Na pitanje suda navela je da ona od osiguravajućeg društva kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je upravljao okrivljeni nije za sada tražila nikakvu naknadu štete niti materijalnu niti ne materijalnu, već je neku manju naknadu dobila od školskog osiguranja budući je osigurana u školi.

5.2. Drugi dokazi nisu provođeni, niti su ih stranke predlagale.

6. Na temelju tako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika kao i provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike počinio prekršaj iz članka 134. stavak 1., kažnjiv po članku 134. stavak 4. u vezi članka 293. stavak 2. ZSPNC, a na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude, dok ga je za prekršaj iz članka 175. stavak 1. točka 3., kažnjiv po članku 175. stavak 3. ZSPNC, oslobodio optužbe.

Poslovni broj: Pp-473/2024-16.

6.1. Naime, članak 134. stavak. 1. ZSPNC kaže da ako se na obilježenome pješačkom prijelazu prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe, da je vozač dužan pješačkom prijelazu približavati se sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.

7. Obranu okrivljenika sud je prihvatio u nespornom dijelu i dijelu koji nije proturječan utvrđenjima suda.

8. Materijalnu dokumentaciju sud je prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, stranke je nisu osporavale, niti na sadržaj iste imale ili stavile kakove primjedbe, a ista je, u okviru dokaznog postupka, razgledana i pročitana.

9. Iskaz ispitane svjedokinje BA sud je prihvatio, dodatno jer je isti suglasan materijalnoj dokumentaciji i navodima Nalaza i mišljenja Interdisciplinarnog prometno tehničkog i medicinskog vještačenja, te sud nije našao nijedan razlog zbog kojeg bi narečena svjedokinja bezrazložno teretila okrivljenika i lažnom prijavom ili lažnim iskazom se izlagala kaznenom progonu, osobito kada se ima u vidu da niti od okrivljenika, niti od osiguravajućeg društva kod kojeg je bilo osigurano vozilo kojim je okrivljenik upravljao, nije tražila naknadu štete i sud ocjenjuje da je svjedokinja o događaju iskazala i isti opisala na način kako se je sam događaj i zbivao.

10. Iako okrivljenik u svojoj obrani iskazuje kako se on smatra 40 % krivim za prometnu nesreću, iz navoda Zapisnika o očevidu, situacijskog plana prometne nesreće i fotoelaborata prometne nesreće, koja pismena su sastavljena i izrađena od strane službenih osoba – policijskih službenika, na temelju njihovog osobnog i neposrednog zapažanja, te kao takva, prema pozitivnim odredbama PZ, odnosno članku 158. stavak 5. PZ, služe i koriste se, kao dokaz u prekršajnom postupku, kao i Nalaza i mišljenja interdisciplinarnog prometno tehničkog i medicinskog vještačenja od 08.06.2025., koji sud, kao izrađen od strane nepristranih i stručnih osoba, koje raspolažu svim potrebnim stručnim znanjem i iskustvom, prihvaća, razvidno je da nesreća, do koje je došlo 13.12.2023., oko 7,05 sati , u [adresa], na križanju ulica Kratka, Trakošćanska i Braće Radić, kad su vremenski uvjeti bili svitanje, mračno, kiša, a vrsta i stanje kolnika asfalt, gladak, mokar, predstavlja nalet osobnog vozila na pješakinju na obilježenom pješačkom prijelazu. Nadalje, da je u trenutku prometne nesreće pješakinja prošla južnu prometnu traku ulice Braće Radić i prolazila je preko sjeverne prometne trake i da je ukupno od početka ulaska na obilježeni pješački prijelaz do mjesta naleta prošla put od oko 7,0 m, dakle, da je prolazila drugu polovinu obilježenog pješačkog prijelaza u sjevernoj prometnoj traci kolnika. Nadalje, da je u trenutku naleta brzina kretanja vozila okrivljenika iznosila 15 km/h, dok je brzina kretanja pješakinje u trenutku naleta iznosila oko 5,04 km/h, te da je oštećena udaljenost od početka stupanja na obilježeni pješački prijelaz do mjesta nesreće prošla za oko 5,00 s, a za 5,00 s pak da je osobno vozilo okrivljenika bilo udaljeno najmanje 20,08 m od mjesta nesreće, te budući je vidljivost tamno obučenog pješaka koji prelazi kolnik, uz sve ometajuće faktore na udaljenosti od 26 m bila neupitna, to je vozač morao uočiti pješakinju na toj udaljenosti. Nadalje, da je okrivljenik kritične zgode nailazio na jasno označeni obilježeni pješački prijelaz kojim su se kretali pješaci. Loši

vremenski uvjeti, kiša, mokar kolnik i efekt bliještanja, te moguća vozila u kretanju u njegovom i u suprotnim smjerovima su stvarala izrazito nepovoljne uvjete za vožnju koje je okrivljenik kao vozač morao anulirati jednostavnim smanjivanjem brzine vožnje i dodatnim provjerama pred obilježenim pješačkim prijelazima, što bi mu dalo veći prostorno vremenski pomak za moguću reakciju na neku iznenadnu prepreku na kolniku, time da se pješak na obilježenom pješačkom prijelazu u glavnom toku prometa ne može smatrati iznenadnom preprekom jer je njihovo kretanje po istom moguće i predvidivo. Oštećena je u svom kretanju dolazila od lijevog ruba kolnika, prošla je sredinu kolnika i kretala se prema desnom rubu kolnika, te nije predstavljala iznenadnu opasnost na kolniku. Prilagodbom brzine vožnje prometnim znakovima, vremenskim uvjetima i prometnoj situaciji na kolniku, okrivljenik je mogao izbjeći nesreću, kao i pravilnim praćenjem i predviđanje prometne situacije. Kretanje oštećene preko obilježenog pješačkog prijelaza je bilo ispravno. U trenutku njezinog stupanja na kolnik i obilježeni pješački prijelaz osobno vozilo okrivljenika je bilo udaljeno najmanje 20,08 m, te je pješakinja mogla krenuti u prelaženje obilježenog pješačkog prijelaza i nije imala obvezu zaustavljanja ni propuštanja nailazećih vozila, već suprotno, svi vozači su morali s povećanom pažnjom prilaziti prema obilježenom pješačkom prijelazu i zaustaviti svoje kretanje ispred njega, ako je postojala bilo kakva kolizija sa pješacima. Stoga sud nalazi utvrđenim i dokazanim da se je okrivljenik, koji je prethodno postavljenim prometnim znacima bio upozoren da nailazi na obilježeni pješački prijelaz, te da na istome može očekivati pješake, koje će biti dužan propustiti, propustio obilježenom pješačkom prijelazu približavati sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz, a u konkretnom slučaju oštećena je nedvojbeno stupila na obilježeni pješački prijelaz i već je prošla sredinu istog, te se kretala prema desnom rubu kolnika, obzirom da je kolnik prelazila, s lijeve na desnu stranu i štoviše, okrivljenik ju je na udaljenosti od 20,08 m udaljenosti u trenutku njezinog stupanja na pješački prijelaz, a obzirom na uvjete prometovanja, mogao i morao uočiti, zaustaviti vozlio i propustiti je, što je sve propustio i što je dovelo do toga da je okrivljenik prednjim desnim i bočnim dijelom osobnog vozila udario u desni dio tijela oštećene, te na opisnai način prouzročio prometnu nesreću i počinio prekršaj iz članka 134. stavak 1. , kažnjiv po članku 134. stavak 4. u vezi članka 293. stavak 2. ZSPNC.

10.1. Iz Nalaza i mišljenja interdisciplinarnog prometno tehničkog i medicinskog vještačenja od 08.06.2025., proizlazi da je oštećena dana 13.12.2024. zadobila natučenje i kontuzijski biljeg vanjske strane desne natkoljenice, a što čini cjelinu i predstavlja tjelesnu ozljedu. Nadalje, da je postavljena i dijagnoza natučenja glave, no budući da ova ozljeda nije objektivno opisana niti utvrđena, već je postavljena na temelju bolnosti, da se istu ne može prihvatiti u sudskomedicinskom smislu.

10.2. Gore opisano mjesto prometne nesreće i gore opisani uvjeti prometovanja kritične prilike nedvojbeno, upućuju na zaključak da se okrivljenik inkriminirane prilike nije obilježenom pješačkom prijelazu približavao sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio oštećenu koja je već stupila i prelazila kolnik obilježenim pješačkim prijelazom sa južnog na sjeverni nogostup, radi čega je prednjim desnim i bočnim dijelom automobila udario u desni dio tijela pješakinje, pri čemu je ista zadobila lake tjelesne ozljede, pa sud nalazi sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je

Poslovni broj: Pp-473/2024-16.

okrivljenik postupio protivno odredbi članka 134. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 134. stavak 4. u vezi članka 293. stavak 2. ZSPNC, slijedom čega ga je, radi počinjenja istog proglasio krivim.

11. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. PZ, pa je tako okrivljeniku, kao otegotnim okolnostima cijenio dosadašnju prekršajnu kažnjavanost, koja proizlazi iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, dok mu je kao olakotnim okolnostima cijenio korektno ponašanje tijekom postupka pred sudom i vodio je računa o njegovim imovinskim prilikama.

11.1. Obzirom na propisanu kaznu, te navedene otegotne i olakotne okolnosti, osobito imajući u vidu da je okrivljenik umirovljenik, s relativno nižom mjesečnom mirovinom, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u najnižem, Zakonom, propisanom iznosu za predmetni prekršaj, smatrajući da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja.

11.2. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istom ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

11.3. Tužitelj je predložio da se okrivljeniku uz novčanu kaznu izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije. No, imajući u vidu dosadašnje ponašanje okrivljenika u prometu, kao dugogodišnjeg sudionika u prometu, sud nije našao da postoji bojazan da bi okrivljenik svojim budućim sudjelovanjem u prometu ugrožavao sigurnost prometa i dovodio u opasnost bilo druge sudionike u prometu ili imovinu, te vodeći računa i o načelu razmjernosti, slijedom čega i shodno navedenom sud okrivljeniku nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima, ocjenjujući da je za postizanje svrhe kažnjavanja kod okrivljenika dovoljna i sama izrečena novčana kazna.

12. Temeljem članka 139. stavak 6. PZ sud je okrivljenika oslobodio plačanja troškova prekršajnog postupka jer se radi o umirovljeniku, sa nižom mjesečnom mirovinom, bez nekretnina u vlasništvu i sa vozilom starijim od 20 godina, radi čega je sud ocijenio da bi plačanjem nastalih sudskih troškova moglo doći u pitanje nužno uzdržavanje okrivljenika.

13. Za prekršaj iz članka 175. stavak 3. ZSPNC sud je okrivljenika oslobodio optužbe.

13.1. Naime, članak 175. stavak 1. točka 3. ZSPNC kaže da je sudionik u prometnoj nesreći u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen, dužan, između ostaloga i o

Poslovni broj: Pp-473/2024-16.

prometnoj nesreći obavijestiti najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju i vratiti se na mjesto prometne nesreće i sačekati dolazak ovlaštene osobe koja obavlja očevid.

13.2. Međutim, u konkretnom slučaju, imajući u vidu da okrivljenik tvrdi da se je on nakon predmetnog kontakta zaustavio i da je došao do ovdje oštećene koja je već bila na nogama kada je došao do nje i pitao ju da li želi da zove policiju, da li da ju vozi u bolnicu, da li da ju vozi u školu, a ista da je sve to odbijala i da stoga nije zvao policiju već je nastavio sa obavljanjem taxi službe, te da je oštećena BA, ispitana u svojstvu svjedoka, potvrdila da je okrivljenik doista kritične zgode nakon što je došlo do prometne nesreće, izašao iz vozila i da je došao do nje i da ju je pitao da li joj što treba, a ona da je rekla da ne treba i da je potom sa prijateljicom otišla prema školi, te tada nazvala razrednicu koja joj je rekla da dođe u školu i nazvala njezinu majku, to sud ne nalazi sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da su se u ponašanju i radnjama okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koji ga se tereti, iako nije sporno da okrivljenik o predmetnoj prometnoj nesreći nije obavijestio policiju jer to očito nije učinio, budući neposredno nakon same prometne nesreće, nedvojbeno, nije niti imao saznanja da je oštećena u toj prometnoj nesreći zadobila ozljedu, a shodno tome niti saznanja da je o prometnoj nesreći dužan obavijestiti policiju, dodatno kada se ima u vidu da je oštećena od ozljeda u sudsko medicinskom smislu zadobila natučenje i kontuzijski biljeg vanjske strane desne natkoljenice, a koja ozljeda je utvrđena naknadno po liječniku, te na mjestu događaja, nakon same prometne nesreće, notorno i životno, nije bila vidljiva jer je bila prekrivena odjećom, a niti je od strane oštećene bilo rečeno okrivljeniku da bi zadobila kakvu ozljedu, slijedom čega je sud okrivljenika, temeljem članka 182. točka 3. PZ, za terećeni prekršaj iz članka 175. stavak 3. ZSPNC, oslobodio od optužbe.

14. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 12. rujna 2025.

Zapisničarka

Sudac

Štefanija Novoselec, v.r.

VA, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pismeno, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno putem ovog Suda.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj: Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: NA, [adresa]

4. Za spis, ovdje