Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1683/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Androš, kao predsjednice vijeća, Drage Grubeše, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sanje Sušilović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Tušak Miletić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Tušak Miletić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5215/2024-7 od 4. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5215/2024-7. od 4. lipnja 2025.

Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu br. 045-50- 2767965 od 14. travnja 2005. godine sklopljenog između tužiteljice DH, [adresa], OIB. [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, [osobni identifikacijski broj] a solemniziranog dana 15. travnja 2005. godine od strane javnog bilježnika Marije Baković pod brojem OU-522/05 koja glasi: "3. Naknada –3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju DH, [adresa], [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 439,68 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. travnja 2006. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, [osobni identifikacijski broj] da na ime parničnog trošak isplati tužitelju DH, [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 388,27 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.

2. Žalba nije osnovana.

3. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, između razloge i izvedenih dokaza nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

4. Također, nisu ostvareni niti žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke 14. travnja 2005. zaključile ugovor o kreditu, da je tužiteljici odobren kredit za kupnju osobnog vozila u iznosu od 21.127,24 CHF, da je u čl. 3. ugovorena naknada za obradu kredita 3,30% od iznosa kredita, jednokratno s naplatom prilikom prvog korištenja kredita.

6. Također, prvostupanjski sud je izvođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice utvrdio da je tužiteljica – potrošač ugovora o kreditu zaključila u auto kući, da se radi o tipskom standardiziranom ugovoru o kreditu koje je unaprijed formulirao trgovac, da potrošač o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovarao, da je čl. 3. ugovora o kreditu uzrokovao znatno neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da je ugovorna odredba iz čl. 3. nepoštena, te ništetna po odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03.) koji glasi: nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

7. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica nakon odobrenog kredita platila naknadu za obradu kredita u iznosu od 439,68 EUR.

8. Ove činjenice prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ispravnim ovaj sud.

9. Tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da su u cijelosti ispunjene pretpostavke iz čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, da je u smislu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP/03. na tuženiku teret dokaza da se odredba čl. 3. ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo.

10. Tuženik ne može s uspjehom u žalbi prigovarati da se o ugovornoj odredbi iz čl. 3. ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, kada nije oborio rok predmnjevi niti jednim dokazom (saslušanje djelatnika banke koji je pojedinačno pregovarao s tužiteljicom).

11. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da tužiteljica ima status potrošača, te ispravno zaključio da je na tuženiku teret dokaza da tužiteljica nema status potrošača, te da tuženik nije dokazao suprotno.

12. Slijedom iznijetog, činjenična utvrđenja, zaključci i pravna shvaćanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva pod toč. I izreke presude navodima žalbe tuženika nisu dovedeni u sumnju.

13. Prvostupanjsku sud je ispravno odluku o prihvaćanju zahtjeva za isplatu (toč. II izreke) utemeljio na odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01. i 156/22., dalje: ZOO), čl. 1111. ZOO i čl. 1115. ZOO/toč. 20 obrazloženja), te dao valjane i iscrpne razloge o osnovanosti ovog dijela zahtjeva, koje u cijelosti prihvaća ispravnim ovaj sud.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika tuženik je nepošteni stjecatelj od dana kada je tužitelj naplatio naknadu za obradu kredita, pa stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata od 8. kolovoza 2006., pa do isplate, po stopi zatezne kamate kao pod toč. II izreke prvostupanjske presude.

15. Glede prigovora zastare restitucijskog zahtjeva, ovaj sud prihvaća pravilnim shvaćanje prvostupanjskog suda da prigovor zastare nije osnovan, te pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (Su-IV- 47/2020. – Građanski odjel VSRH od 30. siječnja 2020.) pa se pravna shvaćanja tuženika o prigovoru zastare koji se iznose u žalbi ne prihvaćaju.

16. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadom troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te iscrpno obrazložio pod toč. 23, 24. i 26. obrazloženja.

17. Tužitelju pripada pravo i na trošak objave presude, pa se ovaj prigovor tuženika u žalbi ne prihvaća, a tuženik se u svezi troška objave presude upućuje na odluku VSRH broj – Rev-832/2022.

18. Odluka o trošku žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.

19. Temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Snježana Androš