Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1093/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od Drage Grubeše, predsjednika vijeća, Snježane Androš kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Sanje Sušilović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Gložinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-264/2022-15 od 10. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-264/2022-15 od 10. travnja 2025. u pobijanom dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima pod toč. I. izreke.

II. Odbija je tuženik sa zahtjevom za trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., [osobni identifikacijski broj], Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužitelju ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 1.789,89 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekući počevši na pojedine iznose od različitih datuma po stopi od 15% godišnje do 31.12.2007.g., od 01.01.2008. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015.g. do 31.12.2015.g. po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016.g. do 30.06.2016.g. po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016.g. do 31.12.2016.g. po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017.g. pa do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017.g. pa do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30. 06. 2018.g. po stopi od 7,09%, od 01. 07. 2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82% godišnje, od 1.1.2019.g. do 30.6.2019.g. po stopi od 6,54%, od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30%, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11%, od 1.7.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89%, od 1.1.2021.g. do 30.6.2021.g. po stopi od 5,75%, od 1.7.2021.g. do 31.12.2021.g. 5,61%, od 1.1.2022.g. do 30.6.2022. po stopi od 5,49%, od 1.7.2022.g. do 31.12.2022 po stopi od 5,31%, od 1.1.2023.g. do 30.6.2023.g. po stopi od 5,50 %, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023. po stopi od 7,00 %, od 1.1.2024. do 30.06.2024. po stopi od 7,50 %, a od 1.7.2024. pa do isplate po stopi od 7,25 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to: na iznos od 5,58 EUR tekući počevši od 13.10.08. pa do isplate

na iznos od 7,44 EUR tekući počevši od 10.12.08. pa do isplate

na iznos od 8,78 EUR tekući počevši od 12.01.09. pa do isplate

na iznos od 9,38 EUR tekući počevši od 11.02.09. pa do isplate

na iznos od 7,72 EUR tekući počevši od 11.03.09. pa do isplate

na iznos od 8,03 EUR tekući počevši od 10.04.09. pa do isplate

na iznos od 5,49 EUR tekući počevši od 14.05.09. pa do isplate

na iznos od 3,61 EUR tekući počevši od 15.06.09. pa do isplate

na iznos od 4,11 EUR tekući počevši od 16.07.09. pa do isplate

na iznos od 5,10 EUR tekući počevši od 11.08.09. pa do isplate

na iznos od 5,01 EUR tekući počevši od 14.09.09. pa do isplate

na iznos od 4,01 EUR tekući počevši od 13.10.09. pa do isplate

na iznos od 5,89 EUR tekući počevši od 12.11.09. pa do isplate

na iznos od 7,39 EUR tekući počevši od 12.12.09. pa do isplate

na iznos od 9,53 EUR tekući počevši od 13.01.10. pa do isplate

na iznos od 9,04 EUR tekući počevši od 12.02.10. pa do isplate

na iznos od 11,94 EUR tekući počevši od 11.03.10. pa do isplate

na iznos od 11,39 EUR tekući počevši od 14.04.10. pa do isplate

na iznos od 12,47 EUR tekući počevši od 10.05.10. pa do isplate

na iznos od 21,75 EUR tekući počevši od 14.06.10. pa do isplate

na iznos od 19,84 EUR tekući počevši od 15.07.10. pa do isplate

na iznos od 25,68 EUR tekući počevši od 12.08.10. pa do isplate

na iznos od 23,66 EUR tekući počevši od 17.09.10. pa do isplate

na iznos od 20,42 EUR tekući počevši od 15.10.10. pa do isplate

na iznos od 27,27 EUR tekući počevši od 16.11.10. pa do isplate

na iznos od 35,98 EUR tekući počevši od 15.12.10. pa do isplate

na iznos od 29,81 EUR tekući počevši od 17.01.11. pa do isplate

na iznos od 31,98 EUR tekući počevši od 17.02.11. pa do isplate

na iznos od 29,22 EUR tekući počevši od 15.03.11. pa do isplate

na iznos od 29,72 EUR tekući počevši od 15.04.11. pa do isplate

na iznos od 41,40 EUR tekući počevši od 13.05.11. pa do isplate

na iznos od 42,54 EUR tekući počevši od 17.06.11. pa do isplate

na iznos od 52,30 EUR tekući počevši od 18.07.11. pa do isplate

na iznos od 47,28 EUR tekući počevši od 16.08.11. pa do isplate

na iznos od 41,80 EUR tekući počevši od 07.09.11. pa do isplate

na iznos od 41,21 EUR tekući počevši od 07.10.11. pa do isplate

na iznos od 40,78 EUR tekući počevši od 14.11.11. pa do isplate

na iznos od 43,40 EUR tekući počevši od 16.12.11. pa do isplate

na iznos od 45,68 EUR tekući počevši od 09.01.12. pa do isplate

na iznos od 45,99 EUR tekući počevši od 10.02.12. pa do isplate

na iznos od 44,41 EUR tekući počevši od 09.03.12. pa do isplate

na iznos od 45,48 EUR tekući počevši od 12.04.12. pa do isplate

na iznos od 46,21 EUR tekući počevši od 15.05.12. pa do isplate

na iznos od 44,98 EUR tekući počevši od 12.06.12. pa do isplate

na iznos od 45,30 EUR tekući počevši od 10.07.12. pa do isplate

na iznos od 44,38 EUR tekući počevši od 06.08.12. pa do isplate

na iznos od 42,39 EUR tekući počevši od 12.09.12. pa do isplate

na iznos od 44,51 EUR tekući počevši od 09.10.12. pa do isplate

na iznos od 45,53 EUR tekući počevši od 12.11.12. pa do isplate

na iznos od 44,82 EUR tekući počevši od 10.12.12. pa do isplate

na iznos od 40,82 EUR tekući počevši od 08.01.13. pa do isplate

na iznos od 44,22 EUR tekući počevši od 08.02.13. pa do isplate

na iznos od 44,51 EUR tekući počevši od 07.03.13. pa do isplate

na iznos od 43,18 EUR tekući počevši od 11.04.13. pa do isplate

na iznos od 39,04 EUR tekući počevši od 14.05.13. pa do isplate

na iznos od 38,94 EUR tekući počevši od 12.06.13. pa do isplate

na iznos od 39,95 EUR tekući počevši od 09.07.13. pa do isplate

na iznos od 41,58 EUR tekući počevši od 20.08.13. pa do isplate

na iznos od 43,84 EUR tekući počevši od 13.09.13. pa do isplate

na iznos od 42,68 EUR tekući počevši od 15.10.13. pa do isplate

na iznos od 43,50 EUR tekući počevši od 12.11.13. pa do isplate,

a ujedno mu se nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.270,15 eura sa zateznom kamatom tekućom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 10. 4. 2025. do isplate po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.526,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom u toč. I. izreke pobija tuženik zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak žalbenog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu po osnovi stjecanja bez osnove za razdoblje od listopada 2008. do studenoga 2013.

7. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su stranke 22. studenoga 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 148-50-3803517 (u daljnjem tekstu: Ugovor) u iznosu od 16.002,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, s rokom otplate na 84 mjeseca,

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog automobila,

- da je Ugovorom ugovorena valutna klauzula u CHF,

- da je tužitelj tužbeni zahtjev podnio na iznos od 3.316,23 EUR s pripadajućom zateznom kamatom,

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje, nakon kojeg je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na iznos od 1.789,89

EUR s pripadajućom zateznom kamatom,

- da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva,

- da je tuženik u tijeku postupka odustao od provođenja dokaza saslušanjem djelatnika tuženika na okolnosti obaviještenosti tužitelja i pojedinačnog pregovaranja prilikom sklapanja ugovora.

8. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da su odredbe Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača sve u smislu čl. 81. i 82. ZZP/03 koje odredbe su identične odredbi čl. 96. st. 1. i 2. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 89/09., 133/09., 18/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), sve u povezanosti sa odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) te je usvojio tužbeni zahtjev za iznos od 1.789,89 EUR, a odbio za iznos od 1.526,34 EUR.

9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Prvostupanjski sud je raspravio sva sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i 8. ZPP-a).

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovara i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.

12. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je u području primjene prava Europske unije i regulirano uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja a čije odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 78/12.), te se primjenjuju kao nacionalni propis. Nastavno valja ukazati da je presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 odlučeno je da, čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom, treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što znači, da su u Ugovoru o kreditu tužitelju morali na jasan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene visine valute i kamatne stope kao i odnos drugim odredbama Ugovora o kreditu, tako da ona na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

13. Nastavno valja ukazati da se odstupilo od shvaćanja o direktnom učinku presude za zaštitu kolektivnih prava i interesa iz čl. 502. a ZPP-a u svezi s čl. 502. c ZPP-a samo u pogledu činjenice o pojedinačnom pregovaranju između potrošača i djelatnika banke o rizicima ugovaranja valutne klauzule u predugovornoj fazi nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. u kojem je zauzeo shvaćanje da utvrđenja iz odluke Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. ne predstavljaju neoborivu persumpciju te je u pojedinačnim postupcima dopušteno dokazivanje da je sklapanju spornih odredbi prethodilo pojedinačno pregovaranje.

14. Odredbom čl. 81. st. 4. ZZP-a propisano je da je na trgovcu teret dokaza da se na unaprijed standardiziranom ugovoru pojedinačno pregovaralo.

15. Tuženik na kojem je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim odredbama pregovaralo nije predložio izvođenje relevantnih dokaza na okolnost pregovaranja i obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, dok je tužitelj svoj stav izrazio tužbom i iskazom tijekom postupka.

16. Stoga se po ocjeni ovoga suda potrošač može pozivati na direktan učinak parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 502. c ZPP-a.

17. Po ocjeni ovog suda prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti objašnjeni svi parametri koji mogu utjecati na opseg njegove obveze te je tuženik trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik tečaja ugovorene valute i da navedeno može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, a pri tome nije dovoljno da su odredbe gramatički razumljive potrošaču već mu moraju biti jasne u smislu mogućih rizika zbog kojih snosi financijski teret.

18. Polazeći od svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnih odredbi, sukladno čl. 323. i 324. ZOO-a.

19. Nadalje, odredbom čl. 241. ZOO-a propisan je prekid zastare podnošenjem tužbe ili svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a tako je zaključio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a u individualnim postupcima. U istoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da restitucijski zahtjevi zastarijevaju u zastarnom roku od pet godina, dakle, primjenjuje se opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO- a na koju odredbu se sud prvog stupnja pravilno pozvao odlučujući o prigovoru zastare.

20. Konkretni postupak je pokrenut tužbom podnesenom 12. svibnja 2022., tako da nije prošlo pet godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. do kada je trajao prekid zastare, a zastara je počela ponovno teći od 15. lipnja 2018., tako da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, zastara nije nastupila, što je prvostupanjski sud pravilno obrazložio u toč. 28. prvostupanjske odluke.

21. Na navedeno upućuje i Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

22. Restitucijski zahtjev po odredbi čl. 1111. ZOO-a u svezi s čl. 1115. ZOO-a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio sa zaključkom da je tuženik u obvezi tužitelju vratiti stečeno bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe od dana stjecanja sa zateznim kamatama od dana plaćanja anuiteta pa do isplate. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tijekom ugovornog odnosa od odobravanja i stavljanja kredita na raspolaganje korisniku kredita (čl. 1115. ZOO-a) pa do uplate svakog anuiteta. Naime, tuženik je povrijedio prava potrošača ugovarajući korisnicima kredita nepoštene (ništetne) odredbe o valutnoj klauzuli i koji pri zaključenju ugovora nije omogućio pojedinačno pregovaranje o tim odredbama, pa se smatra nepoštenim stjecateljem.

23. Dakle, budući da je tuženik primitkom uplata svakog anuiteta bio nepošteni stjecatelj (čl. 1115. ZOO-a,) tužiteljici pripada pravo na isplatu zateznih kamata od uplate svakog anuiteta, jer je s tim danom dolazilo do uvećanja imovine tuženika.

24. Ostalim žalbenim navodima tuženika nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja, jer se oni zapravo svode na ponavljanje razloga općenito korištenih u žalbi, a na koje je odgovoreno kako u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude, tako i navođenjem stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

25. Odluka o troškovima postupka u odnosu na radnje punomoćnika je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj:138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu i u odluci o trošku pod toč. I. izreke.

27. U nepobijanom dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

28. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom.

29. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek,11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša