Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-959/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Svjetlane Tolj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marku Perisu i Lani Propadalo Duka, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Peri i Lana Propadalo Duka u Zagrebu, protiv tuženika RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vladi Rebiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn-7/2024-25 od 18. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja uvažava se kao djelomično osnovana, preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Pn- 7/2024-25 od 18. ožujka 2025. i sudi:

I. Nalaže se tuženiku RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete ukupni iznos od 943,71 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:

- na iznos od 543,71 EUR na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti počev od 19. lipnja 2018. i to po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja;

- na iznos od 400,00 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu počev od 18. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

II. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete u iznosu od 7.056,20 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. travnja 2012. kao i sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos neimovinske štete od 543,71 EUR za razdoblje od 25. travnja 2012. do 18. lipnja 2018., te sa zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete od 400,00 EUR za razdoblje od 25. travnja 2012. do 17. ožujka 2025. tužitelj se odbija.

III. Nalaže se tuženiku RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka 737,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ukupni iznos od 8.000,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to:

-na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ukupan novčani iznos od 7.500,00 EUR i to za pretrpljeni strah iznos od 2.800,00 EUR; za pretrpljenu bol iznos od 1.200,00 EUR te za pretrpljenje duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti iznos od 2.000,00 EUR, za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 1.500,00 EUR sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to:

-od 25.04.2012. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

-od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za fererentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

-od 01.01.2023. godine do 30.12.2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

-od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine

-na ime imovinske štete iznos (tuđa pomoć i njega) iznos od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i to:

-od 25.04.2012. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena;

-od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

-od 01.01.2023. godine do 30.12.2023. godine po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

-od 31.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju MT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.250,00 EUR, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i tuženik obveže da mu naknadi troškove parničnog postupka. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Neosnovano u žalbi tužitelj sadržajno ukazuje na počinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

6.1. U ovom postupku, sud prvog stupnja je sve provedene dokaze ocijenio na način određen čl. 8. ZPP-a. U razlozima presude ocijenio je u kojem dijelu i zbog čega je prihvatio vjerodostojnim iskaze saslušanih svjedoka OT, MTP, UT i FT s obzirom da su određeni svjedoci bili neposredno nazočni onome što je prethodilo sukobu tužitelja i tuženika.

6.2. Činjenica da su određeni svjedoci u pogledu nastanka ozljeda kod tužitelja iskazivali suprotno onome što je utvrđeno pravomoćnom presudom poslovni broj K- 95/14 kojom je tuženik proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela na štetu tužitelja, ne isključuje mogućnost da sud prvog stupnja, a što je i učinio, ipak ocijeni vjerodostojnim njihove iskaze u pogledu onoga što je prethodilo samom ozljeđivanju tužitelja.

7. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prvog stupnja prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

7.1. Iz žalbenih navoda tužitelja proizlazi da isti zapravo ocjenjuje izvedene dokaze smatrajući ih neistinitim i lažnim, iako to nije njegova ovlast, već je to ovlaštenje suda prvog stupnja kojim se on koristio na način i u granicama određenim čl. 8. ZPP-a.

7.2. Također, neosnovano u žalbi tužitelj ukazuje da su iskazi saslušanih svjedoka u pogledu onoga što je prethodilo njegovom ozljeđivanju u suprotnosti sa pravomoćnom kaznenom presudom kojom je tuženik proglašen krivim da je nakon kraće verbalne prepirke nekoliko puta udario staklenom pepeljarom u predjelu glave tužitelja, uslijed čega je isti zadobio teške tjelesne ozljede te da je time počinio kazneno djelo protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom.

8. Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Dakle, parnični sud vezan je za činjenični opis štetnog događaja iz izreke kaznene presude samo u dijelu u kojemu se taj činjenični opis odnosi na postojanje kaznenog djela i krivnje. Činjeničnim navodima koji se odnose na postojanje kaznenog djela imaju se smatrati samo oni činjenični navodi koji se odnose na bitna obilježja počinjenog kaznenog djela, a u ovom konkretnom slučaju bitna obilježja kaznenog djela za koje je tuženik pravomoćno osuđen predstavljaju način izvršenja djela, osoba u odnosu na koju je djelo izvršeno i oblik krivnje, odnosno vrsta namjere s kojom je djelo počinjeno.

8.1. S obzirom na navedeno, neosnovan je žalbeni navod tužitelja da sud nije uzeo u obzir činjenični opis djela utvrđen pravomoćnom kaznenom presudom, s obzirom da nesporno utvrđuje da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj trpio tako počinjenim djelom, ali isto ne isključuje mogućnost isticanja prigovora podijeljene odgovornosti u smislu čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

9. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 8.000,00 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju koji se dogodio dana 24. travnja 2012. kada je tuženik fizički napao tužitelja i zadao mu ozljede koje su kvalificirane kao teške tjelesne ozljede i zbog čega je nesporno tužitelj trpio povredu prava osobnosti te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

9.1. Kao razloge za ovakvu odluku sud prvog stupnja navodi da, iako je nesporno utvrđeno da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-95/14 proglašen krivim radi počinjena kaznenog djela na štetu tužitelja nanošenjem teške tjelesne ozljede, da postoji doprinos tužitelja nastanku štete i to u omjeru od 50%.

9.2. Nadalje, prihvaćajući u cijelosti kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje medicinskih vještaka i njihovu ocjenu trajanja fizičkih bolova, straha, stupnja smanjenja životnih aktivnosti kod tužitelja, naruženosti te potrebe za tuđom pomoći i njegom, uvažavajući pri tome i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, utvrđuje da tužitelju na ime naknade neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 4.000,00 EUR.

9.3. Međutim, uvažavajući utvrđeni doprinos tužitelja nastanku štete kao i činjenicu da je tijekom postupka tuženik već isplatio tužitelju na ime nespornog iznosa štete 2.256,29 EUR, smatra da je tužitelj u cijelosti namiren, zbog čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja i primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezuje tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.250,00 EUR.

10. Ovakva odluka suda prvog stupnja ne može se prihvatiti kao pravilna i zakonita.

11. Naime, osnovano u žalbi tužitelj ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom utvrđivanja doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja cijeneći isti doprinos čak 50%.

11.1. Obrazlažući razloge za ovako utvrđeni stupanj doprinosa tužitelja nastanku štete, sud prvog stupnja, cijeneći kao istinite i uvjerljive iskaze saslušanih svjedoka i to prije svega svjedoka OT, zaključuje da je tuženik udario tužitelja tek nakon što ga je tužitelj grubo, pred svjedocima i vidno alkoholiziran isprovocirao riječima „bit ćeš moja cura“, te nakon što je počeo dodirivati njegovo tijelo, odnosno koljeno i da je stoga doprinio nastanku vlastite štete.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza pravilno je zaključio da postoji doprinos tužitelja nastanku štete. Činjenica što se tužitelj u vidno alkoholiziranom stanju neprimjereno ponašao prema tuženiku i upućivao mu nepristojne riječi, a potom ga i počeo dodirivati što je tuženik svakako shvatio kao jedan oblik nasrtaja na njegovu osobnost, svakako predstavlja tužiteljev doprinos da mu nastane šteta. Naime, radnje koje počini osoba u alkoholiziranom stanju jesu radnje slobodne u uzroku, te je za svoje ponašanje tužitelj odgovoran. Upravo je zbog alkoholiziranosti njegovo ponašanje i bilo takvo da je sam pridonio nastanku svoje štete.

12.1. Međutim, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, sud prvog stupnja je previsoko cijenio stupanj doprinosa tužitelja nastanku štete, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava taj doprinos valjalo cijeniti sa 20% posebno uzimajući u obzir da je nastanku štete prethodila verbalna provokacija od strane tužitelja i neprimjereno dodirivanje tijela tuženika.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja je, pravilno, ocjenjujući objektivnim i logičnim nalaz i mišljenje medicinskih vještaka i utvrđeno trajanje fizičkih boli, straha, postotak smanjenja životnih aktivnosti i stupnja naruženosti kod tužitelja, uzimajući u obzir pri tome i sve druge okolnosti slučaja kao i orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, utvrdio visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti koju je tužitelj trpio u predmetnom štetnom događaju i to u iznosu od 3.500,00 EUR.

13.1. Također, sud prvog stupnja je pravilno, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje medicinskih vještaka i potrebu za tuđom pomoći koju su tužitelju trebale pružati nestručne osobe, cijeneći pri tome da jedan sat pružanja takve pomoći iznosi 5,00 EUR, a što tužitelj u žalbi posebno i ne osporava, pravilno utvrdio visinu imovinske štete u iznosu od 500,00 EUR.

14. Međutim, uzimajući u obzir da je nepravilno utvrđen doprinos tužitelja nastanku štete, te da pravilnom primjenom materijalnog prava isti doprinos iznosi 20%, to proizlazi da od ukupno utvrđenog iznosa naknade neimovinske štete (3.500,00 EUR), tužitelju s obzirom na njegov doprinos pripada iznos od 2.800,00 EUR.

14.1. Kako je tuženik tijekom postupka nesporno isplatio tužitelju iznos od 2.256,29 EUR, to proizlazi da je tuženik na temelju odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a u obvezi naknaditi tužitelju na ime preostale naknade neimovinske štete iznos od 543,71 EUR dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom ovoga vida štete u iznosu od 6.956,29 EUR tužitelj odbijen.

14.2. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno čl. 1103. ZOO-a prvi idući dan od dana podnošenja tužbe, odnosno od 19. lipnja 2018. s obzirom da tužitelj nije dokazao da se prije podnošenja tužbe obraćao tuženiku pisanim zahtjevom. S obzirom na navedeno, odbijen je tužitelj i sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos počev od 25. travnja 2012. kako je to zahtijevao tužbom.

14.3. Nadalje, od utvrđenog iznosa imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, tužitelju je na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a, uzimajući u obzir njegov doprinos nastanku štete dosuđen iznos od 400,00 EUR, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom ovoga vida štete u iznosu od 100,00 EUR tužitelj odbijen.

14.4. Na dosuđeni iznos naknade imovinske štete zatezne kamate sukladno čl. 1086. ZOO-a teku počev od presuđenja s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o naknadi nenovčane materijalne štete čiji iznos je utvrđen prema cijenama na dan presuđenja, te je stoga tužitelj odbijen i sa zahtjevom za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos počev od 25. travnja 2012.

15. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju je na ime preostalog iznosa naknade neimovinske i imovinske štete dosuđen iznos od 943,71 EUR, dok je u preostalom dijelu i to za iznos od 7.056,20 EUR njegov tužbeni zahtjev odbijen.

16. S obzirom da je preinačena presuda suda prvog stupnja u pogledu glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

16.1. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te čl. 166. st. 2. ZPP-a.

16.2. Cijeneći uspjeh tužitelja kako u odnosu na osnovu tako i na visinu tužbenog zahtjeva proizlazi da je uspjeh tužitelja u pogledu osnove 80%, a u pogledu visine 40% (ukoliko se uzme u obzir nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika tijekom postupka i iznos koji mu je dosuđen ovom presudom), odnosno da je ukupni uspjeh tužitelja kako u pogledu osnove tako i visine zahtjeva 60%, a uspjeh tuženika 40%. Prebijajući međusobni uspjeh tužitelja i tuženika, proizlazi da je ukupni uspjeh tužitelja u ovome sporu 20%.

16.3. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku, sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje Tarifa) priznati su kao potrebni i nužni i to trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife sa 100 bodova, trošak zastupanja na osam ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 800 bodova (ročišta održana 14. studenog 2012., 15. siječnja 2013., 13. ožujka 2013., 6. svibnja 2013., 1. listopada 2013., 5. lipnja 2014., 6. ožujka 2024., 18. veljače 2015.), trošak zastupanja na jednom ročištu prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife sa 25 bodova (ročište održano 21. studenog 2019.), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održanom 14. ožujka 2023. prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife sa 50 bodova, trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 125 bodova, trošak sastava dva podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife i to za svaki podnesak po 100 bodova (podnesci od 28.rujna 2012. i 12. lipnja 2024.) trošak sastava dva podneska prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife i to za svaki podnesak po 50 bodova (podnesci od 10. siječnja 2020. i 13. rujna 2021.)

16.4. Dakle, tužitelju je za sve poduzete parnične radnje priznato ukupno 1.400,00 bodova što s obzirom na vrijednost boda i visinu pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost iznosi 3. 500,00 EUR.

16.5. Međutim, uzimajući u obzir uspjeh tužitelja u ovom sporu od 20%, od tako utvrđenih troškova dosuđen mu je iznos od 700,00 EUR.

16.6. Trošak sastava ostalih podnesaka tužitelju nije priznat kao potreban i nužan sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a .

17. Tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat je i trošak sastava žalbe u iznosu kako je to žalbom zahtijevao (312,50 EUR) prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife. Kako je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 12%, to su mu dosuđeni troškovi žalbenog postupka u iznosu od 37,50 EUR.

18. Dakle, ukupno dosuđeni troškovi kako parničnog postupka tako i žalbenog postupka tužitelja iznose 737,50 EUR.

19. S obzirom na navedeno, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac