Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1587/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CLZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Radolović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zdravstvenog veleučilišta iz Zagreba, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Miramarska 22, [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1711/2020- 79 od 19. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1711/2020-79 od 19. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Zdravstveno veleučilište sa sjedištem u [adresa], OIB: 50952646228, platiti tužiteljici CLZ iz [adresa], iznos od 17.298,13 kn, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 11.210,00 kn od dana 15.10.2016. godine do isplate;

- na iznos od 600,00 kn od dana 19. 07.2022. godine do isplate;

- na iznos od 25,00 kn od 05.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 500,00 kn od 08.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 1.900,00 kn od 09.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 1.599,96 kn od 15.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 153,14 kn od 20.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 25,00 kn od 22.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 25,00 kn od 22.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 25,00 kn od 27.11.2013. godine do isplate;

- na iznos od 25,00 kn od 13.12.2013. godine do isplate;

- na iznos od 25,00 kn od 19.12.2013. godine do isplate;

- na iznos od 153,14 kn od 04.01.2014. godine do isplate;

- na iznos od 51,89 kn od 08.01.2014. godine do isplate;

- na iznos od 400,00 kn od 13.03.2014. godine do isplate;

po stopi zakonske zatezne kamate koja se za iznose dospjele do 31.07.2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 5.645,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 15.10.2016. godine pa do isplate kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 18.587,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.07.2022. godine pa do isplate, određenim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti iako je iz sadržaja žalbe razvidno da istu pobija u dosuđujućem dijelu pod toč. I. i u odluci o trošku pod toč. III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu tuženiku troškova parničnog postupka uvećano za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i postupak koji joj je prethodio, i žalbene navode stranaka, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a isto tako pobijana odluka sadrži o odlučnim činjenicama jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju upire tuženik.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je prouzrokovana štetnim događajem 16. listopada 2013. uslijed postupanja zaposlenice tuženika.

7. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je 16. listopada 2013. tužiteljica kao student bila na predavanju predmeta Fizioterapijske vještine te da je profesorica CL izvela pokaznu vježbu na desnom koljenu tužiteljice mobilizacije patelofemoralnog zgloba na način da je svojim rukama iznad patele napravila nekoliko pokreta trzaja i pritiska,

- da se tužiteljica zbog bolova u koljenu obratila profesorici slijedeći dan kada je profesorica u svom kabinetu izvršila postupak trakcije radi vraćanja patele u prvobitni položaj i stavila imobilizaciju i preporučila tužiteljici daljnje pretrage,

- da je specijalist ortoped nakon MR desnog koljena postavio dijagnozu hondromolacije patele IV. stupanj i da je tužiteljica zbog otežanog hodanja koristila štaku, provodila fizikalnu terapiju i liječenje je završeno 12. ožujka 2014.,

- da tužiteljica prije štetnog događaja nije koristila štake što proizlazi iz iskaza svjedoka NL, RL i KL,

- da je na temelju uvida u zdravstveni karton razvidno da se tužiteljica obratila liječniku zbog bolnosti koljena 4. lipnja 2013. ali nije obavila specijalističke preglede niti se liječila prije štetnog događaja već se bavila pilatesom i imala otvoren i pilates studio,

- da je prema mišljenju vještaka Mladena Frketića specijalista ortopeda – traumatologa sporna pokazna vježba djelatnice tuženika na koljenu tužiteljice u uzročno-posljedičnoj vezi s narušenjem tjelesnog i duševnog integriteta tužiteljice zbog kojega je bila u tretmanu liječnika traumatologa, ortopeda i fizijatra do 12. ožujka 2014., dok prije štetnog događaja nije bilo dijagnostike niti liječenja u vezi koljena tužiteljice,

- da je prema mišljenju vještaka specijalista medicine rada Davora Mayera manipulacija prof. CL na desnom koljenu tužiteljice mogla dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja u vidu bolova u desnom koljenu koje je oštećeno,

- da se mišljenja vještaka razlikuju po pitanju da li se hondromalacija IV. stupnja smatra degenerativnom promjenom (vještak Mayer) ili preddegenerativnim stanjem koje može trajati mjesecima i godinama prije nego dođe do uznapredovalog stanja (vještak Frketić) kao i u dijelu da li bavljenje pilatesom može biti provocirajući faktor na bolnost koljena o čemu se i sami vještaci ograđuju zbog nepoznavanja tehnike,

- da prema nalazu i mišljenju vještaka Frketića uslijed štetnog događaja kod tužiteljice nisu zaostale trajne posljedice ali je trpjela bolove jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, slabog intenziteta 30 dana, da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana po dva sata, kao i da su troškovi liječenja i nabava sobnog bicikla po preporuci ortopeda bili opravdani.

8. Žalbenim navodima pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u sumnju.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da postoji uzročno-posljedična veza između pokazne vježbe od strane djelatnice tuženika na desnoj nozi tužiteljice i bolnosti desnog koljena uslijed koje je tužiteljica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu za koju je odgovoran tuženik kao poslodavac u smislu odredbe čl. 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

10. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Prema odredbi čl. 1061. st. 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

12. U konkretnom slučaju nesporno je da je djelatnica tuženika prof. CL za vrijeme predavanja izvela pokaznu vježbu na desnoj nozi tužiteljice što je uzrokovalo bolnost desnog koljena tužiteljice iz kojeg razloga se slijedeći dan kretala uz pomoć štaka i obratila profesorici s prisutnim tegobama od kada je započelo liječenje tužiteljice po specijalistima traumatologu, ortopedu i fizijatru uz provođenje fizikalne terapije, a koje je završeno pregledom kod ortopeda 12. ožujka 2014.

13. Nije sporno da je na temelju izvršenih pregleda kod tužiteljice utvrđena dijagnoza hondromalacije patele IV. stupanj zbog koje se prije štetnog događaja nije liječila već je dapače bila dobrog zdravstvenog stanja i imala otvoren pilates studio.

14. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka specijalista ortopeda – traumatologa Frketića postupanje djelatnice tuženika prilikom pokazne vježbe je u uzročno- posljedičnoj vezi s bolovima desnog koljena tužiteljice zbog kojega je bila podvrgnuta liječenju kao i da utvrđena dijagnoza hondromalacije patele obzirom na dob tužiteljice predstavlja preddegenerativno stanje.

15. S druge strane vještak sudske medicine Mayer smatra da utvrđena dijagnoza predstavlja oštećenje desnog koljena i smatra da se radi o degenerativnoj promjeni.

16. No, suprotno žalbenim navodima oba vještaka su se u bitnom suglasili da je unatoč oštećenju desnog koljena prije štetnog događaja i postavljenoj dijagnozi femoropatelarne hondromalacije sadržaj pokazne vježbe djelatnice tuženika mogao dovesti do bolnosti i otežanog kretanja i liječenja koje je kod tužiteljice uslijedilo zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja.

17. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužiteljica unatoč postavljenoj dijagnozi zbog koje se nije liječila prije štetnog događaja i nadalje normalno funkcionirala i obavljala svoje redovne aktivnosti da nije bilo štetne radnje od strane djelatnice tuženika.

18. Također, pravilno prvostupanjski sud prihvaća i nalaz i mišljenje vještaka Frketića u dijelu da se kod tužiteljice obzirom na njenu dob radi o preddegenerativnim promjenama koje stanje može trajati mjesecima i godinama prije nego dođe do uznapredovalog stadija jer se radi o domeni uže specijalnosti traumatologa – ortopeda.

19. Naime, notorno je da degenerativne promjene nastaju s povećanjem životne dobi pa jednako teške degenerativne promjene nisu po redovnom tijeku stvari očekivane u raznim životnim dobima odnosno ono što nastaje u starijoj životnoj dobi nije uobičajeno za mlađu životnu dob u kojoj je bila tužiteljica u vrijeme štetnog događaja.

20. I po ocjeni ovog suda manipulacija djelatnice tuženika na desnoj nozi tužiteljice bila je provokativni faktor za manifestaciju bolova u desnom koljenu unatoč tome što je kod tužiteljice postojala preddispozicija.

21. Naime, kada je riječ o uzročnoj konkurenciji između preddispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje kakav je u ovom predmetu slučaj, tada se relevantnim uzrokom smatra ljudska radnja.

22. Svi daljnji žalbeni navodi nisu od odlučnog značaja jer tuženik daje svoju subjektivnu ocjenu izvedenih dokaza.

23. Stoga je tuženik kao poslodavac odgovoran za štetu koju je njegova zaposlenica u radu prouzročila tužiteljici (čl. 1061. ZOO).

24. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja visine naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzeo u obzir težinu povrede, posljedice koje su iste ostavile kod tužiteljice, te je upravo vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i cilju kojem služi naknada, te nije pogodovao težnjama koje nisu spojive s naravi pravične naknade za povredu prava osobnosti i društvenom svrhom sukladno čl. 19. st. 2. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kao i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020.

25. Na žalbene navode valja odgovoriti da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade vodio računa o okolnostima slučaja koje se odnose na nelagodnosti i trajanje liječenja kao i da se radi o neimovinskoj šteti koja je strogo individualizirana, a ne može biti rezultat matematičkih operacija.

26. Stoga su neprihvatljivi tuženikovi žalbeni prigovori da je visina dosuđene naknade u neskladu sa svrhom, težinom i opsegom povreda tužiteljice.

27. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je visinu pravične novčane naknade po osnovi povrede prava osobnosti pravilno utvrdio u visini 11.565,00 kn, a posebno cijeneći da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja životnih aktivnosti u preostalom dijelu za iznos od 5.645,00 kn tužbeni zahtjev pravilno odbio kao neosnovan.

28. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud na iznos neimovinske štete dosudio i zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe sukladno odredbi čl. 1103. ZOO.

29. Visina dosuđene imovinske štete u iznosu 600,00 kn među strankama nije sporna.

30. U odnosu na troškove liječenja koje je tužiteljica platila privatnim ustanovama, a koje se odnose na preglede i pretrage i nabavu sobnog bicikla po preporuci ortopeda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda su isti troškovi u iznosu 5.645,00 kn opravdani što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka zbog čega ih je tuženik temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO dužan naknaditi tužiteljici s pripadajućom zateznom kamatom od dana plaćanja kada su ti troškovi nastali u smislu odredbe čl. 1085. ZOO.

31. Naime, unatoč činjenici da je tužiteljica mogla preglede i pretrage obaviti na teret HZZO-a prvostupanjski sud je svoju odluku o pravu tužiteljice na iste troškove opravdao uvjerljivim razlozima koji proizlaze iz objektivnih okolnosti (štrajk liječnika). Nastavno valja ukazati i na općepoznatu činjenicu o dugotrajnim listama čekanja na specijalističke preglede i pretrage te je i po ocjeni ovog suda bilo neopravdano očekivati od tužiteljice da duže vrijeme čeka da obavi preporučene pretrage na teret HZZO-a.

32. Iz svih naprijed navedenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I. izreke.

33. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

34. Odluka o trošku pravilno je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa), a tuženik i ne pobija odluku o trošku određenim žalbenim navodima.

35. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša