Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-341/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Andrini Raspor Flis, u pravnoj stvari predlagateljice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa MBL iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Baica u Šibeniku, prema protustranci Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku, OIB: 84397956623, Vladimira Nazora 51, Šibenik, kojeg zastupa LB, zaposlenica tuženika, radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1 Ob-108/2025-4 od 28. srpnja 2025. godine, dana 12. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj R1 Ob-108/2025-4 od 28. srpnja 2025. godine, u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Uvažava se žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Šibeniku i ukida navedeno rješenje u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđuje se da je između predlagateljice i pok. NB postojala izvanbračna zajednica dulje od tri godine koja je trajala do njegove smrti 11. listopada 2024. godine, te se u odnosu na protustranku odbija prijedlog i obustavlja postupak.

2. Protiv tog rješenja žali se protustranka iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U provedenom postupku glede utvrđenja izvanbračne zajednice, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijano rješenje sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Predlagateljica navodi da je s pok. NB živjela u izvanbračnoj zajednici od 1988. godine pa sve do njegove smrti 11. listopada 2024. godine i to na adresama navedenim u uvjerenjima o prebivalištu za predlagateljicu i pok. NB.

8. Osim toga, iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju suda prvog stupnja broj O- 1765/24 od 31. prosinca 2024. godine vidljivo je da je predlagateljica proglašena zakonskom nasljednicom iza smrti pok. NB.

9. Odredbom čl. 11. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ) propisano je da odredbe toga zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuje se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljeno sklapanjem braka (st. 1.), a izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz st. 1. toga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova (st. 2.).

10. Prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje ZMO) pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. toga članka smatra se izvanbračni drug koji je sa osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živo u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, a status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku.

11. Iz navoda predlagateljice i priloženih dokaza u spisu proizlazi da je predlagateljica i njezin pok. izvanbračni suprug živjeli u zajedničkom kućanstvu i očito funkcionirali kao muž i žena i imali ekonomsku i emocionalnu zajednicu koja je trajala sve do smrti pok. NB.

12. Prema tome, nedvojbeno je da između predlagateljice i pok. OB postojala zajednica života sadržajno ista bračnoj zajednici, zbog čega je očito da je izvanbračna zajednica osim u emocionalnom smislu ispunjavala preduvjete i u voljnom i ekonomskom smislu za izjednačavanje s bračnom zajednicom.

13. Stoga i ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je između predlgateljice i pok. NB postojala dugogodišnja izvanbračna zajednica koja je trajala od 1988. godine sve do njegove smrti, a koja je bila jednaka bračnoj zajednici, sukladno navedenim zakonskim odredbama, pa svi suprotni navodi u žalbi protustranke nisu osnovani.

14. Slijedom navedenog valjalo je u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

15. Međutim, djelomično su osnovani žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije pravilno postupio kada je u odnosu na protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, [obrt] odbio prijedlog i obustavio postupak navodeći da su u postupcima utvrđenja izvanbračne zajednice pasivno legitimirani samo zakonski nasljednici umrle osobe koji imaju određena nasljedna prava u odnosu na osobu koja je umrla.

16. Takav zaključak suda prvog stupnja nije pravilan, jer je predlagateljica u odnosu na protustranke mogla pokrenuti izvanparnični postupak utvrđenja izvanbračne zajednice, sukladno odredbi čl. 22. ZMO, budući da je njen pravni interes ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu, zbog čega predlagateljica može ostvarivati prava prema protustranci.

17. Osim toga, pasivna legitimacija protustranke proizlazi i iz odredbe čl. 436. st. 1. toč. 1. i 2. Obiteljski zakon (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ) kojom je propisano da je protustranka osoba koju je predlagatelj naznačio kao protustranku, odnosno svaka osoba na čiji bi pravni položaj mogla izravno utjecati odluka koja se predlaže.

18. Stoga, pored zakonskih nasljednika iza umrlog NB pasivno je legitimiran i prostustranka s obzirom da će predmetna odluka utjecati na njega kod obveze isplate obiteljske mirovine.

19. Slijedom toga je predlagateljica jedino u odnosu na protustranku mogla podnijeti prijedlog, pa je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda da protustranka nije pasivno legitimirana u ovom postupku, zbog čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu protustranke.

20. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu protustranke kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu protustranke i ukinuti navedeno rješenje u dijelu pod toč. II izreke bez vraćanja na ponovni postupak.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sudac:

Andrina Raspor Flis