Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1069/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš predsjednice vijeća, Katice Krajnović, člana vijeća i sutkinje izvjestiteljice te suca Berislava Babića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika HOK Osiguranja d.d., Zagreba, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Žarko Olujić, Iva Pezić, Fran Olujić, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2582/2018-40 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana dok se žalba tužitelja odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2585/2018-40 od 25. ožujka 2025.:

a) potvrđuje presuda :

- u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke za iznos od 4.500,00 eura (s osnova naknade neimovinske štete) zajedno sa zateznom kamatom od 21. svibnja 2018. do isplate

- u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke za iznos od 651,80 eura (s osnova naknade imovinske štete) sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2025. do isplate,

b) preinačava presuda u odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke (u odnosu na neimovinsku štetu) i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. za osiguranje, OIB 00432869176, Zagreb isplatiti tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], daljnji iznos od 2.712,52 eura sa zateznom kamatom tekućom od 21. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

U preostalom dijelu, do zatraženog iznosa na ime neimovinske štete (za iznos od 8.787,48 eura) kao i u odnosu na zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 29. svibnja 2015. do 20. svibnja 2018., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

c) preinačava presuda u odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke (u odnosu na imovinsku štetu) i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. za osiguranje OIB 00432869176, Zagreb isplatiti tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] daljnji iznos od 260,72 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 21. svibnja 2018. do 24. ožujka 2025., u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu, do zatraženog iznosa na ime imovinske štete (za iznos od 1.435,70 eura) kao i u odnosu na zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate od 29. svibnja 2015. do 20. svibnja 2018., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

d) preinačava se odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskoj osiguravajućoj kući d.d. za osiguranje, OIB 00432869176, Zagreb, isplatiti tužitelju ČD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 3.698,24 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 254,17 eura, u roku od 15 dana.

III. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 4,500,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21. svibnja 2018. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na me potraživanja neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 11.500,00 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata po ovoj osnovi od 29. svibnja 2015. do 20. svibnja 2018., zahtjev se odbija kao neosnovan. P-2582/2018-40 2

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime tuđe njege i pomoći iznos od 501,80 eura, na ime troškova uništene odjeće, obuće, kacige iznos od 150,00 eura, dakle ukupno 651,80 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja tuđe njege i pomoći i troškova uništene odjeće, obuće, kacige u iznosu od 2.348,20 eura, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata po ovoj osnovi od 29. svibnja 2015. do 24. ožujka 2025., zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe iz podneska tužitelja od 22. siječnja 2025.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos od 481,25 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.268,75 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan."

2. Presudu prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. I. i II. izreke presude kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja iz svih zakonskih razloga propisanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke presude preko iznosa od 3.500,00 eura te u dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke presude preko iznosa od 400,42 eura kao i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka pod toč. I. izreke rješenja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda i rješenje u pobijanom dijelu preinači sukladno navodima žalbe, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ujedno zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dosuđujućem i odbijajućem dijelu pod toč. I. i II. izreke presude, kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. II. izreke rješenja, postupak koji je prethodio njihovom donošenju kao i žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj je sud utvrdio da u donošenju prvostupanjske presude i rješenja nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a.

7. Također, prvostupanjska presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na postojanje koje žalbom upiru tužitelj i tuženik.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete kao posljedice štetnog događaja od 29. svibnja 2015. kada je tužitelj nastradao u prometnoj nesreći upravljajući motociklom na način da je udario u vozilo osiguranika tuženika koje je radnjom skretanja ulijevo, presjeklo putanju kretanja tužitelja zbog čega došlo do sraza vozila te je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede.

9. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija niti je sporan nastanak štetnog događaja.

10. U žalbenoj fazi postupka sporan je doprinos tužitelja nastanku štete kao i visina dosuđene štete.

11. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je osiguranik tuženika presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-1075/2015 od 19. siječnja 2017. proglašen krivim za nastanak prometne nesreće kada je upravljajući teretnim vozilom marke „Iveco“ na kolniku državne ceste D8 poduzeo radnju skretanja ulijevo bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti na siguran način i na taj način omeo putanju kretanja tužitelju koji se motociklom marke „Honda“ kretao iza njega istom prometnom trakom i u istom smjeru te je otpočeo s radnjom pretjecanja uslijed čega je došlo do naleta i udara prednjeg dijela motocikla tužitelja u lijevi bočni dio vozila „Iveco“ te pada pri čemu je tužitelj zadobio teške tjelesne ozljede, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca uz primjenu uvjetne osude.

12. Nadalje je utvrđeno, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke, da je neposredno prije sraza vozač teretnog vozila „Iveco“ poduzeo radnju skretanja ulijevo pri brzini od 14 km/h, a da se u trenutku kada je teretno vozilo započelo sa skretanjem ulijevo, motocikl tužitelja nalazio u fazi pretjecanja čime je zauzeo prednost gibanja suprotnim prometnim trakom u odnosu na početak skretanja teretnog vozila osiguranika tuženika; da bi se motocikl tužitelja, uz poduzimanje intenzivnog kočenja, zaustavio do mjesta naleta da se kretao brzinom od 61.8 km/h ili bilo kojom brzinom koja je manja od navedene; da je tužitelj obavljao radnju pretjecanja preko pune središnje linije te da je kritični trenutak za tužitelja nastao kada je teretno vozilo svojim prednjim lijevim dijelom započelo prelazak preko središnje linije, vremenski gledano oko dvije sekunde prije naleta.

13. Prema odredbi čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., dalje u tekstu: ZOO-a) prvostupanjski je sud zaključio da su oba sudionika u prometu postupila protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to osiguranik tuženika jer je poduzeo radnju skretanja vozilom ulijevo, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, dok je tužitelj obavio radnju pretjecanja preko pune središnje linije prekoračivši neznatno dozvoljenu brzinu kretanja zbog čega je nadalje zaključio da su sudionici navedene prometne nezgode suodgovorni u omjeru od 50%.

14. Međutim, s pravom u žalbi ističe tužitelj da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio omjer doprinosa tužitelja nastanku štete.

14.1. Naime, zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj prekoračio brzinu kretanja nije pravilan s obzirom da je ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ĐD, iznosilo 80 km/h dok se tužitelj kretao brzinom od 68 km/h.

14.2. Također, iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da je do nastanka prometne nezgode došlo jer je osiguranik tuženika radnjom skretanja ulijevo presjekao put kretanja motocikla tužitelja koji se nalazio u radnji pretjecanja, odnosno da je tužitelj zauzeo prednost gibanja suprotnim prometnim trakom u odnosu na početak skretanja teretnog vozila osiguranika tuženika iz čega slijedi da je upravo radnja skretanja ulijevo osiguranika tuženika bila uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja.

15. Dakle, kako je tužitelj radnju pretjecanja izvodio na mjestu gdje to nije dozvoljeno, preko pune središnje linije, svakako postoji njegov doprinos nastanku štete koji prema ocjeni ovoga suda iznosi 30%.

16. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i to prijelom drugog rebra desno sa krvavim izljevom u desno prsište, kontuziju plućnog krila desno, prijelom 10. i 11. rebra lijevo, dijastazu pubične simfize, rupturu sakroidijakalnog ligamenta, desnu subluksaciju sa dislokacijom zdjelice te je utvrđeno kako ima nejednaku dužinu nogu, oguljotine oba koljena, oguljotine desnog lakta i podlaktice, desnog dlana i prstiju, a na desnom koljenu razderotinu veličine 5 cm. Također je utvrđeno da je tužitelj otpušten sa bolničkog liječenja 19. lipnja 2015. te da su mu tijekom liječenja ordinirani lijekovi po protokolu, odstranjen torakalni dren, da je šest tjedana ležao sa postavljenim zdjeličnim pojasom nakon čega je slijedila vertikalizacija i hod uz protekciju štaka sa zabranom oslanjanja na desnu nogu, da je tužitelj bio na bolovanju deset mjeseci; da je u početku tijekom kućne njege bio praktični nepokretan; da po mišljenju traumatologa smanjenje životnih aktivnosti iznosi 15% zbog posljedica ozljeda zdjelice koja se očituje kroz intoleranciju većih napora uz bolove u desnom križima i desnoj preponi posebno kod dužeg stajanja, hodanja po neravnom terenu, penjanja i spuštanja; da je tužitelj nastradao u dobi od 39 godina zbog čega će se sva ograničenja očitovati ubuduće osobito u bavljenju sportom. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj trpio nelagodu tijekom hospitalizacije jer je bio izložen ionizacijskom liječenju, previjanju rana te da je trpio bolove jakog intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta tri tjedna i blagog intenziteta mjesec dana; da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u vidu nemedicinske pomoći pet sati dnevno kroz tri tjedna, a nakon toga tri sata dnevno kroz još tri tjedna, te jedan sat dnevno kroz naredna tri tjedna. Prvostupanjski sud također je utvrdio da je kod tužitelja prisutno i naruženje s obzirom da mu je jedna noga kraća za 1cm uz brojne oguljotine što predstavlja naruženje blagog stupnja s obzirom na zaostale ožiljke te mogućnost javljanja šepanja kod većih opterećenja dužeg hodanja.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke- pulmologa, proizlazi da je od strane ozljeda toraksa došlo do umanjenja životnih aktivnosti za 5% i to zbog smetnji prilikom dubljeg disanja te da se procijenjenih 5% pribraja procjeni vještaka ortopeda traumatologa tako da je ukupno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja utvrđeno u omjeru od 20%, dok je iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke- psihijatra, prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne minute, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od dva do tri dana, srednjeg intenziteta u trajanju od tri tjedna, a blažeg intenziteta u trajanju od dva mjeseca, a također je utvrđeno da cijena sata pružanja nemedicinske pomoći iznosi 5,31 eura.

18. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da težina ozljeda i okolnosti konkretnog slučaja, opravdavaju dosudu naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pozivom na odredbu čl. 1100. st.1 i 2. ZOO-a.

19. Uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu kao i sve okolnosti slučaja, a osobito težinu zadobivenih ozljeda, dužinu i nelagodnosti liječenja (bolničko liječenje, terapije, UZV, CT, MR, RTG snimanja, analgetska terapija), pretrpljeni strah, zatim činjenicu da je tužitelj osoba koja je nastradala u dobi od 39 godina i koja će još dugo trpjeti posljedice štetnog događaja, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete (utvrđenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., broj: Su-IV-47/2020-5), prema stavu ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu pravične novčane naknade po osnovu neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj, neovisno o tome što prvostupanjski sud nije naveo pojedinačne iznose po kvalifikatornim kriterijima bolova, straha i smanjenja životnih aktivnosti te naruženja u iznosu od 9.000,00 eura.

20. Suprotno žalbenim navodima tužitelja i tuženika, sud se prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, ne smije strogo držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. Orijentacijski kriteriji i prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovnog broja Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada što je i u konkretnom predmetu slučaj.

21. Nadalje, na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao iznos od 1.003,59 eura, s osnova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege, s time da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno utvrdio cijenu sata pružanja tuđe pomoći i njege jer se radi o cijeni sata nemedicinske pomoći kakvu je primao i tužitelj, dok je po osnovu naknade imovinske štete zbog uništene odjeće, obuće i kacige, pravilno tužitelju na temelju odredbe čl. 233. ZPP-a priznao iznos od 300,00 eura, imajući na umu činjenicu da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz o vrijednosti uništenih stvari.

22. Kako je prvostupanjski sud doprinos tužitelja nastanku štete ocijenio u omjeru od 50%, to je istome dosudio iznos od 4.500,00 eura s osnova naknade neimovinske štete, iznos od ukupno 651,80 eura s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu kao i za uništenu odjeću, obuću i kacigu dok je za isplatu daljnjeg iznosa od 11.500,00 eura s osnova naknade neimovinske štete, isplatu daljnjeg iznosa od 2.348,20 eura s osnova imovinske štete kao i u odnosu na zateznu kamatu na neimovinsku štetu za razdoblje od 29. svibnja 2015. do 20. svibnja 2018. te zateznu kamatu po osnovu imovinske štete za razdoblje od 29. svibnja 2015. do 24. ožujka 2025., tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

22.1. Međutim, zbog ocjene ovog suda o manjem omjeru doprinosa tužitelja nastanku štete (omjer od 30%), valjalo je tužitelju, pored već dosuđenog iznosa od 4.500,00 eura s osnova naknade neimovinske štete, dosuditi i daljnji iznos od 2.712,52 eura, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 8.787,48 eura) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan kako je to odlučeno pod toč.I. b) izreke. Nadalje, valjalo je tužitelju s osnova naknade imovinske štete, pored već dosuđenog iznosa od 651,80 eura, dosuditi i daljnji iznos od 260,72 eura, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 1.435,70 eura) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan kako je to odlučeno pod toč.I. c) izreke.

23. U odnosu na žalbene navode tužitelja o tijeku zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu za odgovoriti je da u konkretnom slučaju obveza tuženika na plaćanje naknade štete proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se prava i obveze tuženika kao osiguratelja, moraju ocjenjivati sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. dalje u tekstu ZOOP). Odredbom čl. 12. st .6. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz st.1. toga čl. oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

23.1. Prvostupanjski je sud stoga pravilno tužitelju dosudio iznos zatezne kamate na neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe 21. svibnja 2018. do isplate jer iz prijave i zahtjeva za naknadu štete (odštetnog zahtjeva) ne proizlazi visina potraživanja, odnosno radi se o neodređenom zahtjevu tužitelja kojeg je tužitelj odredio tek u tužbi pa mu stoga ne pripada niti zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kojem zahtjevu tuženik nije niti mogao udovoljiti.

23.2. Međutim, u odnosu na naknadu imovinske štete, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je valjalo dosuditi zateznu kamatu također od dana podnošenja tužbe, odnosno od 21. svibnja 2018. do 24. ožujka 2025., sukladno odredbi čl. 12. st. 6. ZOOP-a pa je u tome dijelu žalba tužitelja osnovana zbog čega je u odnosu na navedeno prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti kako je to odlučeno pod toč. I. c) izreke.

24. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

24.1. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju tuženik je osporavao osnov tužbenog zahtjeva ističući prigovor doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, koji je utvrđen u omjeru od 30%, valjalo je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka uzeti u obzir kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u postupku.

24.2. U kontekstu naprijed navedenog, tužitelj je u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a s visinom 43 % što znači da je uspio u omjeru od 71,50% (100+43:2=71,50%). Sukladno tome, tuženik nije uspio sa osnovom dok je sa visinom uspio u omjeru od 57 %, što znači da je u postupku uspio u omjeru od 28,5 % (0+57:2=28,5%). Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika, proizlazi da je konačni uspjeh tužitelja u ovoj parnici 43% u kojem je omjeru tuženik u obvezi podmiriti tužitelju prouzročene troškove postupka.

24.3. Tužitelju je valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu Tarifa), trošak sastava dva obrazložena podneska i to od 29. listopada 2018. i 22. siječnja 2025. prema Tbr. 8.1. Tarife, za svaki podnesak po 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 12. rujna 2019., 30. siječnja 2020., 30. siječnja 2023., 19. listopada 2023. i 6. veljače 2025., za svako ročište po 250 bodova prema Tbr. 9.1. Tarife te trošak zastupanja na ročištima od 27. travnja 2023. i 12. rujna 2024. za svako ročište po 125 bodova prema Tbr. 9.2. Tarife, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova prema Tbr. 9.3. Tarife, odnosno ukupno 4.600,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a (25%) čini ukupno 5.750,00 eura. Tužitelju je također valjalo priznati i trošak plaćane sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 132,72 eura odnosno ukupno 5.882,72 eura.

24.4. S obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 43%, istom je valjalo priznati iznos od 3.353,16 eura. Tužitelju je također valjalo priznati i trošak vještačenja u iznosu od 345,08 eura koji se trošak tužitelju priznaje u cijelosti, neovisno od uspjeha u sporu pa je stoga ukupno tužitelju s osnova naknade parničnog troška valjalo dosuditi iznos od 3.698,24 eura kako je to odlučeno pod toč. I. d) izreke.

24.5. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 236,45 eura budući da isti nije dokazao da je podmirio navedeni trošak.

25. Tužitelju pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. toč.1.Tarife) što uvećano za iznos PDV-a (25%) ukupno iznosi 312,50 eura te trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 133,41 eura, odnosno ukupno 445,91 eura. Kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 43% to je istome valjalo dosuditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 254,17 eura kako je to odlučeno pod toč. II. izreke presude.

26. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer isti nije uspio sa žalbom (čl.166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st.1. ZPP-a).

27. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

28. U nepobijanom dijelu (toč. I. izreke rješenja) prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš