Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1462/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš predsjednice vijeća, Katice Krajnović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Berislava Babića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3132/2023-19 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3132/2023-19 od 25. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 7.272,46 eura sa zateznim kamatama od 28. travnja 2023. do isplate."
2. Navedenu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio njezinom donošenju kao i žalbene navode tužitelja, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.
6. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 7.272,46 eura s naslova isplate invalidske mirovine svojoj osiguranici u razdoblju od 1. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022.
8. Među strankama nije sporan nastanak prometne nesreće u kojoj je nastradala osiguranica tužitelja kao i pasivna legitimacija.
9. U žalbenoj fazi postupka sporna je primjena materijalnog prava, odnosno primjenjuju li se u konkretnom slučaju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., dalje: ZOMO) ili odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP), odnosno sporna je pravna osnova potraživanja tužitelja kao i postojanje štete.
10. Prvostupanjski je sud tijekom postupka utvrdio da je tužitelj svojoj osiguranici po osnovu invalidske mirovine u utuženom razdoblju isplatio iznos od 10.389,22 eura te da utuženi iznos od 7.272,46 eura predstavlja 70% isplaćenog iznosa u kojem je štetni događaj utjecao na invaliditet osiguranice tužitelja kao i da je tužitelj tuženiku uputio odštetni zahtjev koji je tuženik zaprimio 7. veljače 2023. Nadalje je prvostupanjski sud utvrdio, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke da bi u konkretnom slučaju invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila veća od mirovine koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svojoj osiguranici za 1.921,81 eura uzimajući u obzir omjer od 70%, odnosno da ne postoji pozitivna razlika iznosa invalidske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili ispaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu jer bi iznos invalidske mirovine osiguranice tužitelja bio bi veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici.
11. Stoga je na temelju naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan budući da u utuženom razdoblju za tužitelja nije nastala šteta jer su iznosi koji su isplaćeni osiguranici tužitelja manji od iznosa koji bi istoj bili isplaćeni da nije bilo štetnog događaja.
12. Suprotno navodima žalbe, prema shvaćanju ovog suda koje je sadržano i u brojnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao što su primjerice odluka broj Rev-1437/21 od 5. siječnja 2021. i Rev 66/2022-2 od 1. veljače 2022., za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje u tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja, prometne nezgode.
13. Naime, obveza tuženika regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi toga Zakona i preuzetih ugovornih obveza s obzirom da osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.
14. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje uz ostalo dužno nadoknaditi i Zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuju se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3). Odredbe st. 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st. 4.). Obvezu iz st. 1. ovoga čl. prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st. 5.).
15. Stoga, a kako u konkretnom slučaju ne postoji razlika koja bi za tužitelja predstavljala štetu sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a, prvostupanjski je sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer tužitelj isplatom utuženog iznosa invalidske mirovine nije pretrpio štetu.
16. Slijedom navedenoga, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
Osijek,11. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
