REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-329/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busije kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĆR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog ĆR, podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. lipnja 2022. broj K-675/2022-9, u sjednici održanoj 12. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog ĆR kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi ĆR je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci te mu je, na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, uračunato vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. veljače 2022. do 7. lipnja 2022.
1.3. Primjenom članka 68. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se uz izrečenu uvjetnu osudu izvršavati izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude, odnosno najduže tri godine. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11. je određeno da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne optuženiku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
1.4. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/24, 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., kao i troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljanog branitelja, tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi ĆR.
2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti te optuženiku izreći strožu kaznu.
2.2. Optuženi ĆR je podnio dvije žalbe, jednu osobno, a drugu putem braniteljice Indire Kartal, odvjetnice u Zagrebu. U osobno podnesenoj žalbi optuženik ne navodi žalbene osnove, a predlaže da ga sud oslobodi kazne, dok se u žalbi podnesenoj putem braniteljice optuženik žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti. S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Suprotno navodima optuženikove žalbe, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika, za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., za koje je osuđen, te je isto obrazložio valjanim razlozima, koje prihvaća i ovaj sud.
6.1. Optuženik u žalbi navodi kako nikome nije prijetio, nego samo rekao "zakaj glume majmuna…", a da ga sud uopće ne razumije jer ima mentalnu retardaciju, ne zna govoriti književno, a vikao je jer ga je sutkinja "terala van" pa je moguće da je psovao Ć te misli da nije dokazano da je govorio za što je optužen.
6.2. Takvim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje zaključke prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge, u odnosu na sve relevantne činjenice, a obrazloženje nije u suprotnosti sa izvedenim dokazima, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je analizirao sve izvedene dokaze i obrazložio svoje zaključke koji proizlaze iz izvedenih dokaza, a isto tako je obrazložio zašto prihvaća istinitima iskaz svjedokinje žrtve koja potvrđuje optužnicu, a ne prihvaća istinitim obranu optuženika.
6.3. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno na temelju iskaza svjedokinje, žrtve Aleksandre Leljak, te zapisnika izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Zlataru od 17. veljače 2022., utvrdio da je optuženik počinio radnje koje su mu optužnicom stavljene na teret.
6.4. Svjedokinja Aleksandra Leljak detaljno je i opširno opisala inkriminirani događaj, iskazivala je kako je postupala kao predsjednica izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Zlataru i odlučivala o daljnjem trajanju mjera opreza optuženiku u predmetu tog suda poslovnog broja Kv-43/2022. Navela je kako je optuženik na sjednici počeo svašta govoriti, ne sjeća se točno svih riječi, ali se sjeća da se obratio isključivo njoj i gledao u nju govoreći "ne buš ti više nikoga slala van". Nastala je gužva u sudnici, došla je pravosudna policija, optuženi je mahao i vikao, a braniteljica mu govorila da se smiri. Unosila je tijek sjednice u zapisnik, a nakon što joj je predočen zapisnik od 17. veljače 2022 (listovi 9 i 10 spisa), koji je pregledan u dokazne svrhe, svjedokinja je iskazala da je u njemu sve istinito navedeno.
6.5. Naime, iz zapisnika izvanraspravnog vijeća Općinskog suda u Zlataru od 17. veljače 2022. proizlazi da optuženik, nakon što je predsjednica vijeća dala riječ njegovoj braniteljici, glasno govori, a nakon što ga predsjednica vijeća upozorava da sada ne može on govoriti i opominje da će pozvati pravosudnu policiju radi njegovog udaljavanja iz sudnice, navodi da "jednoga dana više nikoga poslati van iz sudnice", kao i da "zbog takvog ponašanja suda suci pogibaju, da se strijelja po sudu i da nam je zbog toga jedan čovjek napravio osvetu".
6.6. Optuženik u svojoj obrani poriče počinjenje navedenog kaznenog djela, ali ne spori da je tog dana bio na sudu u Zlataru i rekao "kaj glume živog majmuna". Sutkinja mu je rekla da ide van, odvjetnica mu je govorila da bude tiho pa se uputio sam van. Svašta je izgovorio tada, ali nije nikada nikome prijetio da će ga ubiti.
6.7. Ovakvu obranu optuženika i ovaj drugostupanjski sud smatra neuvjerljivom i suprotnom izvedenim dokazima. Upravo navedeni zapisnik sa sjednice izvanraspravnog vijeća, na kojoj su pored tročlanog sudskog vijeća i zapisničarke prisustvovali optuženik i njegova braniteljica, potvrđuje istinitost iskaza svjedokinje Aleksandra Leljak. Osim toga i sam žalitelj ponavlja navode iznesene u obrani da je inkriminirane prigode bio na sudu i nakon što se obratio sutkinji, ona mu je rekla da ide van. S tim u vezi opravdano je zaključiti da je optuženik znao tko je svjedokinja Aleksandra Leljak i u kakvom statusu postupa, odnosno da se radi o službenoj osobi, sutkinji koja postupka kao predsjednica vijeća u sudskom predmetu, pa je u tom dijelu njegova obrana po prvostupanjskom sudu osnovano ocijenjena kao neuvjerljiva i neistinita, unatoč njegovoj psihijatrijskoj dijagnozi - poremećaj ličnosti i laka mentalna retardacija sa smetnjama ponašanja te utvrđenju da je u vrijeme počinjena djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a što je pak temeljeno na provedenom psihijatrijskom vještačenju. Ujedno istim vještačenjem je utvrđeno da je optuženik raspravno sposoban, dakle može sudjelovati u sudskom postupku, odgovarati na pitanja kao i davati upute branitelju, pa je neosnovan žalbeni navod da ga sud "uopće ne razumije zbog mentalne retardacije".
7. Prema tomu, i ovaj drugostupanjski sud smatra kako je optuženi ĆR svojim postupanjem kritične zgode ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. jer je predsjednici sudskog vijeća, sutkinji Aleksandri Leljak, dakle službenoj osobi koja je inkriminirane prigode postupala u okviru svojih dužnosti i položaja u kaznenom predmetu koji se pred Općinskim sudom u Zlataru vodio protiv optuženika, u namjeri izazivanja osjećaja straha, rekao riječi koje mu se stavljaju na teret. Upravo tako izrečene riječi su, po karakteru i s obzirom na okolnosti, objektivno prikladne za stvaranje straha, nespokojstva, osobne ugroženosti.
8. Državni odvjetnik se zalaže za strože kažnjavanje jer smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, uvažavajući sve utvrđene okolnosti počinjenja kaznenog djela i osobne okolnosti na strani optuženika izrekao preblagu kaznu te da mu je trebalo izreći strožu kaznu, odnosno kaznu zatvora. Nadalje, ističe da je prilikom utvrđivanja kazne prvostupanjski sud prevelik značaj dao olakotnim okolnostima na strani optuženika, a propustio dati odgovarajući značaj situaciji i mjestu počinjena kaznenog djela, kao i prijašnjem počiniteljem životu. Naime, iako je optuženik ranije neosuđivan, ovo kazneno djelo je počinjeno u sudnici na štetu predsjednice vijeća tijekom kaznenog postupka, a što upućuju na potpuni izostanak kritične svijesti o neprihvatljivost vlastitog ponašanja i bezobzirnosti koja značajno nadilazi uobičajene pojavne oblike ovog kaznenog djela. Iz okolnosti počinjenja djela je razvidno da inkriminacija nije incident u optuženikovom inače urednom životu, nego nastavak protupravnog ponašanja koje je povezano s položajem i radom žrtava.
8.1. Optuženik ističe da prvostupanjski sud uopće nije uzeo u obzir ili nije dovoljno razmotrio cijeli niz olakotnih okolnosti, ali ne konkretizira kojih. Shodno navedenom, optuženik se zalaže za blaže kažnjavanje, odnosno da ga se oslobodi od kazne.
8.2. Suprotno stavu oboje žalitelja, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti od kojih ovisi izbor vrste i mjere kazne te je u tom smislu pravilno utvrdio i vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, pri čemu olakotne okolnosti nije podcijenio, a niti otegotne precijenio. Tako je optuženiku kao olakotna okolnost pravilno vrednovana ranija neosuđivanost, kao i da je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Premda prvostupanjski sud navodi da "otegotnih okolnosti nije našao", pri odmjeravanju kazne je uzeo u obzir težinu počinjenog djela, stupanj krivnje, kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra. Dakle, okolnosti da je djelo počinjeno u sudnici, na štetu predsjednice vijeća, tijekom kaznenog postupka u kojem se optuženik teretio da je počinio kazneno djelo prijetnje (u kojem postupku su mu određene mjere opreza), su imale dovoljno odraza pri odmjeravanju kazne. Pored toga, prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da je optuženi ĆR u vrijeme počinjenja kaznenog djela za koja je proglašen krivim bio bitno smanjeno ubrojiv zbog dijagnosticiranog poremećaj ličnosti i lake mentalne retardacija sa smetnjama ponašanja. Kako optuženik ne sudjeluje u liječidbenom postupku na adekvatan način jer odbija uzimanje terapije, to dovodi do novih poteškoća, pa su ispunjeni zakonski uvjeti za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11., kako bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i otklonila opasnost za okolinu, jer sukladno mišljenju sudskog vještaka psihijatra, ako optuženik ne bi bio uključen u program liječenja postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenog djela pa čak i težeg.
9. Dakle, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, kao i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja tri godine, primjerena je svim navedenim okolnostima, predstavlja kaznu koja će odgojno, ali i preventivno djelovati ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje ovakvih kaznenih djela da ne čine ista ili istovrsna kaznena djela. Dakle, izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i dostatan, ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.
10. Nije osnovana žalba optuženika da se ne treba liječiti, čime evidentno pobija odluku o sigurnosnoj mjeri. Naime, žalitelj navodi da se već liječi i ima svog psihijatra u Krapini i u Jankomiru.
10.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika, kada je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio predmetno kazneno djelo u stanju bitno smanjene ubrojivosti te da postoji opasnost da bi zbog okolnosti zbog kojih je nastupila njegova bitno smanjena ubrojivost mogao u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, kako je to već navedeno, tada mu je pravilno na temelju članka 68. KZ/11. izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, u zakonom propisanom trajanju, dakle do proteka roka provjeravanja iz uvjetne osude, odnosno najduže tri godine. Ujedno je pravilno prvostupanjski sud odredio da će se na temelju članka 68. stavka 2. KZ/11. izrečena mjera izvršavati uz navedenu uvjetnu osudu, izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, kao i da sud može, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako optuženik bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom.
11. Optuženik nije u pravu niti kada se žali da je u istražnom zatvoru bio tri dana duže od 7. lipnja 2022. U izrečenu kaznu, u slučaju opoziva uvjetne osude, prvostupanjski sud je pravilno optuženiku uračunao vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 17. veljače 2022. pa do 7. lipnja 2022., a što proizlazi iz podataka u spisu o vremenu uhićenja, te trenutku ukidanja istražnog zatvora (7. lipnja 2022., listovi 206 i 207 spisa).
12. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
12.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Velika Gorica, 12. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Ivana Dubravka Kovačević
