Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1201/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Katice Krajnović, kao suca izvjestitelja i Berislava Babića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mići Ljubenku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d. d., OIB: 23057039320 iz 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6960/2022-51 od 27. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-6960/2022-
51 od 27. ožujka 2025.:
a) potvrđuje u toč. I., II., III., IV. i V. izreke,
b) preinačava u odluci o parničnom trošku (toč. VI. izreke), tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.622,70 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 27. ožujka 2025., pa do isplate.
II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 8. st. 2. Ugovora o [broj kredita] koji ugovor je solemniziran dana 21.07.2006. godine kod javnog bilježnika Vesna Pučar iz Zagreba pod brojem OU-999/06, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, koja glasi: „…Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke…“, pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana kao i sudužnika.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 698,70 EURA s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
12,79 eur tekućim od 01.02.2008. godine;
12,71 eur tekućim od 01.03.2008. godine;
12,64 eur tekućim od 01.04.2008. godine;
12,56 eur tekućim od 03.05.2008. godine;
12,49 eur tekućim od 01.06.2008. godine;
12,41 eur tekućim od 01.07.2008. godine;
12,34 eur tekućim od 06.08.2008. godine;
12,26 eur tekućim od 01.09.2008. godine;
12,18 eur tekućim od 06.10.2008. godine;
12,10 eur tekućim od 05.11.2008. godine;
12,02 eur tekućim od 01.12.2008. godine;
11,93 eur tekućim od 01.01.2009. godine;
11,85 eur tekućim od 05.02.2009. godine;
11,77 eur tekućim od 06.03.2009. godine;
11,68 eur tekućim od 01.04.2009. godine;
22,57 eur tekućim od 05.05.2009. godine;
22,40 eur tekućim od 02.06.2009. godine;
22,24 eur tekućim od 10.07.2009. godine;
22,07 eur tekućim od 07.08.2009. godine;
21,90 eur tekućim od 05.09.2009. godine;
21,73 eur tekućim od 05.10.2009. godine;
21,56 eur tekućim od 05.11.2009. godine;
21,38 eur tekućim od 05.12.2009. godine;
21,20 eur tekućim od 05.01.2010. godine;
21,03 eur tekućim od 05.02.2010. godine;
20,85 eur tekućim od 05.03.2010. godine;
20,66 eur tekućim od 03.04.2010. godine;
20,48 eur tekućim od 01.05.2010. godine;
20,29 eur tekućim od 01.06.2010. godine;
20,10 eur tekućim od 01.07.2010. godine;
19,92 eur tekućim od 01.08.2010. godine;
19,72 eur tekućim od 06.09.2010. godine;
19,53 eur tekućim od 01.10.2010. godine;
12,84 eur tekućim od 01.11.2010. godine;
12,71 eur tekućim od 01.12.2010. godine;
12,57 eur tekućim od 01.01.2011. godine;
12,44 eur tekućim od 01.02.2011. godine;
12,30 eur tekućim od 01.03.2011. godine;
12,16 eur tekućim od 01.04.2011. godine;
12,02 eur tekućim od 05.05.2011. godine;
4,76 eur tekućim od 04.06.2011. godine;
4,70 eur tekućim od 05.07.2011. godine;
4,64 eur tekućim od 02.08.2011. godine;
4,59 eur tekućim od 05.09.2011. godine;
4,52 eur tekućim od 22.10.2011.godine;
23,00 eur tekućim od 14.01.2014.godine;
0,28 eur tekućim od 18.02.2014.godine;
0,27 eur tekućim od 12.03.2014.godine;
0,26 eur tekućim od 14.04.2014.godine;
0,24 eur tekućim od 12.06.2014.godine;
0,23 eur tekućim od 21.07.2014.godine;
0,22 eur tekućim od 03.09.2014.godine;
0,22 eur tekućim od 17.09.2014.godine;
0,11eur tekućim od 17.09.2014.godine;
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 7. st. 3. Ugovora o [broj kredita] koji ugovor je solemniziran dana 21.07.2006. godine kod javnog bilježnika Vesna Pučar iz Zagreba pod brojem OU999/06, između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, kao Banke, koja glasi: „…Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja …, pa stoga navedena odredba ugovora ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana kao i sudužnika.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.188,27 EURA, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od:
4,38 eur tekućim od 30.08.2006.godine;
2,97 eur tekućim od 11.09.2006.godine;
3,22 eur tekućim od 11.10.2006..godine;
1,23eur tekućim od 13.11.2006.godine;
12,79 eur tekućim od 01.02.2008.godine;
12,72eur tekućim od 01.03.2008.godine;
13,14 eur tekućim od 01.04.2008.godine;
12,57 eur tekućim od 03.05.2008.godine;
12,49 eur tekućim od 01.06.2008.godine;
12,41 eur tekućim od 01.07.2008.godine;
12,34 eur tekućim od 06.08.2008.godine;
12,26 eur tekućim od 01.09.2008.godine;
12,18 eur tekućim od 06.10.2008.godine;
38,39 eur tekućim od 05.11.2008.godine;
12,02 eur tekućim od 01.12.2008.godine;
44,32 eur tekućim od 01.01.2009.godine;
44,73 eur tekućim od 05.02.2009.godine;
49,17 eur tekućim od 06.03.2009.godine;
41,90 eur tekućim od 01.04.2009.godine;
48,12 eur tekućim od 05.05.2009.godine;
40,08 eur tekućim od 02.06.2009.godine;
30,65 eur tekućim od 10.07.2009.godine;
34,53eur tekućim od 07.08.2009.godine;
41,36 eur tekućim od 05.09.2009.godine;
34,71 eur tekućim od 0510.2009.godine;
34,06 eur tekućim od 05.11.2009.godine;
41,97 eur tekućim od 05.12.2009.godine;
48,30 eur tekućim od 05.01.2010.godine;
56,60 eur tekućim od 05.02.2010.godine;
54,59 eur tekućim od 05.03.2010.godine;
68,86 eur tekućim od 03.04.2010.godine;
65,76 eur tekućim od 01.05.2010.godine;
69,15 eur tekućim od 01.06.2010.godine;
107,11 eur tekućim od 01.07.2010.godine;
98,71 eur tekućim od 01.08.2010.godine;
129,60 eur tekućim od 06.09.2010.godine;
114,28 eur tekućim od 01.10.2010.godine;
96,80 eur tekućim od 01.11.2010.godine;
136,02 eur tekućim od 01.12.2010.godine;
156,01 eur tekućim od 01.01.2011.godine;
141,05 eur tekućim od 01.02.2011.godine;
145,66 eur tekućim od 01.03.2011.godine;
133,13 eur tekućim od 01.04.2011.godine;
134,52 eur tekućim od 05.05.2011.godine;
169,06 eur tekućim od 04.06.2011.godine;
175,59 eur tekućim od 05.017.2011.godine;
220,51 eur tekućim od 02.08.2011.godine;
214,16 eur tekućim od 05.09.2011.godine;
178,89 eur tekućim od 22.10.2011.godine;
175,66 eur tekućim od 05.12.2011.godine;
173,17 eur tekućim od 05.01.2012.godine;
182,18 eur tekućim od 24.01.2012.godine;
192,25 eur tekućim od 06.02.2012.godine;
192,43 eur tekućim od 05.03.2012.godine;
186,08 eur tekućim od 05.04.2012.godine;
188,11 eur tekućim od 01.06.2012.godine;
191,96 eur tekućim od 05.06.2012.godine;
188,21 eur tekućim od 27.07.2012.godine;
188,44 eur tekućim od 03.08.2012.godine;
184,84 eur tekućim od 14.09.2012.godine;
177,75 eur tekućim od 15.10.2012.godine;
185,81 eur tekućim od 14.11.2012.godine;
188,08 eur tekućim od 14.12.2012.godine;
188,21 eur tekućim od 15.01.2013.godine;
176,43 eur tekućim od 14.02.2013.godine;
183,93 eur tekućim od 15.03.2013.godine;
185,92 eur tekućim od 15.04.2013.godine;
181,34 eur tekućim od 14.05.2013.godine;
168,58 eur tekućim od 20.06.2013.godine;
163,51 eur tekućim od 12.07.2013.godine;
168,69 eur tekućim od 14.08.2013.godine;
173,97 eur tekućim od 12.09.2013.godine;
183,75 eur tekućim od 14.10.2013.godine;
178,95 eur tekućim od 13.11.2013.godine;
181,47 eur tekućim od 13.12.2013.godine;
194,52 eur tekućim od 14.01.2014.godine;
183,82 eur tekućim od 18.02.2014.godine;
186,77 eur tekućim od 12.03.2014.godine;
184,68 eur tekućim od 14.04.2014.godine;
179,05 eur tekućim od 12.06.2014.godine;
180,66 eur tekućim od 21.07.2014.godine;
185,16 eur tekućim od 03.09.2014.godine;
190,91 eur tekućim od 17.09.2014.godine;
4.415,02 eur tekućim od 17.09.2014.godine;
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu glavnice od 2.521,70 kn s osnova tečajnih razlika valutne klauzule s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose u razdoblju od 02.01.2007. do 02.12.2008. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, te da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju s osnova manje plaćene kamate u iznosu od 416,14 CHF-a za razdoblje od 02.11.2011.g. do 02.10.2014.g. s zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
VI. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, naknaditi tužiteljici TC, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 9.497,70 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08. - ispr., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška i troška žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila žalbene navode i predložila da se žalba kao neosnovana odbije, a njoj dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika, a niti postoji koja druga bitna povreda iz navedenog čl. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).
6. Neosnovano se u žalbi navodi da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, jer su činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva stranaka potpuno i pravilno utvrđene.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu kojeg su sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva po odlukama tuženika, te dio odredbe (čl. 7. st. 3.) kojom je ugovorena valutna klauzula otplate kredita vezano za CHF, te da se naloži tuženiku na isplatu iznosa od 698,70 eura na ime razlike s osnova preplaćene kamate, te iznosa od 14.188,27 eura kao razlike zbog promjene tečaja CHF, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakomjesečno naznačenog preplaćenog iznosa pa do isplate.
8. Predmet spora je i istaknuti prigovor tuženika radi prebijanja njegove tražbine s tražbinom tužiteljice s osnova manje plaćenog iznosa od strane tužiteljice zbog tečajnih razlika, u iznosu od 2.521,70 kuna, i u odnosu na razdoblje kada je kamata bila niža od ugovorene kamate u iznosu od 416,14 CHF
9. Među strankama nije sporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 21. srpnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu, da je tuženik tim ugovorom odobrio i stavio na raspolaganje kredit za kupovinu nekretnine u visini od 78.474,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke koji je vrijedio na dan isplate kredita i promjenjivu kamatnu stopu u skladu s važećim odlukama banke koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,190% godišnje, te da je stopa ugovorene kamate rasla kao i da je rastao tečaj CHF u odnosu na kunu nakon zaključenja
Ugovora, kao i da je preplaćen
10. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja.
11. Odredbom čl. 81. st. 1., 2. i 3. Zakona o zašiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003 - dalje ZZP) koji je važio u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
12. Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja je u tom dijelu potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i u odnosu na u ovom predmetu tuženika, a na koju se tužitelj pozvao u ovom predmetu, utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima, koristio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika i korisnik kredita nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrditi egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno odredbama ZZP-a.
13. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je, između ostalih banaka i u ovom predmetu tuženik od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.
14. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali o promjenljivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a niti poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezano za švicarski franak, da klijentima nisu na valjan način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.
15. Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) u čl. 138.a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
16. Odredbom članka 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplate pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a st. 1. ZPP-a (tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, te da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
17. Nadalje, iz iskaza tužiteljice saslušane kao stranke u postupku, te iskaza zaposlenice tuženika proizlazi da tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o naravi promjene kamatne stope, a niti o primjeni valutne klauzule vezane uz CHF, niti su joj objašnjene posljedice, ni rizik takve ugovorne odredbe.
18. Polazeći od utvrđenog u ovom postupku pravilno se prvostupanjski sud pozvao i na utvrđenja iz pravomoćnih presuda u kolektivnom sporu i njihov izravan učinak na predmet spora te zaključio da su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno odlukama banke, a prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primjenjivati kao i odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a.
19. Provedenim vještačenjem utvrđeno je da zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovornu kamatnu stopu od 5,190% godišnje postoji razlika u iznosu od 698,70 eura, kao i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na onaj koji je važio na dan isplate kredita, postoji razlika u iznosu od 14.188,27 eura, a koju je razliku vještak iskazao u pojedinačnim mjesečnim iznosima, a navedeni nalaz je s pravom prvostupanjski sud prihvatio, nakon očitovanja na prigovor stranaka obzirom da je sačinjen u skladu s postavljenim zadatkom vještaku od strane suda, a s kojim je nalazom tužiteljica uskladila tužbeni zahtjev.
20. Stoga je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava naložio tuženiku isplatu tužiteljici iznosa od 698,70 eura, zbog promjene kamatne stope, kao i zbog promjene tečaja CHF, u iznosu od 14.188,27 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od svakomjesečnog dospijeća preplaćenog iznosa pa do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO).
21. Odluka o zateznoj kamati suprotna je žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.
22. Nadalje, istaknuti prigovor zastare potraživanja s pravom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan u odnosu na dosuđeno potraživanje obzirom da od pravomoćnosti odluke koja je donijeta u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 12. lipnja 2019. nije protekao opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u konkretnom slučaju (čl. 255. ZOO-a), a što je sukladno i objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. ožujka 2022. godine o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.
23. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli isključene od ispitivanja poštenosti, iako postoji zakonska osnova (čl. 22. ZOO-a) te se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, (tako i odluka Vrhovnog suda RH br. Revd-3938/2021 od 15. rujna 2021.), te pravo na restituciju sukladno ciljevima Direktive Vijeća 93/13. EEZ u posebnim parnicama (čl. 502.c. ZPP-a).
24. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo kontradiktorni postupak saslušanjem tužiteljice i zaposlenice tuženika, te ocjenom njihovih iskaza utvrdio da tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o spornim odredbama Ugovora, stoga u tom dijelu činjenično stanje nije ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.
25. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda (toč. V. izreke presude) o prijedlogu tuženika za prijeboj međusobnih tražbina, jer ocjenjuje da tužiteljica nije nepošten stjecatelj, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o parnici za utvrđenje ništetnosti dijela odredbi Ugovora, zbog povrede potrošačkih prava tužitelja od strane tuženika kao kreditora, koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedenih odredbi.
26. Slijedom izloženog valjalo je u tom dijelu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u tom dijelu (toč. I., II., III., IV., V. izreke), temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
27. Međutim, s pravom se u žalbi tuženika ističe pogrešna primjena materijalnog prava u odluci o parničnom trošku u primjeni odredbe čl. 155. ZPP-a.
28. Naime, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je odlučivao o pravu tužiteljice na trošak obzirom na njezin uspjeh u parnici.
29. Tuženik osnovano prigovara dosuđenom trošku sastava podnesaka po Tbr. 8/1 Tarife ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) za podnesak od 19. lipnja 2022., u visini od 250 bodova, jer se radi o podnesku koji nije evidentiran u spisu, kao i za podnesak od 20. lipnja 2023., u visini od 250 bodova u kojim tužiteljica iskazuje zahtjev u valuti eura, koji nije bio potreban (čl. 155. ZPP-a), jer je to i dužnost samog suda prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22.), a niti je bio potreban za predmetnu parnicu priznati trošak tužiteljici za sastav odgovora na žalbu (od 24. rujna 2021.) u visini od 250 bodova, što s PDV-om (Tbr. 46. Tarife), te vrijednosti boda (Tbr. 54. Tarife) čini iznos od 1.875,00 eura, koji je tužiteljici neosnovano priznat za navedene podneske.
30. Stoga je dosuđeni trošak od strane prvostupanjskog suda u iznosu od 9.497,70 eura valjalo umanjiti za navedeni iznos od 1.875,00 eura, tako da tužiteljici pripada ukupan parnični trošak u iznosu od 7.622,70 eura,
31. Ostalim žalbenim navodima tuženik neosnovano prigovara primjeni vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), obzirom da se prema Tbr. 52/3. Tarife primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, te neosnovano prigovara dosudi troška za objavu presude, jer se radi o potrebnoj poduzetoj parničnoj radnji iz čl. 335. ZPP-a, za koju je predviđena nagrada odvjetniku po Tbr. 9/3. Tarife.
32. Slijedom izloženog, valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu tuženika, te preinačiti odluku o parničnom trošku (čl. 373. toč. 3. ZPP-a), te tužiteljici dosuditi parnični trošak u iznosu od 7.622,70 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate.
33. Tužiteljici nije dosuđen trošak podneska odgovora na žalbu, jer ta parnična radnja u konkretnom slučaju nije bila potrebna (čl. 155. ZPP-a).
34. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1., te čl. 373. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 11. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Branka Guljaš
