Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1006/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GZ iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Goran Lučić, odvjetnik u Splitu, protiv 1. tuženika pod ADDIKO BANK d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 i 2. tuženika pod NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Vinko Fabijanović, odvjetniku u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6226/2016-105 od 6. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-6226/2016-105 od 6. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

"I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništavan Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. siječnja 2006. godine, koji Ugovor je solemniziran 19. siječnja 2006. godine kod javnog bilježnika Zoje Puljiz pod brojem OU-50/06. 2.

2. Proglašava se nedopuštenom ovrha na nekretnini, u naravi Stan u [adresa], anagrafske oznake [adresa], i to baš 320/9084 dijela čest. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički povezan sa cjelinom stana označen kao 608, na VI. katu( 192. etaža), ukupne površine 360,89 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, kupaonice, WC-a, terase i lođe, upisano kod Općinskog suda u Splitu u zemljišnoknjižnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], u Zk. Ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], zajedno sa svim suvlasničkim pravima na zajedničkim dijelovima nekretnine koja ovrha je određena Rješenjem Općinskog suda u Splitu pod brojem Ovr-5115/11.""

te je rješenjem odlučeno:

"I/ Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 22. veljače 2022. koji glasi:

"1.Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode pravne učinke nepoštene odredbe Ugovora o kreditu , broj ugovora o kreditu: [broj kredita] od 19. siječnja 2006. godine zaključenog između prednika tuženika- HYPO ALPE –ADRIA- BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao Banke i VZ, [adresa] kao Korisnika kredita, OZ, [adresa] kao Sudužnika i PZ, [adresa] kao Založnog dužnika, a koje su označene u dijelu čl. 6 Ugovora koje glase:

2. Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 1. listopada 2006.(prvilistopadadvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Hypo Alppe- Adria bank d.d. ili drugog akta Banke ovisno o skupini klijenata kojoj pripada Korisnik kredita. Banka je ovlaštena promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora.

3. Utvrđuje se da su ništetne i ne proizvode pravne učinke nepoštene odredbe Ugovora o kreditu, broj ugovora o kreditu : 216-36/2006 od 19. siječnja 2006. godine zaključenog između prednika tuženika- HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao Banke i VZ, [adresa] kao Korisnika kredita, OZ, [adresa] kao Sudužnika i PZ, [adresa] kao Založnog dužnik, u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule, a koje su označene u dijelu čl. 2. i čl. 4. Ugovora, koje glase:

4. čl. 2. Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 217.800,00 CHF ( dvijestosedamnaesttisućaosamstošvicarskihfranaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe- Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita i to pod niže navedenim uvjetima. 5.čl.4. Kredit se otplaćuje u 180 ( stoostamdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.609,95 CHF (tisućušestodevetšvicarskihfranakai 95/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF

Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja."

II/ Nalaže se tužiteljici da tuženiku pod 1. trgovačkom društvu ADDIKO BANK d.d. u roku od 15 dana isplati tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.750,84 eura."

2. Protiv navedene presude i rješenja pravovremenu žalbu podnijela je tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), predlaže osporenu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i obveže tuženika na naknadu troškova parničnog postupka i troškova ovog žalbenog postupka, podredno predlaže presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, postupak koji je prethodio i žalbene navode tužiteljice, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 191. st. 1. i čl. 190. st. 2. ZPP-a na koju tužiteljica sadržajno ukazuje u žalbi pobijajući rješenje prvostupanjskog suda. Tužiteljica navodi u žalbi da je u podnesku od 22. veljače 2022. istakla podredni zahtjev i da time nije preinačila tužbu pa je neosnovano prvostupanjski sud odlučivao o preinaci tužbe.

7. Tužiteljica je u tužbi postavila zahtjev da se utvrdi ništetan Ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. siječnja 2006. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) te proglašenje nedopuštenom ovrhe na stanu (pobliže opisanom u tužbi), a koja ovrha se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem Ovr-5115/11. Ništetnost ugovora o kreditu, a time i nedopuštenost ovrhe tužiteljica temelji na tvrdnji da je predmetni stan zajednička imovina nje i njenog supruga PZ te da je njen suprug bez njenog znanja i pristanka sklopio predmetni ugovor o kreditu u svojstvu založnog dužnika i založio predmetni stan kao osiguranje tražbine korisnika kredita VZ.

7.1. Podneskom od 22. veljače 2022. tužiteljica je navela da ukoliko sud ocijeni neosnovanim tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu (toč. I. tužbenog zahtjeva) tada postavlja podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da su ništetne i ne proizvode pravne učinke odredbe Ugovora o kreditu u dijelu čl. 6. koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatni stopama banke i u dijelu čl. 2. i čl. 4. kojima je ugovorena valutna klauzula.

8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o preinaci tužbe iz čl. 191. st. 1. ZPP-a.

9. U konkretnom slučaju, kada je tužiteljica pored deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, naknado postavila i drugi deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu, koji se temelji na različitoj činjeničnoj osnov , s prijedlogom da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan, radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a, a time i o preinaci tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP-a, kojom je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

10. Također, suprotno navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada nije dopustio preinaku tužbe jer ona ne bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.

11. Činjenična osnova na kojoj se temelji glavni tužbeni zahtjev nije istovjetna s činjeničnom osnovom eventualnog tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju se radi o izlučnoj tužbi u kojoj se glavni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu odnosi samo na ugovor o založnom pravu, a koji se temelji na činjeničnoj osnovi da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha zajednička imovina nje i njenog supruga PZ (založnog dužnika) te da je njen suprug zasnovao založno pravo na cijeloj nekretnini bez njenog znanja i suglasnosti. Dok je spor po eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, potrošački spor, koji nije u činjeničnoj niti u pravnoj vezi s glavnim tužbenim zahtjevom. Pri tome valja i ukazati da se odluka u takvom sporu donosi u odnosu na sve ugovorne stanke (nužni suparničari) pa kako korisnik kredita VZ nije obuhvaćen predmetnom tužbom, odluka o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu se i ne bi mogla donijeti. Iz navedenog razloga sud nije bio u mogućnosti ni po službenoj dužnosti ispitati ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene eventualnim tužbenim zahtjevom. Osim toga, kada sud i pazi na ništetnost po službenoj dužnosti on je vezan činjeničnom osnovom tužbe, a tužiteljica činjeničnu osnovu u odnosu na eventualni tužbeni zahtjev nije navela, a niti su dokazi koji su predloženi na okolnost ocjene osnovanosti glavnog tužbenog zahtjeva istovjetni dokazima relevantni za ocjenu djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu s osnove zaštite prava i interesa potrošača.

12. Suprotno žalbeni navodima, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite presude te je ocjenom provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 252. i 253. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 162/98., dalje ObZ), čl. 130 st. 2. i čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 143/12, dalje: ZV).

13.Tužiteljica je ovaj parnični postupak pokrenula nakon što je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovrv-5115/11 od 11. prosinca 2014. upućena kao treća osoba na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja i ovršenika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

14. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev utvrdivši da je nekretnina koja je predmet ovršnog postupka stečena 2002. za vrijeme braka tužiteljice i JZ prednika drugo tuženika NZ, da je **.**.2006. VZ sa HYPO ALPLE ADRIA-BANK d.d. zaključio ugovor o kreditu u kojem se kao sudužnik navodi OZ, a PZ kao založni dužnik te je kao sredstvo osiguranja zasnovano založno pravo na stanu koji je predmet ovrhe u spisu Ovrv-525/2011., da je u vrijeme sklapanja navedenog pravnog posla PZ bio u zemljišnim knjigama upisan kao jedini vlasnik predmetnog stana te je u ugovoru potvrdio da nema zapreke da se na nekretnini provede ovrha i obvezuje se obavještavati banku o svim okolnostima koje su važne za predmetnu nekretninu, da je tužiteljica 2012. podnijela tužbu protiv supruga PZ radi utvrđenja prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine, a u kojem postupku je donesena presuda zbog ogluhe broj Pobs-4/2012. od 14. lipnja 2023.

15. Na osnovi ovako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik Addiko Bank d.d. (dalje u tekstu: 1. tuženik) postupao u dobroj vjeri jer je u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu u zemljišnim knjigama suprug tužiteljice bio upisan kao isključivi vlasnik nekretnine koja je predmet ovrhe, a tužiteljica imala saznanja da je zasnovao zalog na cijeloj nekretnini te nije poduzela ništa da zaštiti svoje pravo vlasništva sve dok ovrha nije provedena, kada je i upisala pravo vlasništva u ½ dijela na temelju presude zbog ogluhe.

16. Nije sporno da su tužiteljica i PZ bili u braku u vrijeme stjecanja predmetne nekretnine 2002. i da je brak trajao do smrti supruga 27. veljače 2015. pa s obzirom na vrijeme stjecanja nekretnine, kao mjerodavno pravo primjenjuju se odredba čl. 252. ObZ kojom je propisano da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine i odredba čl. 253. st. 1. ObZ koja propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drugačije ugovorili.

17. Stoga u situaciji, kada je suprug tužiteljice nekretninom raspolagao, na način da je sa 1. tuženikom zaključio ugovor o založnom pravu (hipoteci) radi osiguranja naplate tražbine iz Ugovora o kreditu, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pitanje dopuštenosti ovrhe na nekretnini upisanoj na (samo) jednom bračnom drugu, a koja predstavlja bračnu stečevinu, odlučno je postojanje savjesnosti i poštenja svih sudionika ovog pravnog odnosa, dakle slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev te je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu. tuženika kao ovrhovoditelja, tužiteljice kao treće osobe i bračnog druga kao ovršenika, a koje pravno shvaćanje je izraženo u odluci Ustavnoga suda RH broj U- III-103/2008 od 14. lipnja 2011. te u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice Rev- 1867/12, Rev-643/21).

18. Prema odredbama članka 122. st. 1., čl. 123. st. 1. i čl. 124. st. 1. smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

19. U konkretnoj situaciji kada je u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla i pokretanja ovrhe, u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan samo suprug tužiteljice, da je isti u Ugovoru potpisao izjavu da potvrđuje da je predmetna nekretnina isključivo njegovo vlasništvo, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je 1. tuženik postupao savjesno i u dobroj vjeri. Tužiteljica u svrhu zaštite svoji prava nije poduzimala ništa do trenutka kada je tijekom ovršnog postupka pokrenula parnicu radi utvrđenja da je predmetna nekretnina bračna stečevina i u ovršnom postupku istakla prigovor da je suvlasnica nekretnine temeljem bračne stečevine pa po ocjeni ovog suda takvo postupanje je usmjereno na sprječavanje provođenja ovrhe i u takvoj situaciji u odnosu na 1. tuženika, čije postupanje je bilo savjesno nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišne knjige. Stoga, na ocjenu savjesnosti 1. tuženika nisu od utjecaja navodi u žalbi da banke sada kod svakog pojedinog upisa založnog prava na nekretnini traže izričitu suglasnost drugog bračnog druga, jer u okolnostima konkretnog slučaja koje su navedene u toč. 19. obrazloženja ove odluke, 1. tuženik nije bio dužan ispitivati izvanknjižno stanje predmetne nekretnine i pozivom na načelo povjerenja u zemljišne knjige ima prednost u zaštiti prava. To vrijedi čak i onda kada je bračni drug savjestan i nije znao za raspolaganje drugog bračnog druga odnosno kada su ovrhovoditelj i takav bračni drug istodobno u dobroj vjeri.

20. Naime, narušavanje povjerenja u zemljišne knjige kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što je upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu nesigurnost što je suprotno načelu vladavine prava kao jedne od vrednota ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske.

21. Neosnovano se u žalbi ukazuje i da sud nije saslušao djelatnice banke SZ i ĐZ te 2. tuženika pa da bi time činjenično stanje bilo nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno. Naime, izvođenje dokaza saslušanje djelatnica banke koje su sudjelovale u sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu nije relevantno za ocjenu osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom na činjeničnu osnovu na kojoj se zahtjev temelji, dok saslušanje 2. tuženika, nitko od stranaka nije predložio, a sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim u slučaju ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 7. st.2. ZPP-a).

22. Slijedom svega navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev te je valjalo odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su pravilno odmjereni primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.).

24. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom ne ostvaruje pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

25. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 11. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac