Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-882/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane punomoćnici Marini Matanović, odvjetnici u Pazinu, Franine i Jurine 7, protiv tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj] sa sjedištem u [adresa], zastupane po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić i Fruk Morina u Rijeci, Jadranski trg 4/II, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika i tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, broj P-400/2024-6 od 7. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe se odbijaju kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, broj P-400/2024-6 od 7. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Utvrđuje se u ugovoru o kreditu broj 114-50-3313559 koji je zaključen između parničnih stranaka i solemniziran kod javnog bilježnika Tanje Ferenc iz Poreča, Istarskog razvoda 17, pod brojem OU-264/06 dana 07.03.2006:

- ništetnom odredba iz članka 1. i članka 7. u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), te u dijelu članka 7. u kojem je propisano da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća,

- ništetnom odredba iz članka 2. u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici NS, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati novčani iznos od 28.564,08 kn / 3.791,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 606,08 kn / 80,44 EUR od dana 30.09.2008. pa do isplate,

- na iznos od 9.271,43 kn / 1.230,53 EUR od dana 27.05.2011. pa do isplate,

- na iznos od 432,60 kn / 57,42 EUR od dana 24.08.2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.344,20 kn / 178,41 EUR od dana 22.09.2011. pa do isplate,

- na iznos od 1.283,43 kn / 170,34 EUR od dana 25.10.2011. pa do isplate,

- na iznos od 888,40 kn / 117,91 EUR od dana 22.12.2011. pa do isplate,

- na iznos od 244,20 kn / 32,41 EUR od dana 25.01.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.232,60 kn / 296,32 EUR od dana 26.04.2012. pa do isplate,

- na iznos od 916,09 kn / 121,59 EUR od dana 28.05.2012. pa do isplate,

- na iznos od 1.416,09 kn / 187,95 EUR od dana 29.06.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.462,18 kn / 326,79 EUR od dana 24.08.2012. pa do isplate,

- na iznos od 2.135,60 kn / 283,44 EUR od dana 30.11.2012. pa do isplate,

- na iznos od 741,20 kn / 98,37 EUR od dana 28.12.2012. pa do isplate,

- na iznos od 1.380,40 kn / 183,21 EUR od dana 21.02.2013. pa do isplate,

- na iznos od 744,20 kn / 98,77 EUR od dana 11.04.2013. pa do isplate,

- na iznos od 2.433,00 kn / 322,91 EUR od dana 24.05.2013. pa do isplate,

- na iznos od 32,38 kn / 4,30 EUR od dana 24.05.2013. pa do isplate,

a koje kamate do dana 31.07.2015. teku po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5%, a od dana 01.08.2015. do dana 31.12.2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do dana 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja baka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od dana 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u visini od 1.796,10 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, odbija se kao neosnovan

V Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan."

2. Ovu presudu u toč. IV. izreke kojom se djelomično odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači zahtjev za trošak u cijelosti prihvati uz naknadu troška žalbe.

3. Ovu presudu u toč. I., II., III. i V. pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7. Neosnovano se u žalbi tuženika navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva potpuno i pravilno utvrđene.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženika kao kreditora u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva po Odluci tuženika, te dio odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula otplate kredita vezano za CHF, te da se naloži tuženiku na isplatu iznosa od 28.564,08 kuna/3.791,10 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate.

9. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika 7. ožujka 2026. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovor odobrio i stavio na raspolaganje kredit za kupnju motornog vozila u visini od 26.038,67 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke koji je vrijedio na dan korištenja kredita i da je ugovorena otplata kredita uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu u skladu s odlukom kreditora koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50%, te da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF protuvrijednosti u kunama, da je tijekom otplate rasla stopa ugovorene kamate kao i da je rastao tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja Ugovora, te da je kredit otplaćen.

10. Sporno je među strankama osnova i visina potraživanja.

11. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

12. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.

13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka, i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

14. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

15. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

17. Nadalje, iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u postupku proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o naravi promjene kamatne stope, a niti o primjeni valutne klauzule vezane uz CHF, da su joj objašnjene posljedice i rizik takve ugovorne odredbe.

18. Polazeći od utvrđenog u ovom postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.

19. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovornu kamatnu stopu od 5,50% godišnje kao i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u ukupnom iznosu od 3.791,10 eura, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a navedeni nalaz je s pravom prvostupanjski sud prihvatio nakon očitovanja stranaka, obzirom da je sačinjen u skladu s postavljenim zadatkom vještaku od strane suda, a s kojim je nalazom tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev.

20. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku isplatu tužiteljici iznosa od 3.791,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća preplaćenog iznosa pa do isplate (čl. 323. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO).

21. Odluka o zateznoj kamati suprotna je žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

22. Nadalje, istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan u odnosu na dosuđeno potraživanje obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 225. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

23. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli isključene od ispitivanja poštenosti, iako postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) te se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive Vijeća 93/13. EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c. ZPP-a).

24. Time što je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen ne dovodi u sumnju zakonitost pobijane presude, jer je pravo na isticanje ništetnosti neograničeno i ne gasi se ispunjenjem ugovora (čl. 328. ZOO-a).

25. Neosnovano se u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao odbiti iznos tzv. negativnih razlika, zbog niže kamatne stope i nižeg tečaja CHF, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice u parnici za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora zbog povrede potrošačkih prava tužiteljice od strane tuženika kao kreditora, koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenih odredbi.

26. I odluka o parničnom trošku (toč. III., IV. i V. izreke) u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

27. Tuženik samo paušalno osporava odluku o parničnom trošku, a suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je odmjerio i dosudio parnični trošak tužiteljici za poduzete parnične radnje prema priloženom troškovniku koje su bile potrebne za predmetnu parnicu (čl. 155. ZPP-a), te s pravom nije prihvatio kao potreban trošak sastava podneska od 16. siječnja 2020., te 24. studenog 2020., za što je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, kao i za zatražen trošak pristupa na ročište od 17. rujna 2024., koje nije bilo ni zakazano u predmetnoj parnici.

28. Slijedom izloženog valjalo je žalbe odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branka Guljaš