Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1171/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Krunoslava Baran predsjednika vijeća, sutkinje Jasne Bratek izvjestiteljice i članice vijeća, i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice GHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1758/18-53 od 30. ožujka 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-1758/18-56 od 13. lipnja 2022. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1758/18-53 od 30. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuju presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1758/18-53 od 30. ožujka 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj P-1758/18-56 od 13. lipnja 2022.

II Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1758/18-53 od 30. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ukloniti dograđeni dio stambeno-poslovne građevine vel. 5,5 x 13,0 m na parceli k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u zemljišnim knjigama upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 4743/16, na adresi [adresa] u [adresa] ili će to učiniti tužitelji o trošku tuženika."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 22.500,00 kn, u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem o ispravku presude riješeno je:

"Ispravlja se presuda ovog suda posl.br. P-1758/18-53 od 30. ožujka 2022. godine u izreci, točka II., redak 2., tako da umjesto iznosa "22.500,00 kn" ima ispravno stajati "25.625,00 kn", te u obrazloženju, stranica 11., pod brojem 67., redak 9., tako da umjesto iznosa "18.000,00 kn" ima ispravno stajati "20.500,00 kn", u retku 10. umjesto iznosa "4.500,00 kn" ima ispravno stajati "5.125,00 kn", te u retku 11. umjesto iznosa "22.500,00 kn" ima ispravno stajati "25.625,00 kn".

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku BH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljima BHE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ZH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u suposjed 1/2 dijela zk.č.br. [ broj katastarske čestice], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 35 čhv ili 126 m2 u roku od 15 dana".

3. Ovu presudu, ispravljenu rješenjem 13. lipnja 2022. i rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu, podredno da se pobijana presuda i rješenje preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u žalbi ukazuju tužitelji, budući da pobijana presuda i rješenje sadrže razloge o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se iste može ispitati.

8. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude izložio je zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, te je naveo i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a provedeni dokazni prijedlozi su valjano obrazloženi (čl. 8. ZPP-a).

9 Predmet spora je zahtjev tužitelja za uklanjanjem dograđenog dijela stambeno- poslovne građevine vel. 5,5 x 13,0 m na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja je u zemljišnim knjigama upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao č.k.br. [broj katastarske čestice] na adresi [adresa] u [adresa] te predaja u suposjed 1/2 dijela č.k.br. [ broj katastarske čestice] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je slijedeće (dijelom i nesporno) činjenično stanje:

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 7 spisa) utvrđeno da su tužitelji suvlasnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i dvorište u [adresa],

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 8 spisa) utvrđeno da je 2. tužitelj vlasnik kuće u [adresa], sagrađene na 20,6/890 dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk tijelo IX,

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 9 spisa) utvrđeno da je tuženik vlasnik z.k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa] i dvorište,

- da je iz izvatka iz zemljišne knjige z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str.10 spisa) utvrđeno da su stranke suvlasnici nekretnine označene kao č.k.br. [broj katastarske čestice] dvorište i vrt u [adresa], površine 126 m2 i to tužitelji svako u 1/4 dijela, a tuženik u 2/4 dijela, z.k. č. br. [katastarska čestica], dvorište i vrt u [adresa], površine 126 m2,

- da je temeljem provedenog očevida na licu mjesta te geodetskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Željku Perić, ing.geod. (str. 172-174 spisa) utvrđeno da se sporna z.k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi nalazi između nekretnine tužitelja i nekretnine tuženika, da je nakon snimljenog stanja na terenu i analize vještak utvrdio da se katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od dvije zemljišnoknjižne čestice z.k. č. [katastarska čestica] i z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kuća u [adresa] da se nalazi na predmetnoj katastarskoj čestici i na obje zemljišnoknjižne čestice, da se dio predmetne kuće nalazi na zemljišnoknjižnoj čestici z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 85 m2. Osim dijela kuće br. 12, na predmetnoj zemljišnoknjižnoj čestici nalazi se i dio pomoćnog objekta (drugog od [adresa]) u površini od 2 m2. Udaljenost kuće tuženika od sjeverne granice iznosi na jednom dijelu 1,70 m, a na drugom 1,92 m, pomoćni objekt koji se nalazi na z.k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zalazi u predmetnu parcelu u jednom dijelu 0,32 m i u drugom 0,41 m,

- da je iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6304/1998 od 28. veljače 2001., rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 07. svibnja 2001., rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, graditeljstvo, stambene i komunalne poslove i promet od 14. lipnja 2002. i 10. rujna 2001., zaključka Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja od 02. svibnja 2000., rješenja Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 18. kolovoza 1994., rješenja o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 15. siječnja 2019., iz spisa Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja broj UP/II-361-05/18- 26/88, spisa Upravnog suda u Zagrebu broj UsI2338/16 i spisa Grada Zagreba broj UP/I-350-05/18-007/919 i UP/I-350-05/12-007/504, utvrđeno da se još od 1994. vode brojni upravni postupci vezani uz zakonitost i dopuštenost gradnje koju je vršio tuženik i to kako na z.k. č. br. [katastarska čestica], tako i na spornoj z.k. č. br. [katastarska čestica], da se u navedenim postupcima raspravlja o tome je li tuženik dužan ukloniti sagrađenu građevinu, radi li se o bespravno sagrađenoj građevini, hoće li dobiti dozvolu za određene rekonstrukcije te da li će sagrađeni objekt biti legaliziran ili ne,

- da je iz presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-758/98 od 16. prosinca 2003., utvrđeno da je ovdje tuženiku naloženo isplatiti ovdje tužiteljima iznos od 94.229,83 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, da iz obrazloženja navedene presude proizlazi da se isto odnosi na naknadu štete koju isti zbog gradnje tuženika trpe na svojoj kući, zbog čega je vrijednost njihove nekretnine umanjena za dosuđeni iznos,

- da je iz presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-6757/14 od 28. srpnja 2015. utvrđeno da je istom odbijena žalba tužitelja protutuženika BH i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10589/02 od 29. travnja 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev DH kojim traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], ukupne površine 35 čhv ili 126 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je u dijelu pod točkama II., III. i IV. ista presuda preinačena te suđeno da se odbija kao neosnovan protutužbeni zahtjev GH ZH i GHE za predaju u posjed 1/2 k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 35 čhv ili 126 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio u naravi predstavlja sjeverni dio ove čestice,

- da tužitelji u ovom postupku tužbenim zahtjevom ponovno traže predaju, ali u suposjed 1/2 dijela z.k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da u konkretnom slučaju postoji subjektivni, ali i objektivni identitet ovog spora te spora koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-10589/02 koji je pravomoćno okončan, tužitelji da su ovom postupku svoj protutužbeni zahtjev u postupku P- 10589/02 temeljili na istoj činjeničnoj osnovi, pri čemu je razlika u tužbenim zahtjevima samo u tome što u ovom postupku traže predaju u suposjed 1/2 dijela čestice, dok su u ranijem postupku tražili predaju u posjed 1/2 dijela iste čestice,

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je, a uz bitna činjenična utvrđenja ocijenio

- da je tuženik izvršio nadogradnju svoje kuće koja se primarno nalazi na z.k. č. br. [katastarska čestica], proširivši se na z.k. č. [katastarska čestica], uslijed čega je veći dio navedene čestice zauzet kućom tuženika, započeo 1994. i završio prije 1996.,

- da je predmetna nekretnina (zemljište) u vrijeme izgradnje bila u društvenom vlasništvu, da su suvlasnički dio predmetne nekretnine tužitelji stekli kupnjom 1/2 dijela iste od NH a tuženik 1/2 dijela od sestrične NH tek nakon 1997., a obzirom je do građenja nedvojbeno došlo prije 1994., a da je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu tek 1997., isti ne može primijeniti na konkretan slučaj, već je potrebno primijeniti Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i to odredbe čl. 24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90 i Narodne novine broj 53/91).

12. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda je pravilan, pa ga prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a pravilnost i zakonitost navedenog zaključka žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

13. Protivno žalbenim navodima tužitelja sud činjenicu dovršetka izgradnje objekta na predmetnoj nekretnini nije utvrdio na temelju Nalaza i mišljenja vještaka, kako to u žalbi navode tužitelji, nego na temelju iskaza stranaka kao i materijalne dokumentacije u spisu.

14. Tužitelji u žalbi ne čine spornim da je tuženik krenuo graditi spornu nekretninu 1994., no osporavaju da bi gradnja bila dovršena 1996., te ističu da tuženik gradnju nastavio desetljećima nakon 1996., te da su radovi bili izvođeni i 2020.

15. Nesporno je da su parnične stranke stekle pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini 1997., a iz provedenih dokaza pred prvostupanjskim sudom i iz stanja spisa proizlazi da je tuženik gradio na zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu, da je tuženik dogradnju kuće započeo 1994. (kada je doneseno i rješenje o uklanjanju dijela građevine koju je izgradio tuženik) na što ukazuju prijave nadležnim inspekcijama, a i sami tužitelji ne čine spornim da je tuženik krenuo graditi spornu nekretninu 1994. No u postupku pred prvostupanjskim sudom tužitelji nisu dokazali da sporna nekretnina nije izgrađena do 1996., te da je gradnja nastavljena desetljećima nakon 1996., jer i iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2001. (str. 13-18 spisa) proizlazi da su sami tužitelji naveli da je bespravna gradnja tuženika dovršena početkom 1995., da investitor (tuženik) obavlja ugostiteljsku djelatnost tipa restorana, da se radi o legalizaciji već navedene bespravne gradnje koja je stavljena u funkciju. Dakle, sami tužitelji u upravnom postupku navode da je gradnja dovršena 1995., a u ovom postupku tvrde da je tuženik i nakon 1996., koju godinu obzirom na isprave i iskaze svjedoka prvostupanjski sud utvrđuje kao godinu dovršetka izgradnje, desetljećima nastavio gradnju, ali takve navode u postupku pred prvostupanjskim tužitelji nisu dokazali.

16. Protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u vrijeme kada su tužitelji stekli pravo suvlasništva predmetne zemljišnoknjižne čestice (7. veljače 1997.), na istoj je već postojao prijeporni dio objekta koji je sagradio tuženik. Tužitelji su stoga stekli suvlasništvo zemljišta sa objektom, a sve sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje u tekstu ZV). Stoga, tužitelji se ne mogu pozivati na odredbu čl. 152. ZV-a koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., jer tuženik nije gradio na zemljištu koje je u vrijeme gradnje bilo u vlasništvu ili suvlasništvu tužitelja, naprotiv bilo je u društvenom vlasništvu, pa stoga tuženiku za takvu gradnju nije bila ni potrebna suglasnost tužitelja.

16.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka (Rev-105/1990 od 21. studenog 1990., Rev-x-392/2013 od 3. veljače 2016., Gzz-237/03-2 od 2. prosinca 2003.) zauzeo stav da se pravo vlasništva ne može steći građenjem, u smislu odredbe čl. 24.-66. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90 i "Narodne novine" broj 53/91 dalje u tekstu ZOVO), na nekretninama koje su u trenutku građenja bile u društvenom vlasništvu, jer da je jedna od pretpostavki za stjecanja vlasništva građenjem i to da zemljište mora biti u građanskom vlasništvu. Iako se u konkretnom postupku ne radi o utvrđenju prava vlasništva građenjem, nego o pravima iz čl. 25. st. 1. ZOVO-a, koja bi proizlazila iz građenja na tuđem – konkretno, pravu na izbor na rušenje sagrađenog i vraćanje zemljišta u prvobitno stanje, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da u slučaju ako bi se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu za takvu gradnju nije bila ni potrebna suglasnost tužitelja koji su, kako je već u tom kontekstu rečeno u trenutku kada su 7. veljače 1997. kupili suvlasnički dio č.k.br. 4743/16 k. o. [katastarska općina], znali da je na navedenoj nekretnini tuženik izvršio proširenje svog objekta na 1,8 m od međe s njihovom kućom, znali su da je njihov pravni prednik NH, koji je polagao prava na zemljiše koje je bilo nacionalizirano, tuženiku najprije dao dozvolu za gradnju a koju je kasnije opozvao, da se NH nije protivio gradnji, a i sami su prije stjecanja prava suvlasništva pokretali upravne i druge postupke. S obzirom da je i tuženik suvlasnik 1/2 dijela predmetne zemljišnoknjižne čestice, njihova međusobna prava i obveze mogu se rješavati isključivo kroz odredbe ZV-a o suvlasništvu, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem pozivom na odredbu čl. 333. st. 2. ZPP-a odbacio dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim tužitelji zahtijevaju od tuženika da im preda u suposjed 1/2 dijela zk.č.br. [broj katastarske čestice], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 35 čhv ili 126 m2 nakon što je utvrdio da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6757/14 od 28. srpnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-10589/02 od 29. travnja 2014. u dijelu pod točkom I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika), kojim traži utvrđenje prava vlasništva u cijelosti na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 35 čhv ili 126 m2, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je ista presuda preinačena u dijelu pod točkama II., III. i IV., te presuđeno da se odbija kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja (ovdje tužitelja) GH i GHE za predaju u posjed 1/2 k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 35 čhv ili 126 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio u naravi predstavlja sjeverni dio ove čestice.

17.1. U ovoj pravnoj situaciji nesporno postoji subjektivni identitet spora, a sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako postoji i objektivni identitet spora jer tužbeni zahtjevi u ova dva spora imaju istu činjeničnu osnovu. Sud je vezan činjeničnim supstratom tužbe, ali i činjenicama iznesenim u tužbi i tijekom postupka, pa stoga, tužbeni zahtjevi opredjeljuju i izreka tužbe (tužbeni zahtjevi) i činjenična osnova tužbe.

18. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je izvršio uvid u predmet i presudu polovni broj P- 10589/02 od 29. travnja 2014. i presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6757/14 od 28. srpnja 2015. i utvrdio da se doista radi o identičnoj pravnoj stvari u smislu subjektivnog i objektivnog identiteta spora, pravilnost kojeg zaključka ne umanjuje činjenica što sud prvog stupnja nije naveo dio izreke „… a koji dio u naravi predstavlja sjeverni dio ove čestice“.

19. Slijedom navedenog, pravilan je materijalno pravni zaključak suda prvog stupnja o postojanju kako subjektivnog tako i objektivnog identiteta razmatranih postupaka, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja, uz valjani zaključak kako se radi o presuđenoj stvari.

20. Time što je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio nakon održanog pripremnog ročišta, te nakon provođenja predloženih dokaza, nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. st. 1. ZPP-a u svezi s člankom 288. ZPP- a, kako to neosnovano tužitelji ističu u žalbi.

21. Protivno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud, povodom prigovora tuženika, sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP-a utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 200.000,01 kuna, obzirom da se radi o tužbenom zahtjevu koji se ne odnosi na novčanu svotu, već o zahtjevu za uklanjanje dijela dograđenog dijela stambeno-poslovne građevine veličine 5,5 m x 13,0 metara, dakle vrijednost predmeta spora određuje vrijednost objekta čije se uklanjanje predlaže. Stoga je odluka o parničnom trošku donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

22. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Krunoslav Baran